RSE: Gospodine Maršal, da li je realno očekivati da vlast koja je stvorila ambijent u kome je korupcija dominantan problem, kao što je slučaj u Crnoj Gori, može uspješno da se bori protiv tog fenomena?
MARŠAL: To je zaista izazov, jer je jedno od specifičnih obilježja Crne Gore da njome vladaju isti ljudi već 17 godina i, za razliku od drugih zemalja u okruženju, tu nije bilo nikakvih promjena u vođstvu. Mislim da će biti potrebna ogromna politička volja da se ti ljudi prilagode novoj situaciji. U ovom tranzicionom procesu i približavanju Evropskoj uniji crnogorska politička elita moraće dobro da se potrudi kako bi dokazala da to nisu više oni isti ljudi koji su bili umiješani u raznorazne nelegalne poslove tokom balkanskih ratova, poput šverca duvana, nafte i tako dalje. To je veoma teško pitanje i izazov. Vlast se mora suočiti sa tom lošom reputacijom iz prethodnih godina, ali ono što je zabrinjavajuće je da vlast ne čini puno kako bi popravila taj imidž. Najsvježiji primjer je zakon o konfliktu interesa. Parlament nije usvojio valjan zakon o konfliktu interesa koji je preduslov za promjene i to je indikator da nedostaje politička volja za stvarnom promjenom. Činjenica je da taj zakon ne reguliše konflikt interesa na valjani način veoma negativna.
RSE: Odgovarajući na optužbe za korupciju, predstavnici crnogorske Vlade obično ponavljaju kako korupcija nije crnogorska specifičnost, već globalni fenomen, a naročito problem zemalja u tranziciji. Ako bi poredili Crnu Goru sa drugim balkanskim zemljama i državama u jugoistočnoj Evropi, kakva bi bila Vaša procjena u vezi sa stepenom korupcije?
MARŠAL: Veoma je teško napraviti valjano poređenje jer je Crna Gora tek nedavno stekla nezavisnost, a sva se prethodna istraživanja i procjene odnose na zajedničku državu Srbiju i Crnu Goru, tako da je za mene sa statističkog stanovišta veoma teško dati tu procjenu, ali generalno mislim da je situacija na Balkanu, kada je u pitanju korupcija, veoma loša i da je taj problem vjerovatno glavna prepreka na putu ka evropskim integracijama. Nijedna od zemalja, uključujući i Hrvatsku, još se ne bori sa tim problemom na zadovoljavajući način. Ono što bi mogla biti crnogorska specifičnost je to što u Crnoj Gori nije problem samo implementacija antikorupcijskih zakona, poput Zakona o konfliktu interesa i Zakona o slobodnom pristupu informacijama, već i njihova valjanost. Naglašavam, ti zakoni su fundamentalni za transparentnost u političkom sistemu. Znači, Crna Gora kaska za drugim zemljama u smislu zakonodavstva.
RSE: Mislite li da je prisustvo međunarodnih kontrolnih tijela, nadležnih da prate proces borbe sa korupcijom, neophodno da bi se država ozbiljno suočila sa tim problemom, naročito na Balkanu?
MARŠAL: Mislim da je spoljni pritisak veoma važan faktor, naročito u tranzicionom regionu. To je bio slučaj i sa bivšim komunističkim zemljama poput Poljske, Češke, Slovačke i Mađarske koje su na kraju pristupile Evropskoj uniji. Taj spoljni pritisak koji je Evropska unija demonstrirala je bio ključan za reformu, tako da je odgovor na vaše pitanje pozitivan. Spoljni pritisak je veoma zdrav. Na drugoj strani, ozdravljenje društva je primarna potreba građana Crne Gore. To se ne čini zbog Evropske unije. Tako da bih ja rekao da je još važnije da javnost u Crnoj Gori glasno traži reforme. Ljudi se moraju suprotstaviti bolestima društva. Mislim da je veoma važno da postoji jako civilno društvo koje može protivuriječiti vlastima, postavljati pitanja, tražiti odgovore. Ta kombinacija spoljnog pritiska i unutrašnjih potreba koordiniranih od strane aktivnih organizacija civilnog društva su garancija da će doći do promjena.
MARŠAL: To je zaista izazov, jer je jedno od specifičnih obilježja Crne Gore da njome vladaju isti ljudi već 17 godina i, za razliku od drugih zemalja u okruženju, tu nije bilo nikakvih promjena u vođstvu. Mislim da će biti potrebna ogromna politička volja da se ti ljudi prilagode novoj situaciji. U ovom tranzicionom procesu i približavanju Evropskoj uniji crnogorska politička elita moraće dobro da se potrudi kako bi dokazala da to nisu više oni isti ljudi koji su bili umiješani u raznorazne nelegalne poslove tokom balkanskih ratova, poput šverca duvana, nafte i tako dalje. To je veoma teško pitanje i izazov. Vlast se mora suočiti sa tom lošom reputacijom iz prethodnih godina, ali ono što je zabrinjavajuće je da vlast ne čini puno kako bi popravila taj imidž. Najsvježiji primjer je zakon o konfliktu interesa. Parlament nije usvojio valjan zakon o konfliktu interesa koji je preduslov za promjene i to je indikator da nedostaje politička volja za stvarnom promjenom. Činjenica je da taj zakon ne reguliše konflikt interesa na valjani način veoma negativna.
RSE: Odgovarajući na optužbe za korupciju, predstavnici crnogorske Vlade obično ponavljaju kako korupcija nije crnogorska specifičnost, već globalni fenomen, a naročito problem zemalja u tranziciji. Ako bi poredili Crnu Goru sa drugim balkanskim zemljama i državama u jugoistočnoj Evropi, kakva bi bila Vaša procjena u vezi sa stepenom korupcije?
MARŠAL: Veoma je teško napraviti valjano poređenje jer je Crna Gora tek nedavno stekla nezavisnost, a sva se prethodna istraživanja i procjene odnose na zajedničku državu Srbiju i Crnu Goru, tako da je za mene sa statističkog stanovišta veoma teško dati tu procjenu, ali generalno mislim da je situacija na Balkanu, kada je u pitanju korupcija, veoma loša i da je taj problem vjerovatno glavna prepreka na putu ka evropskim integracijama. Nijedna od zemalja, uključujući i Hrvatsku, još se ne bori sa tim problemom na zadovoljavajući način. Ono što bi mogla biti crnogorska specifičnost je to što u Crnoj Gori nije problem samo implementacija antikorupcijskih zakona, poput Zakona o konfliktu interesa i Zakona o slobodnom pristupu informacijama, već i njihova valjanost. Naglašavam, ti zakoni su fundamentalni za transparentnost u političkom sistemu. Znači, Crna Gora kaska za drugim zemljama u smislu zakonodavstva.
RSE: Mislite li da je prisustvo međunarodnih kontrolnih tijela, nadležnih da prate proces borbe sa korupcijom, neophodno da bi se država ozbiljno suočila sa tim problemom, naročito na Balkanu?
MARŠAL: Mislim da je spoljni pritisak veoma važan faktor, naročito u tranzicionom regionu. To je bio slučaj i sa bivšim komunističkim zemljama poput Poljske, Češke, Slovačke i Mađarske koje su na kraju pristupile Evropskoj uniji. Taj spoljni pritisak koji je Evropska unija demonstrirala je bio ključan za reformu, tako da je odgovor na vaše pitanje pozitivan. Spoljni pritisak je veoma zdrav. Na drugoj strani, ozdravljenje društva je primarna potreba građana Crne Gore. To se ne čini zbog Evropske unije. Tako da bih ja rekao da je još važnije da javnost u Crnoj Gori glasno traži reforme. Ljudi se moraju suprotstaviti bolestima društva. Mislim da je veoma važno da postoji jako civilno društvo koje može protivuriječiti vlastima, postavljati pitanja, tražiti odgovore. Ta kombinacija spoljnog pritiska i unutrašnjih potreba koordiniranih od strane aktivnih organizacija civilnog društva su garancija da će doći do promjena.
