Koliko je šume proteklih godina u Crnoj Gori bespravno posječeno ne zna se precizno, ali je činjenica da su veoma ugrožene, pogotovo poslije ljetošnjih požara za koje se sumnjalo da su čak i podmetani kako bi se prikrili tragovi starih krađa i otvorio prostor za nove sječe i kako to često biva umjesto pravih krivaca u sudu su se našli ljudi koji su posjekli nekoliko stabala. Odgovorne za hiljade kubika za sada niko ne goni.
Umjesto nagrade što je od požara ljetos spasavao državnu šumu, istina štiteći svoju kuću, Vojislav Baćo Kuveljić dobio je sudski poziv. Pedantnom šumarskom evidencijom je utvrđeno da je posjekao petnaest stabala što on i ne spori, ali se, kaže, čudom čudi kako se niko ne nađe da pronađe one štu su hiljade stabala iz šume izvukli i prodali. Pred vratima broj 11 bijelopoljskog Osnovnog suda Kuveljić priča:
„Ja sam očekivao nagradu od nekog, a ne od suda, normalno, nego od opštinskih organa, od Špira Dacića koji je po zakonu trebao da štiti šume, mi smo štitili i branili više državnu šumu no svoju. Doduše, to smo radili iz opasnosti za sopstvene kuće. Posjekli smo nešto šume koja stoji na lice mjesta“, priča Kuveljić.
Zbog svega toga Kuveljić će, prema važećem zakonu, najvjerovatnije morati u zatvor. On razmišlja da je dobro da zbog pokradenih šuma u zatvor neko ode. Nije vjerovao da će među šumokradicama biti svrstan baš on koji je od požara spašavao svoju kuću.
«Bolje u zatvor. Kada dođem iz zatvora imaću bar kuću», priča.
Zadnji dan požara u vraneške je šume došao lugar, kaže Kuveljiuć. Ne da gasi požar čija je vatra ugrožavala selo već da popiše posječeno drveće.
«Lugar je došao da obiđe selo dvanaestog dana požara. Premjerao je panjeve i donio rješenje da bi oni prikrili drugi dio đe je vjerovatno pokradena šuma, oćerana i prodata. Da bi oni to prikrili onda, vele, 'nepoštenim ne možemo ništa, a ovijem poštenijem - oni će platit za sve», kaže Kuveljić.
Zbog dvije bukve koje jeste posjekao u državnoj šumi i Nikola Šćepanović bi po zakonu mogao u zatvor. I išao bi, veli, i to rado, samo poslije onih što su planinu Bjelasicu na kojoj živi od šuma opustošili:
„Ja jesam osjekao bukvu. Čobani mogu da zapale, da bače šibicu kad goj ’oće, svake godine eno se zapali, izgori. Mene je šeststotine komada smrče izgorjelo zbog tog požara.»
To što šumu pokradoše, institucije ne brine mnogo, vjeruje i Šćepanović, ali će zato oni što su svoje kuće spasavali i pri tome po par bukvi odsjekli, osjetiće snagu države, objašnjava Šćepanović.
«Neće me šteđet, tako mi Boga. A onoga što siječe svaki dan po ’iljadu kubika što poćeraju njega neće tražiti, slobodno», tvrdi Šćepanović.
On vjeruje da za dvije godine mještani koji žive na planini Bjelasici neće imati gdje ni drva za ogrijev da pribave. «Sve živo se pokrade, sve», priča Šćepanović
Njega su uhvatili zbog slovom i brojem tačno dvije bukve. «Jedna je bila malo veća. Druga nije imala ni pet metara drva», pojašnjava Nikola.
A zaštita šuma je prva tačka u ugovorima sa koncesionarima, podsjeća Baća Kuveljić, sjećajući se da koncesionara ljetos kada su šume gorjele nije bilo na požarima:
„Ja ne vidim da oni štite šume u zadnjih deset godina uopšte gdje smo ostajali noćima, noćima, a bivali smo gotovo svako veče do poslije pola noći bivali smo u šumi sa kantama, da niko od ovih iz «Špira Dacića» nije navratio, ama da pita ni – šta radite?“.
Ipak su navratili da prebroje panjeve pokraj kuća ugroženih požarom i da napišu „Baća, kriv“, priča Kuveljić: «I, evo Baća, ispred sudske sobe broj 11», kaže.
Ipak se nada u objektivnost suda «Trebalo bi neko da odgovara, ako ne mi onda treba da odgovaraju ovi drugi što su veliku šumu pokrali. Računam da bi trebalo oni, ako bude pravde. Ako ne bude, pa pravda nije uvijek dostižna», zaključuje Kuveljić.
