Dženana KARABEGOVIC, Enis ZEBIC, Blagoja KUZMANOVSKI
Bosna i Hercegovina potpisala je danas u Bukureštu Sporazum o slobodnoj trgovini u središnjoj Evropi. Zamjenik ministra vanjskih poslova BiH Antun Ril rekao je za Radio Slobodna Evropa da je to rezultat razgovora u kojima su ostale zemlje učesnice prihvatile ponuđeno kompromisno rješenje koje je BiH ponudila, a koji se odnose na zaštitu domaće proizvodnje:«Ono što je jako važno, za poljoprivrednike nađen je modus zaštite i BiH.»
Podsjećanja radi, ulazak u Centralnoevropsku zonu slobodne trgovine Bosna i Hercegovina uslovila je kompromisnim rješenjem o djelimičnom uvođenju carina za poljoprivredne proizvode iz Srbije i Hrvatske. Bosanskohercegovački ekonomisti ocjenjuju kako do uslovljavanja ne bi došlo da je bh. vlada vodila računa o domaćoj proizvodnji prilikom potpisivanja bilateralnih sporazuma o slobodnoj trgovini s ove dvije zemlje prije nekoliko godina.
Predsjednik Vanjskotrgovinske komore BiH Slobodan Župljanin navodi konkretne primjere ovih sporazuma koji godinama ugrožavaju bh. proizvođače:
«Imate situaciju, ja to uvijek pominjem pošto sam bio svjedok jednog događaja, da kamion s mijekom iz Hrvatske za 15 minuta prelazi u Gradišci granični prijelaz i ulazi u BiH; da kamion iz Kozarske Dubice sa mlijekom po tri dana ne može da prijeđe granicu, jer jednostavno nemate ovaj atest, nemate ovaj certifikat, nemate ovu potvrdu itd. Dakle, mnogo toga je zaista na bh. vlastima - da jednostavno uspostavimo sistem da mogu robe slobodno da prolaze uz carinski ili bescarinski režim, ali isto tako moraju da ispunjavaju određene uslove koji se uspostave.»
Ekonomist Damir Miljević:
«Ja se pitam šta je Savjet ministara radio zadnje 4 godine kada nije bio u stanju da popravi ili čak raskine u toj situaciji bilateralni sporazum.»
Na kritike ekonomista da je Bosna i Hercegovina i ranije trebala voditi računa o posljedicama koje su imali sporazumi o slobodnoj trgovini sa susjednim zemljama na domaću proizvodnju, zamjenik ministra vanjskih poslova BiH Antun Ril kaže:
«Ova vlada je u ovom trenutku dovedena pred nešto što je već davno definirano. I oni su u pravu. Ali pitanje je ko je uopće razmišljao u to vrijeme, naročito 2000., da potpiše takve bilateralne sporazume koji su nas doveli do ovoga sada.»
Sporazumom o proširenju Centralnoevropske zone slobodne trgovine predviđeno je da tržište Rumunije, Bugarske, Hrvatske, Makedonije, Crne Gore, Kosova, Moldavije, Srbije i Bosne i Hercegovine u potpunosti bude liberalizovano 2010.godine. Trgovina između ovih zemalja obavljala bi se bez carina i vancarinskih barijera.
* * * * *
Hrvatska nikoga ne ucjenjuje, nego se bori za svoje interese, a rezultat se može postići dogovorom, kazao je hrvatski predsjednik Stipe Mesić povodom primjedbi bosanskohercegovačkog premijera Adnana Terzića na hrvatsku poziciju oko sklapanja multilateralnog sporazuma o slobodnoj trgovini, odnosno nove CEFTE. Na istom tragu je i komentar premijera Ive Sanadera:
„Mi nismo htjeli prihvatiti nikakvo mijenjanje postojećeg ugovora između Hrvatske i Bosne i Hercegovine i Hrvatske i Srbije. Srbija je prihvatila, dakle nema nikakvih posebnih pogodnosti ni Srbiji, ni Bosni i Hercegovini. Mi se rukovodimo onim načelom koje je jedino moguće u međunarodnoj zajednici, a to je – 'pacta sunt servanda' - ugovore se mora poštivati. Postoje ugovori o slobodnoj trgovini između Hrvatske i Srbije i Hrvatske i Bosne i Hercegovine i ti ugovori i odredbe tih ugovora se prenose i u CEFTU. Dakle, nismo nismo niti htjeli, niti mogli niti nam je bila namjera popustiti bilo kome, i mi ne ucjenjujemo nikoga. Gospodin Terzić treba znati da postoji ugovor između Hrvatske i Bosne i Hercegovine i taj ugovor se prenosi u CEFTU.“
Hrvatske pozicije su ovdje i inače prilično jasne. Već u niz navrata je rečeno da je nezadovoljstvo službenog Sarajeva Sporazumom o slobodnoj trgovini između dviju država počelo taman prije nego što su izjednačeni uvjeti poslovanja gospodarstvima obiju država. Naime, Sporazum je bio u privremenoj primjeni od 1. siječnja 2001. godine, i to kao asimetričan u korist Bosne i Hercegovine, da bi se dalo još vremena ratom devastiranom gospodarstvo te zemlje da se oporavi. Te godine je carina za hrvatske prozvode bila 70 posto uobičajene carine, sljedeće godine 60 posto, 2003. godine 40 posto i 2004. godine je ukinuta. Međutim, bosanskohercegovačke vlasti su 8. ožujka 2005. godine iznova uvele carinu od 40 posto uobičajene carine na uvoz nekih hrvatskih prozvoda - konkretno na mlijeko i mliječne prerađevine i meso i mesne prerađevine. Neslužbeni komentari u hrvatskim privredničkim krugovima su kako iza svega stoje slovenske peradarske firme, koje na taj način žele suzbiti konkurenciju iz Hrvatske na tržištu Bosne i Hercegovine. Ovakvo ponašanje bosanskohercegovačkih vlasti srednjeročno i dugoročno imat će samo štetne posljedice po privredu te zemlje, a pogotovo za džepove njenih građana, kaže u izjavi za naš radio novinar poslovnog časopisa „Lider“ Hrvoje Mateljić:
„Naravno da se sve može zapravo svesti na pregovaračku taktiku i pitanje je zapravo tko stoji iza toga - jesu li to možda interesi neke treće strane poput primjerice neke slovenske prehrambene industrije ili ne - ali mislim da Bosanci sebi rade jednu veliku štetu, a to je da ne pristaju čak ni na ove razvodnjene uvjete otvaranja tržišta kao što je ova CEFTA.“
Mateljić podsjeća da je Hrvatska prigodom ulaska u Svjetsku trgovinsku organizaciju – WTO – morala proći mnogo oštriju liberalizaciju poljoprivrede i drugih sektora. Za ulazak u ovu novu CEFTU više se ne traži članstvo u WTO-u kao uvjet, ali čini se da su i ovi bitno ublaženi uvjeti preteški za Bosnu i Hercegovinu, procjenjuje Mateljić:
„U konačnici će zapravo njihovi potrošači izvući deblji kraj – plaćat će više cijene u ime nekakvih nacionalnih interesa , međutim dugoročno to ne može biti. Oni su imali vremena tri – četiri godine kroz asimetričnu trgovinu sa Hrvatskom da ojačaju svoju industriju, međutim očito nisu u tome uspjeli. Pitanje je hoće li biti ikakve razlike i za pet ili deset godina.“
Nema službenih komentara na vijest da Srbija odustaje od dodatne zaštite svoje duhanske industrije. Oni već dulje vrijeme krše Sporazum o slobodnoj trgovini sa Hrvatskom tako da hrvatskim duhanskim proizvodima nabijaju deset puta veće trošarine na tržištu Srbije, nego što ga imaju srbijanske cigarete. Iako je to Hrvatska znala, nije pravila od toga problem, jer je očito izuzetno zainteresirana za izvoz u Srbiju. U prošloj godini Hrvatska je u Srbiju izvezla robe u vrijednosti gotovo 400 milijuna dolara, a iz Srbije uvezla niti pola tog iznosa – oko 170 milijuna dolara.
* * * * *
Svi nesporazumi su prevaziđeni o potpisivanju CEFTA sporazuma, rekli su uoči potpisivanja u ekspertskom timu makedonskog Ministarstva za ekonomiju. Ne komentarišu izjavu Adnana Terzića da Hrvatska koristi Makedoniju da bi držala Bosnu i Hercegovinu izvan Centralnoevropskog dogovora za slobodnu trgovinu.
U međuvremenu, ekonomski eksperti se slažu da predložene izmene člana 23 Dogovora o CEFTA-i ne bi odgovarale makedonskoj strani jer je veliki deo izvoza naše ekonomije u ovom regionu iz oblasti poljoprivrede.
„Ako Makedonija prihvati zaštitu za poljoprivredne proizvode, onda bi dobila neodgovarajući tretman jer bi izvoz ostalih proizvoda drugih zemalja u Makedoniji bio oslobođen carina, dok bi makedonski izvoz u regionu – većinom poljoprivrednih proizvoda – bio opterećen carinama“, kaže profesor ekonomije Vančo Uzunov koji je ranije bio savetnik predsednika države o evrointegracijama.
Ekonomisti smatraju da je logično da Makedonija kaže da treba ili uvesti slobodnu trgovinu u svim oblastima ili da se nastavi po starom, odnosno prema onim merama koje su još na snazi, kao što su dogovori o stabilizaciji i asocijaciji ili oni koji proizlaze iz članstva u Svetskoj trgovinskoj organizaciji.
