Odjel za zdravstvenu zaštitu državnog Ministarstva civilnih poslova koje nastoji već godinama ukazati na potrebu organizovanja zdravstvene zaštite na državnom nivou predočilo je nedavno alarmantne podatke o problemima korištenja zdravstvene zaštite u BiH. Arif Smajkić, savjetnik ministra za zdravstvo Ministarstva civilnih poslova BiH:
«36 posto ispitanika nije u mogućnosti da ostvaruje prava na zdravstvenu zaštitu; 50,4 posto djece nije redovno vakcinisano - to je izuzetan rizik za buduće generacije; kod 55,7 posto djece se ne prati rast i razvoj - ono što je obavezno u tom značajnom periodu; 77,1 posto trudnica nije u mogućnosti, govorim o povratnicima i raseljenim, da redovno i besplatno kontrolišu trudnoću i obave porod; 77,1 posto ispitanika odustaje od liječenja zbog nemogućnosti da plati, odnosno da učestvuje u participaciji za lijek.»
No, i oni koji imaju zdravstveno osiguranje susreću se sa administrativnim problemima u traženju liječničke pomoći ako imaju zdravstveno osiguranje drugog entiteta ili čak, kada je Federacija u pitanju, drugog kantona, objašnjava Smajkić:
«U BiH se stanovništvo kreće. Postoji jedna procjena da dnevno u BiH promijeni nakratko mjesto boravka - bilo iz kantona u kanton, iz entiteta u entite i u Distrikt Brčko - preko 100.000 stanovnika. To je veliki rizik da neko ima potrebu za zdravstvenom uslugom i u takvom kretanju, takvoj mobilizaciji stanovništva država mora voditi računa da im se može prontno i efikasno pružiti pomoć tamo gdje zatraže.»
U sarajevskom kliničkom centru kažu da je u praksi ljekarska etika ipak ispred kompliciranog sistema zdravstvene zaštite. Glasnogovornica Kliničkog centra Biljana Jandrić:
«Ako se radi o hitnim pacijentima, uopšte nije bitno da li su oni iz drugog kantona, da li su oni iz Sarajeva i da li su osigurani ili nisu. U roku 24 sata svi pacijenti podliježu neplaćanju. Poslije 24 sata, ako pacijent nije više životno ugrožen, pokušava se naravno naći način, doći do zdravstvene knjižice ili stupiti u kontakt s nekim od porodice, jer plaćanja nije oslobođen niko.»
Do prošle godine zdravstveni osiguranici iz jednog entiteta u slučaju hitne potrebe liječenja u drugom entitetu tretirani su kao pacijenti iz inostranstva. Prije nekoliko mjeseci potpisan je sporazum o saradnji između entiteta i Distrikrta Brčko. Fond zdravstvenog osiguranja RS-a u prošloj godini postigao je dogovor i sa nekoliko pojedinačnih zdravstvenih ustanova, no troškovi liječenja pacijenata iz RS-a u Federaciji još uvijek su skuplji nego u susjednoj Srbiji. Glasnogovornica Fonda Biljana Obradović:
«Ugovori sa trima kliničkim centrima - u Sarajevu, Mostaru i Tuzli - podrazumijevaju da tamo budu upućeni svi oni osiguranici koji imaju oboljenje ili neko stanje koje se ne može liječiti u ustanovama RS-a. Razlika je jedino kod bolnice u Brčko distriktu, gdje smo to omogućili pacijentima po teritorijalnoj pripadnosti. Dakle, s obzirom da su im udaljene zdravstvene ustanove koje pripadaju RS-u, ovim ugovorom smo omogućili da se liječe u bližoj zdravstvenoj ustanovi, a to je bolnica u Brčkom. I još bih ovim povodom htjela da vam kažem da je krajem prošle godine bila i povratna inicijativa iz kantona kojima pripadaju Livno i Travnik, slična inicijativa je bila upućena s te strane, dakle da se osiguranicima iz tih kantona omogući liječenje u ustanovama RS-a.»
Asocijacije ljekara svojevremeno su predlagale jednostavno rješenje da svaki građanin na osnovu matičnog broja ima obezbijeđen minimum zdravstvene zaštite u bilo kojoj bh. zdravstvenoj instituciji, no BiH nema još uvijek ni državni zakon o zdravstvenoj zaštiti, napominje Arif Smajkić, savjetnik ministra za zdravstvo:
«Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice aktueliziralo je donošenje bar jednog krovnog zakona o zdravstvenom osiguranju. Na tom planu je nešto predložila i Evropska komisija. Ja se nadam da će u ovoj godini biti nekakav prvi draft takvog zakonskog akta, koji bi se onda dao u postupak usvajanja.»
BiH niti u predloženim izmjenama Ustava nije planirala državno ministarstvo zdravstva. Kako su amandmani propali, a nova vlast planira ponovo pokrenuti priču o izmjenama Ustava, pravo je vrijeme da se porazmisli još jednom koliko je bitno obezbijediti bolju organizaciju i olakšan pristup zdravstvenim ustanovama za sve one kojima je liječnička pomoć potrebna.
«36 posto ispitanika nije u mogućnosti da ostvaruje prava na zdravstvenu zaštitu; 50,4 posto djece nije redovno vakcinisano - to je izuzetan rizik za buduće generacije; kod 55,7 posto djece se ne prati rast i razvoj - ono što je obavezno u tom značajnom periodu; 77,1 posto trudnica nije u mogućnosti, govorim o povratnicima i raseljenim, da redovno i besplatno kontrolišu trudnoću i obave porod; 77,1 posto ispitanika odustaje od liječenja zbog nemogućnosti da plati, odnosno da učestvuje u participaciji za lijek.»
No, i oni koji imaju zdravstveno osiguranje susreću se sa administrativnim problemima u traženju liječničke pomoći ako imaju zdravstveno osiguranje drugog entiteta ili čak, kada je Federacija u pitanju, drugog kantona, objašnjava Smajkić:
«U BiH se stanovništvo kreće. Postoji jedna procjena da dnevno u BiH promijeni nakratko mjesto boravka - bilo iz kantona u kanton, iz entiteta u entite i u Distrikt Brčko - preko 100.000 stanovnika. To je veliki rizik da neko ima potrebu za zdravstvenom uslugom i u takvom kretanju, takvoj mobilizaciji stanovništva država mora voditi računa da im se može prontno i efikasno pružiti pomoć tamo gdje zatraže.»
U sarajevskom kliničkom centru kažu da je u praksi ljekarska etika ipak ispred kompliciranog sistema zdravstvene zaštite. Glasnogovornica Kliničkog centra Biljana Jandrić:
«Ako se radi o hitnim pacijentima, uopšte nije bitno da li su oni iz drugog kantona, da li su oni iz Sarajeva i da li su osigurani ili nisu. U roku 24 sata svi pacijenti podliježu neplaćanju. Poslije 24 sata, ako pacijent nije više životno ugrožen, pokušava se naravno naći način, doći do zdravstvene knjižice ili stupiti u kontakt s nekim od porodice, jer plaćanja nije oslobođen niko.»
Do prošle godine zdravstveni osiguranici iz jednog entiteta u slučaju hitne potrebe liječenja u drugom entitetu tretirani su kao pacijenti iz inostranstva. Prije nekoliko mjeseci potpisan je sporazum o saradnji između entiteta i Distrikrta Brčko. Fond zdravstvenog osiguranja RS-a u prošloj godini postigao je dogovor i sa nekoliko pojedinačnih zdravstvenih ustanova, no troškovi liječenja pacijenata iz RS-a u Federaciji još uvijek su skuplji nego u susjednoj Srbiji. Glasnogovornica Fonda Biljana Obradović:
«Ugovori sa trima kliničkim centrima - u Sarajevu, Mostaru i Tuzli - podrazumijevaju da tamo budu upućeni svi oni osiguranici koji imaju oboljenje ili neko stanje koje se ne može liječiti u ustanovama RS-a. Razlika je jedino kod bolnice u Brčko distriktu, gdje smo to omogućili pacijentima po teritorijalnoj pripadnosti. Dakle, s obzirom da su im udaljene zdravstvene ustanove koje pripadaju RS-u, ovim ugovorom smo omogućili da se liječe u bližoj zdravstvenoj ustanovi, a to je bolnica u Brčkom. I još bih ovim povodom htjela da vam kažem da je krajem prošle godine bila i povratna inicijativa iz kantona kojima pripadaju Livno i Travnik, slična inicijativa je bila upućena s te strane, dakle da se osiguranicima iz tih kantona omogući liječenje u ustanovama RS-a.»
Asocijacije ljekara svojevremeno su predlagale jednostavno rješenje da svaki građanin na osnovu matičnog broja ima obezbijeđen minimum zdravstvene zaštite u bilo kojoj bh. zdravstvenoj instituciji, no BiH nema još uvijek ni državni zakon o zdravstvenoj zaštiti, napominje Arif Smajkić, savjetnik ministra za zdravstvo:
«Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice aktueliziralo je donošenje bar jednog krovnog zakona o zdravstvenom osiguranju. Na tom planu je nešto predložila i Evropska komisija. Ja se nadam da će u ovoj godini biti nekakav prvi draft takvog zakonskog akta, koji bi se onda dao u postupak usvajanja.»
BiH niti u predloženim izmjenama Ustava nije planirala državno ministarstvo zdravstva. Kako su amandmani propali, a nova vlast planira ponovo pokrenuti priču o izmjenama Ustava, pravo je vrijeme da se porazmisli još jednom koliko je bitno obezbijediti bolju organizaciju i olakšan pristup zdravstvenim ustanovama za sve one kojima je liječnička pomoć potrebna.
