Miroslav Benković, snimatelj po struci, proveo je cijeli svoj radni vijek na televiziji. Nikada nije imao privatnu firmu. 2003. godine dobija poziv nepoznate žene da potpiše ugovor za firmu registrovanu na njegovo ime u Brčko Distriktu, koja se bavi uvozom nafte. Benković tada nije mogao ni naslutiti da za njega počinje četverogodišnja noćna mora:
„Meni je bilo jasno da je to fiktivna firma. Otišao sam u MUP Kantona Sarajevo, prijavio i ustanovio od nadležnog čovjeka koji me ispitivao da postoji još jedna firma, i to iz Banje Luke. Ja sam dao tad izjavu i smatrao sam da je taj dio posla završen. Poslije mjesec dana dobio sam poziv od bh. suda, u kojem me pozivaju kao svjedoka. Naravno, mislio sam da je to u vezi s tom firmom.“
Međutim, Sud BiH pozvao je Benkovića kao osumnjičenog:
„Tu je obavljeno vještačanje i dokazano je da je moja lična karta naravno drugačija od tog koji se bavi tim, jer su imali podatke takve, i vještačenje osobe koja je slučajno kontaktirala sa N. N., tim čovjekom koje je osnovao firmu. I opet sam mislio da je gotovo, završena stvar.“
Kako nema razmjene podataka među institucijama u dva entiteta i Distriktu, Benković je svakoj od institucija morao dokazati da on nije vlasnik fiktivnih firmi. Za to vrijeme pravi krivac nastavljao je uvoziti naftu preko firmi za koje je je utvrđeno da su fiktivne još godinu i po dana od prvog Benkovićevog prijavljivanja nadležnim organima da je riječ o kriminalu:
„Od 2003. godine do današnjih dana 2007. godine obraćao sam se raznim institucijama – MUP-u Kantona, Sudu BiH, sudovima u RS-u, poreskim upravama u RS-u i također Agenciji za zaštitu podataka. Nisam uspio dokazati da ja nemam firme - i ne znam koliko će to još da traje, znate.“
Prošle godine saznaje za Komisiju za zaštitu ličnih podataka građana i tek uz pomoć njih uspijeva u Brčkom izbrisati fiktivnu firmu iz registra. Iz Banje Luke mu još uvijek stižu prijeteća pisma da se javi na sud zbog utaje višemilionskog poreza. Za to vrijeme nijedno tužilaštvo nije uspjelo identifikovati osobu koja je falisfikovala Benkovićevu ličnu kartu, registrovala njome dvije fiktivne firme, uvozila naftu i oštetila državu za višemilionsku utaju poreza:
„Radi se o tome da je to možda aljkavost, ili nekoordinacija, ili nešto drugo, ili povezanost - to je moja sumnja - određenih institucija, od policije pa nadalje, to je moje mišljenje.“
U Komisiji za zaštitu podataka građana kažu kako je neshvatljivo da su nadležne institucije dozvolile registraciju firmi bez provjere osobe koja ih registruje. Predsjednik Komisije Petar Kovačević:
„Po logici stvari nadležni, da li je to poreska uprava, uprava za indirektno oporezivanje, trebali su izvršiti analizu o ovom pitanju, dakle da se vidi koliko imamo tih slučajeva, nadalje da se vidi koji su to sudovi u kojima je najviše takvih slučajeva. Ako je u jednom sudu 30 slučajeva, a susjedni sud nema nijedno fiktivno preduzeće i to nešto govori. Dalje, učešće punomoćnika, znači zastupnika, jer i u ovom slučaju prijava je vršena preko advokata. Gdje je ta fotokopija lične karte ovjerena? Izvršiti uvid u sve te predmete registracije. Da li ti predmeti imaju obavezne dokumente koje zakon propisuje da svaki predmet u registraciji mora da posjeduje? Da li se radilo po hitnom nekom postupku u takvim slučajevima? Koja su lica učestvovala? Time bi se, po meni, otklonio uzrok i samim tim vremenski ove štetne posljedice ne bi ni postojale.“
Prije uvođenja PDV-a u BiH istražni organi utvrdili su postojanje 4.000 fiktivnih firmi. Registrovane su na izmišljena imena ili na tuđe podatke, kao u slučaju Miroslava Benkovića. Do sada nijedan sud u BiH nije izrekao presudu za registrovanje fiktivnih firmi, niti je identifikovan ijedan počinalac ovog kriminala, a državni budžet oštećen je za nekoliko desetina milona konvertibilnih maraka.
„Meni je bilo jasno da je to fiktivna firma. Otišao sam u MUP Kantona Sarajevo, prijavio i ustanovio od nadležnog čovjeka koji me ispitivao da postoji još jedna firma, i to iz Banje Luke. Ja sam dao tad izjavu i smatrao sam da je taj dio posla završen. Poslije mjesec dana dobio sam poziv od bh. suda, u kojem me pozivaju kao svjedoka. Naravno, mislio sam da je to u vezi s tom firmom.“
Međutim, Sud BiH pozvao je Benkovića kao osumnjičenog:
„Tu je obavljeno vještačanje i dokazano je da je moja lična karta naravno drugačija od tog koji se bavi tim, jer su imali podatke takve, i vještačenje osobe koja je slučajno kontaktirala sa N. N., tim čovjekom koje je osnovao firmu. I opet sam mislio da je gotovo, završena stvar.“
Kako nema razmjene podataka među institucijama u dva entiteta i Distriktu, Benković je svakoj od institucija morao dokazati da on nije vlasnik fiktivnih firmi. Za to vrijeme pravi krivac nastavljao je uvoziti naftu preko firmi za koje je je utvrđeno da su fiktivne još godinu i po dana od prvog Benkovićevog prijavljivanja nadležnim organima da je riječ o kriminalu:
„Od 2003. godine do današnjih dana 2007. godine obraćao sam se raznim institucijama – MUP-u Kantona, Sudu BiH, sudovima u RS-u, poreskim upravama u RS-u i također Agenciji za zaštitu podataka. Nisam uspio dokazati da ja nemam firme - i ne znam koliko će to još da traje, znate.“
Prošle godine saznaje za Komisiju za zaštitu ličnih podataka građana i tek uz pomoć njih uspijeva u Brčkom izbrisati fiktivnu firmu iz registra. Iz Banje Luke mu još uvijek stižu prijeteća pisma da se javi na sud zbog utaje višemilionskog poreza. Za to vrijeme nijedno tužilaštvo nije uspjelo identifikovati osobu koja je falisfikovala Benkovićevu ličnu kartu, registrovala njome dvije fiktivne firme, uvozila naftu i oštetila državu za višemilionsku utaju poreza:
„Radi se o tome da je to možda aljkavost, ili nekoordinacija, ili nešto drugo, ili povezanost - to je moja sumnja - određenih institucija, od policije pa nadalje, to je moje mišljenje.“
U Komisiji za zaštitu podataka građana kažu kako je neshvatljivo da su nadležne institucije dozvolile registraciju firmi bez provjere osobe koja ih registruje. Predsjednik Komisije Petar Kovačević:
„Po logici stvari nadležni, da li je to poreska uprava, uprava za indirektno oporezivanje, trebali su izvršiti analizu o ovom pitanju, dakle da se vidi koliko imamo tih slučajeva, nadalje da se vidi koji su to sudovi u kojima je najviše takvih slučajeva. Ako je u jednom sudu 30 slučajeva, a susjedni sud nema nijedno fiktivno preduzeće i to nešto govori. Dalje, učešće punomoćnika, znači zastupnika, jer i u ovom slučaju prijava je vršena preko advokata. Gdje je ta fotokopija lične karte ovjerena? Izvršiti uvid u sve te predmete registracije. Da li ti predmeti imaju obavezne dokumente koje zakon propisuje da svaki predmet u registraciji mora da posjeduje? Da li se radilo po hitnom nekom postupku u takvim slučajevima? Koja su lica učestvovala? Time bi se, po meni, otklonio uzrok i samim tim vremenski ove štetne posljedice ne bi ni postojale.“
Prije uvođenja PDV-a u BiH istražni organi utvrdili su postojanje 4.000 fiktivnih firmi. Registrovane su na izmišljena imena ili na tuđe podatke, kao u slučaju Miroslava Benkovića. Do sada nijedan sud u BiH nije izrekao presudu za registrovanje fiktivnih firmi, niti je identifikovan ijedan počinalac ovog kriminala, a državni budžet oštećen je za nekoliko desetina milona konvertibilnih maraka.
