Enis ZEBIC, Radovan BOROVIC, Maja BJELAJAC
U hrvatskoj Vladi podsjećaju da je zakon koji je regulirao institut stanarskog prava prestao važiti pred točno deset godina, a da se svim nekadašnjim nositeljima koji se žele vratiti u Hrvatsku nudi alternativno rješenje - program stambenog zbrinjavanja.Već desetak godina pitanje stanarskih prava je „prošlo svršeno vrijeme“, kako je
to početkom 2001. godine kazala tadašnja potpredsjednica Vlade Željka Antunović. Na tom tragu je priopćenje Saveza izbjegličkih udruženja Srba iz Hrvatske za Radio Slobodna Evropa komentirao aktualni ministar mora, razvitka, prometa i turizma u hrvatskoj Vladi Božidar Kalmeta:
„Povrata stanarskih prava nema, jer taj zakon je konzumiran i zakonske osnove više nema. Bio je zakonski rok unutar kojeg su bivši nositelji stanarskih prava mogli otkupiti svoje stanove, i to je napravljeno. Dakle, povratka stanarskih nema, niti može biti kada gledamo sve zakonske propise koji jesu.„
Kalmeta podsjeća kako ni meðunarodna zajednica u razgovorima sa Hrvatskom posljednjih godina ne otvara pitanje stanarskih prava:
„Njima je jasno – ako smo pravna država, ako poštujemo zakone, a poštujemo ih i želimo ih poštovati, na kraju krajeva ponašamo se kao sva ostala Evropa – onda je i njima jasno i shvatili su da je to nešto što je prošlo i što se više ne može ponoviti i oživiti.“
Umjesto toga nudi se stambeno zbrinjavanje - na ratom zahvaćenim dijelovima Hrvatske zbrinuto je već 3200 obitelji nekadašnjih nositelja stanarskog prava, i još toliko će ih biti riješeno u sljedeće tri godine. Sada je naglasak na ubrzavanju stambenog zbrinjavanja povratnika u urbanim centrima, za što će se sljedećih godina izdvojiti između tri i tri i po milijarde kuna. U tijeku je ubrzano rješavanje svih pristiglih zahtjeva za stambenim zbrinjavanjem bivših nositelja stanarskog prava, što znači da će do konca ožujka sljedeće godine svi zahtjevi za stambeno zbrinjavanje biti obrađeni, i svi će na svoje kućne adrese dobiti rješenja o pravu na stambeno zbrinjavanje sa jasnim rokovima kada će moći fizički useliti u stanove:
„To je nešto što je i međunarodna zajednica prihvatila, kada su u pitanju bivši nositelji stanarskog prava, da oni imaju mogućnost dobiti stan u najam po zaštićenoj najamnini od oko 2 kune i 40 lipa po kvadratnom metru stana mjesečno, ili imaju pravo kupiti stan po kriterijima „POS-a“, poticajne stanogradnje, kao i svi ostali hrvatski graðani. To su dvije opcije između kojih mogu birati i za koje se mogu opredijeliti. Ali - kažem – povrat stanarskih prava je nešto što je 'pase' i o čemu se više ne razgovara.„
Zahtjev Saveza izbjegličkih udruženja Srba iz Hrvatske da se pitanje stanarskih prava ponovno stavi na dnevni red komentirao je za Radio Slobodna Evropa i potpredsjednik Samostalne demokratske srpske stranke i i jedan od saborskih zastupnika srpske zajednice Milorad Pupovac:
„Teško je u ovom trenutku reći koliko je realno traženje da se nakon 10 godina to pravo ponovno reaktualizira, ali je jedno sasvim sigurno: da pravo tih ljudi u nekom smislu i na neki način treba biti uzeto u obzir. Jer, jednako tako kao što je teško zamisliti da bi se sva prava mogla retroaktivno obnoviti, isto tako je teško zamisliti da bi izbjegličke organizacije to mogle prihvatiti po sistemu – što je bilo, bilo je!“
RSE: Koliko je utemeljena pozicija hrvatskih vlasti koje alternativno rješenje – stambeno zbrinjavanje umjesto stanarskog prava - vezuju isključivo uz povratak?
PUPOVAC: To je sasvim sigurno jedan ograničavajući faktor, pogotovo ako se ima na pameti da je osporavanje ljudima njihovog stanarskog prava i njihovih stanova do sada bilo sredstvo za sprečavanje povratka. Godinama se nije dopuštalo ljudima da mogu dobiti svoje stanove natrag - kako se ne bi vratili, a sada im kazati: 'čujte, vi ćete to dobiti samo pod uvjetom da se vratite!' je gotovo sa istim posljedicama kao i ovo prvo. Prema tome, ljudima treba omogućiti neku vrstu realizacije njihovog prava - za one koji se žele vratiti povratkom, a za one koji se ne žele vratiti na neki drugi način. Uostalom, to je i obaveza iz Sporazuma o sukcesiji.
* * * * *
Prema različitim izvorima, stanarsko pravo u Hrvatskoj potražuje između 30.000 i 50.000 nosioca tog prava.
”Hrvatska opstruira povrat stanarskog prava i umesto da izvrši restituciju, ona nudi supstituciju preko programa stambenog zbrinjavanja”, kaže Milojko Budimir iz Saveza izbegličkih udruženja. Nosioci stanarskog prava kažu da traže isključivo
ono što su dobili i drugi, navodeći primer Bosne i Hrecegovine gde je vraćeno 95 odsto stanova, mahom Hrvatima iz BiH, bivšim nosiocima stanarskih prava, kaže Rade Matijaš izbeglica iz Knina, koji je ostao bez stana 1995 godine: "Hrvatska i tu pokazuje dvostruke aršine”
Jedan od desetina hiljada izbeglih, koji su ostali bez stana je i Milorad Vunduk.”Nekoliko sam puta u Osijeku, gde sam živeo, podnosio zahtev za povrat stana ali nikakava odgovora nisam dobio. Predstavnici Saveza izbegličkih udruženja Srba iz Hrvatske savetuju Vladu Srbije i Komesarijat za izbeglice da se Sarajevska deklaracija, koja predviđa rešenja izbegličkih problema u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Srbiji, do kraja ove godine stavi po strani sve dok se pravično ne reše pitanja stambenog zbrinjavanja i konvalidacije radnog staža.
Zamenik komesara za izbeglice u Vladi Srbije Nikola Vukojević uveren je da “Hrvatska nastoji na sve načine da nikada ne vrati ili njeni organi nisu voljni da vrate stanarska prava”. Povrat stanarskih prava predstavlja političko pitanje i međunarodna zajednica mora izvršiti dodatni pritisak na Hrvatsku, kako bi se ovo pitanje rešilo na pravičan i human naccin, zaključak je Saveza izbegličkih udruženja Srba iz Hrvatske.
* * * * *
Udruženja Srba izbjeglih iz Hrvatske ne pristaju na model stambenog zbrinjavanja koji je nedavno ponudila Vlada Republike Hrvatske. Oni smatraju da se stanarsko pravo moralo izjednačiti s pravom svojine, kao što je to bio slučaj u Bosni i Hercegovini. Šta tačno zahtijevaju, objašnjava predsjednik Udruženja izbjeglih Srba iz Krajine i Hrvatske Petar Džodan:
«Da se u međudržavnim razgovorima i državne komisije koje o tom pitanju raspravljaju insistiraju i traže da se reciprotitet Srba izbjeglih iz Hrvatske i Hrvata izbjeglih iz BiH u Hrvatsku na isti način rješava, a to je da se rješava povratkom stanarskih prava.»
Dajući mogućnost kupovine stanova, Hrvatska je bivšim nosiocima stanarskog prava ponudila cijenu od 700 do 900 eura po kvadratnom metru. Ali Džodan smatra da to nije nikakav ustupak:
«Građani koji su istjerani iz Hrvatske, Srbi, praktično su u drugorazrednom položaju, znači nisu izjednačeni u mogućnosti otkupa stanova po kojima su bili građani Hrvatske hrvatske nacionalnosti. Nek oni sada, ako nude po 700 eura otkup, ponude isplatu kvadrata stana po 700 eura.»
Stav udruženja „Ostanak“, prema riječima njegovog predsjednika Boška Bajića, potpuno je jasan:
«Da se u potpunosti ispoštuju zakonska uredba i odredba u evropskim konvencijama o ljudskim pravima - vraćanje njihovih stanova na raspolaganje njima.»
Iako je prema Sarajevskoj deklaraciji, potpisanoj početkom 2005. godine između BiH, Srbije i Crne Gore i Republike Hrvatske, predviđeno da se problem izbjeglih i raseljenih lica u regionu riješi do kraja sljedeće godine, čitav proces je stao upravo na pitanju povrata stanarskih prava izbjeglica iz Hrvatske.
Član Radne grupe za provođenje Sarajevske deklaracije Drago Vuleta kaže da je plan aktivnosti na rješavanju problema izbjeglica trebao da bude gotov još u maju 2005., ali da do danas još uvijek nije ni usvojen. Sasvim je jasno da o povratu stanarskih prava Hrvatska neće ni raspravljati jer su ovi stanovi odavno privatizovani, kao što je jasno i da izbjegli iz Hrvatske neće odustati od stanarskih prava, objašnjava Vuleta:
«Vlada Republike Hrvatske nudi taj model, a svjesna je da to mnoge ne zadovoljava, pa će reći evo sistem, mi smo ponudili, oni ne žele to - i time da je riješena stvar. S druge strane, ti raniji nosioci stanarskog prava, udruženja, hoće pošto poto svoje bivše stanove i to je realno gledajući sada neizvodljivo, ali mislim da bi se riješilo zaista adekvatno to pitanje, bez zajedničkog kompromisa mislim da nema rješenja koje bi zadovoljilo obe strane.»
Predstavnici udruženja Srba izbjeglih iz Hrvatske smatraju ipak da je kompromis moguć. Šta Hrvatska može pružiti izbjeglicama, kratko objašnjava Boško Bajić:
«Nadoknadu oštećenim ljudima za onoliko koliko su oštećeni.»
A prema podacima Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica RS, oko 2.800 porodica iz Republike Hrvatske danas potražuje svoju imovinu u toj državi.
