Štrajk glađu 3.dan. Zdravstveno stanje četvorice bivših policajaca znatno je narušeno. Ramo Sulić:
„Ima tu značajan broj ljudi koji su i sa statusom ratnih vojnih invalida, znači od ranije imaju povrede. Ima ih kojima je značajno psihičko zdravlje ugroženo jer pune 4 godine trpe ovu nepravdu itd. Vidjećemo šta će to sve donijeti i kako će rezultirati ova situacija. Mi smo optimisti da će bh. vlasti ipak ići sa mehanizmom zaštite vlastitih državljana. Mi ne tražimo ništa što nam nije dao ustav ove države.“
Dok čekaju da bh. zvaničnici ispune obećanja i zaštite svoje građane, pričaju svoje životne priče:
„Jovanić Boško. Rodom iz Ključa, živim u Prijedoru. Navelo mi je da bespravno koristim tuđu imovinu. Nikada nisam bio u tuđoj imovini. Naravno, bez prava žalbe, kao i svim ovim mojim kolegama. Imam suprugu i dvoje djece, stara majka bolesna. Najviše živimo od njene penzije - 120 maraka. Dijete jedno u školu ide. Dvije sedmice nije imao torbu, nosio je u vrećici knjigu onu jednu što djeca sada nose. I onda je došao jedan dan i kaže:’Neću ići u školi više.’ E onda možete misliti kako mi je bilo. Ma nema ... samoubistvo je bilo na ivici da se uradi. Moja familija nema od mene koristi, ni od živog, pa i ako umrem nije šteta neka.“
„Predrag Krsmanović. Odbilo mi od plate 25 posto zbog običnog prekršaja na radnom mjestu, zbog udaljavanja 50 metara od radnog mjesta gdje sam trebao biti, eto. I zbog toga sam od međunarodne policije IPTF-a ostao bez posla.“
„Zovem se Nijaz Imamović. Svo vrijeme sam proveo u policijskoj upravi Ilidža, tj. u MUP-u Kantona Sarajevo. Ja sam dobio certifikat u aprilu mjesecu 2003. Znači, preko noći dobijam rješenje odlukom IPTF-a. A IPTF je bio završio svoj mandat sa 31. 12. 2002. Pojedini su mi govorili da je to greška. Sve sam iscrpio pravne osnove i onda sam podnio tužbu protiv Ureda komesara Kantona Sarajevo. Dokazalo se da nemam krivnje - i prvostepeni i drugostepeni organ je dokazao. Zbog čega? Zato što sam radio svoj posao onako kako zakon nalaže i vjerovatno smetao drugima koji nisu mogli da me nagovore da radim onako kako oni žele.“
Mile Pučić iz Mrkonjić Grada imao je slično iskustvo:
„Ja sam, znači, službeno lice koje je sprovodilo službenu radnju dovodeći lice u policijsku stanicu, jer sam završio svoj službeni zadatak i napisao prekršajnu prijavu, sudija ga kaznio, znači sve u skladu sa zakonom i ovlaštenjima - i to su mi stavili na teret. Ali je tu pozadina nešto drugo. Vjerovatno nisam bio podoban za političke vlasti, odnosno za moje lokalne šefove. Nisam na neki način s njima surađivao, odnosno nisam propuštao kriminalne radnje koje se oni htjeli i iza kojih su oni stajali.“
Za sutra najavljeno formiranje komisije za reviziju certifikacije, iako predsjedavajući Vijeća ministara Adnan Terzić izražava sumnju da to može riješiti problem bivših policajaca bez saglasnosti Vijeća sigurnosti UN-a. Za sutra je planiran sastanak ovih ljudi i sa Terzićem. Nakon toga će bivši policajci odlučiti hoće li obustaviti štrajk glađu.
„Ima tu značajan broj ljudi koji su i sa statusom ratnih vojnih invalida, znači od ranije imaju povrede. Ima ih kojima je značajno psihičko zdravlje ugroženo jer pune 4 godine trpe ovu nepravdu itd. Vidjećemo šta će to sve donijeti i kako će rezultirati ova situacija. Mi smo optimisti da će bh. vlasti ipak ići sa mehanizmom zaštite vlastitih državljana. Mi ne tražimo ništa što nam nije dao ustav ove države.“
Dok čekaju da bh. zvaničnici ispune obećanja i zaštite svoje građane, pričaju svoje životne priče:
„Jovanić Boško. Rodom iz Ključa, živim u Prijedoru. Navelo mi je da bespravno koristim tuđu imovinu. Nikada nisam bio u tuđoj imovini. Naravno, bez prava žalbe, kao i svim ovim mojim kolegama. Imam suprugu i dvoje djece, stara majka bolesna. Najviše živimo od njene penzije - 120 maraka. Dijete jedno u školu ide. Dvije sedmice nije imao torbu, nosio je u vrećici knjigu onu jednu što djeca sada nose. I onda je došao jedan dan i kaže:’Neću ići u školi više.’ E onda možete misliti kako mi je bilo. Ma nema ... samoubistvo je bilo na ivici da se uradi. Moja familija nema od mene koristi, ni od živog, pa i ako umrem nije šteta neka.“
„Predrag Krsmanović. Odbilo mi od plate 25 posto zbog običnog prekršaja na radnom mjestu, zbog udaljavanja 50 metara od radnog mjesta gdje sam trebao biti, eto. I zbog toga sam od međunarodne policije IPTF-a ostao bez posla.“
„Zovem se Nijaz Imamović. Svo vrijeme sam proveo u policijskoj upravi Ilidža, tj. u MUP-u Kantona Sarajevo. Ja sam dobio certifikat u aprilu mjesecu 2003. Znači, preko noći dobijam rješenje odlukom IPTF-a. A IPTF je bio završio svoj mandat sa 31. 12. 2002. Pojedini su mi govorili da je to greška. Sve sam iscrpio pravne osnove i onda sam podnio tužbu protiv Ureda komesara Kantona Sarajevo. Dokazalo se da nemam krivnje - i prvostepeni i drugostepeni organ je dokazao. Zbog čega? Zato što sam radio svoj posao onako kako zakon nalaže i vjerovatno smetao drugima koji nisu mogli da me nagovore da radim onako kako oni žele.“
Mile Pučić iz Mrkonjić Grada imao je slično iskustvo:
„Ja sam, znači, službeno lice koje je sprovodilo službenu radnju dovodeći lice u policijsku stanicu, jer sam završio svoj službeni zadatak i napisao prekršajnu prijavu, sudija ga kaznio, znači sve u skladu sa zakonom i ovlaštenjima - i to su mi stavili na teret. Ali je tu pozadina nešto drugo. Vjerovatno nisam bio podoban za političke vlasti, odnosno za moje lokalne šefove. Nisam na neki način s njima surađivao, odnosno nisam propuštao kriminalne radnje koje se oni htjeli i iza kojih su oni stajali.“
Za sutra najavljeno formiranje komisije za reviziju certifikacije, iako predsjedavajući Vijeća ministara Adnan Terzić izražava sumnju da to može riješiti problem bivših policajaca bez saglasnosti Vijeća sigurnosti UN-a. Za sutra je planiran sastanak ovih ljudi i sa Terzićem. Nakon toga će bivši policajci odlučiti hoće li obustaviti štrajk glađu.
