Komitet za dodjelu nagrade, donoseći ovu odluku, imao je u vidu Fincijevu ulogu humanitarnog aktiviste tokom rata u bivšoj Jugoslaviji i mnoge visoke položaje koje je zauzimao, ali i njegovu veliku posvećenost humanitarnom radu, pomirenju i međuvjerskom dijalogu. Finci ocjenjuje da dok se vjerski lideri u BiH dobro sporazumijevaju, politički lideri nemaju volje da uspostave konstruktivan dijalog:
“Jednostavno, ja vidim da u našoj zemlji ima jako mnogo političara, da se svi bore za neke svoje političke ciljeve, međutim teško da vidim ijednog državnika koji brine i BiH kao cjelini i o dobrobiti svih građana, bez obzira u kojem entitetu žive ili kojem narodu pripadaju. Ovo je previše mala, previše siromašna i previše napaćena zemlja da bismo sada izmišljali mlaku vodu. Ako se cijeli svijet može dogovoriti čak i oko vrlo komplikovanih problema, ne vidim šta je problem u BiH oko nekih od reformi koje, ustvari, ne trebaju Evropi nego trebaju nama, a nama trebaju ne zato da bismo ušli u Evropu nego zato da bi nam svima bilo bolje.”
Finci izlaz vidi u postizanju kompromisa i napominje da uz dobru volju nema nerješivog problema:
“Vjerojatno je naš mentalitetni sklop takav da se svako popuštanje smatra slabošću, da kompromis se smatra gubitkom, a politika nije ništa drugo nego mogućnost nalaženja kompromisa, mogućnost prevazilaženja situacija u kojima mislimo da smo uvijek i samo mi u pravu. Jednostavno, sa malo dobre volje svima bi nam bilo puno, puno bolje.”
Promivaranje međureligijskog dijaloga Finci je upriličio i na ovogodišnjem Bejahadu, susretu Jevreja sa prostora bivše Jugoslavije, koji su zajedno s Islamskom zajednicom promovirali bogatstvo različitosti, a nisu propustili priliku ni da u svijet pošalju mirnodopsku poruku:
“Ove godine smo upravo realizovali prošlogodišnju deklaraciju, koju su zajednički potpisali Jevreji i muslimani, u kojoj smo pozvali Evropu na borbu protiv islamofobije i antisemitizma. Program Bejahada je jedan dan bio posvećen upravo tom susretu, pod naslovom Kulturom do zajedništva, u kome su zajedno učestvovali jevrejski i islamski, muslimanski pisci, slikari, glumci. Održana je izvrsna izložba Zlatka Boureka iz Zagreba i Ismara Mujezinovića iz Sarajeva i iz Ljubljane. Predstavu su odigrali Zijah Sokolović iz Sarajeva i iz Beča i Seka Sabljić iz Beograda. Čitav niz pisaca je u tome zajednički učestvovao. I čini mi se da je to samo ukazalo da se može čak i među religijama za koje neki misle da su jako suprotstavljene, mada su, ustvari, kao i sve abrahamske religije vrlo slične, uspostaviti i dobar kontakt i razumijevanje, samo ako se to želi i ako se hoće, sve se može.”
Nagrada Jakobu Finciju trebalo bi da bude uručena na godišnjoj svečanosti Vijeća u Richmond-u, Virginia, 16. januara naredne godine. Među ranijim dobitnicima ove prestižne nagrade bili su Abdefattah Amor, Vaclav Havel, Tony Blair, Richard Holbrooke i brojne druge istaknute ličnosti.
“Jednostavno, ja vidim da u našoj zemlji ima jako mnogo političara, da se svi bore za neke svoje političke ciljeve, međutim teško da vidim ijednog državnika koji brine i BiH kao cjelini i o dobrobiti svih građana, bez obzira u kojem entitetu žive ili kojem narodu pripadaju. Ovo je previše mala, previše siromašna i previše napaćena zemlja da bismo sada izmišljali mlaku vodu. Ako se cijeli svijet može dogovoriti čak i oko vrlo komplikovanih problema, ne vidim šta je problem u BiH oko nekih od reformi koje, ustvari, ne trebaju Evropi nego trebaju nama, a nama trebaju ne zato da bismo ušli u Evropu nego zato da bi nam svima bilo bolje.”
Finci izlaz vidi u postizanju kompromisa i napominje da uz dobru volju nema nerješivog problema:
“Vjerojatno je naš mentalitetni sklop takav da se svako popuštanje smatra slabošću, da kompromis se smatra gubitkom, a politika nije ništa drugo nego mogućnost nalaženja kompromisa, mogućnost prevazilaženja situacija u kojima mislimo da smo uvijek i samo mi u pravu. Jednostavno, sa malo dobre volje svima bi nam bilo puno, puno bolje.”
Promivaranje međureligijskog dijaloga Finci je upriličio i na ovogodišnjem Bejahadu, susretu Jevreja sa prostora bivše Jugoslavije, koji su zajedno s Islamskom zajednicom promovirali bogatstvo različitosti, a nisu propustili priliku ni da u svijet pošalju mirnodopsku poruku:
“Ove godine smo upravo realizovali prošlogodišnju deklaraciju, koju su zajednički potpisali Jevreji i muslimani, u kojoj smo pozvali Evropu na borbu protiv islamofobije i antisemitizma. Program Bejahada je jedan dan bio posvećen upravo tom susretu, pod naslovom Kulturom do zajedništva, u kome su zajedno učestvovali jevrejski i islamski, muslimanski pisci, slikari, glumci. Održana je izvrsna izložba Zlatka Boureka iz Zagreba i Ismara Mujezinovića iz Sarajeva i iz Ljubljane. Predstavu su odigrali Zijah Sokolović iz Sarajeva i iz Beča i Seka Sabljić iz Beograda. Čitav niz pisaca je u tome zajednički učestvovao. I čini mi se da je to samo ukazalo da se može čak i među religijama za koje neki misle da su jako suprotstavljene, mada su, ustvari, kao i sve abrahamske religije vrlo slične, uspostaviti i dobar kontakt i razumijevanje, samo ako se to želi i ako se hoće, sve se može.”
Nagrada Jakobu Finciju trebalo bi da bude uručena na godišnjoj svečanosti Vijeća u Richmond-u, Virginia, 16. januara naredne godine. Među ranijim dobitnicima ove prestižne nagrade bili su Abdefattah Amor, Vaclav Havel, Tony Blair, Richard Holbrooke i brojne druge istaknute ličnosti.
