Sarajevo je jedini glavni grad u svijetu koji nema svojih vlastitih prihoda. Kanton Sarajevo gradu godišnje iz budžeta izdvaja šest miliona maraka, a još toliko dobija iz prihoda poreza na promet nekretnina na području četiri gradske opštine. Poređenja radi, godišnji budžet grada Zagreba je petnaest puta veći.
Dogradonačelnik Sarajeva Predrag Mitrović kaže kako je Kanton Sarajevo na sebe preuzeo sve ingerencije onoga što se prije rata zvao grad:
«Ukoliko vi nemate kompetencije, ingerencije, ukoliko vi nemate mogućnost da djelujete na gradski saobraćaj, nemate mogućnost da djelujete na komunalne usluge, nemate mogućnosti da djelujete na gradsku čistoću, nemate mogućnosti da djelujete na obrazovni sistem, vi imate potpuno vezane ruke. A sa vezanim rukama i Arnold Švarceneger je vrlo nesposoban i nemoćan čovjek.»
Grad Sarajevo, od nekadašnjih 11, nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma, čine 4 opštine, čime je Grad ostao bez svoje teritorijalno - urbane cjelovitosti. Sadašnji čelni ljudi prijeratnih sarajevskih opština kažu kako Grad Sarajevo treba da ima status kakav je imao prije rata.
Zamjenik načelnika Pala Mladen Ćerimidžić, opštine koja je do 1992. godine bila sastavni dio Grada Sarajeva, kaže kako je nedopustivo da Grad čine samo četiri opštine:
«Iskren da budem, mislim da Sarajevo treba da ima svoje mjesto koje mu pripada. Sarajevo je i sad glavni grad BiH. Lično mislim da sve ono što doprinosi boljem životu, pogotovo boljem standardu, većoj zaposlenosti, treba podržavati. A znamo da je budućnost u regionalnom razvoju, a ne u zatvaranju u uske okvire.»
Nevladina organizacija “Centri civilnih incijativa” nedavno je provela istraživanje u BiH na temu “Čiji je glavni grad Sarajevo!?» Četvrtina građana u Bosni i Hercegovini nije navela tačan naziv glavnog grada BiH. Svaki peti ispitanik smatra da Sarajevo vrlo neuspješno predstavlja zemlju i sve njene građane i narode, a svaki drugi ispitanik naveo je kako je najveći problem Sarajeva taj što njime upravljaju stranke i nesposobni kadrovi.
Koordinator istraživanja Adis Arapović:
«Naše je mišljenje da status glavnog grada treba biti jedna od tema u predstojećim pregovorima o redefiniciji ustava. Pitanje glavnog grada je definitivno jedno od životnih pitanja prije svega za stanovnike Sarajeva, ali i za stanovnike drugih gradova koji bi trebali Sarajevo osjećati svojim glavnim gradom koji bi trebao ispuniti tu reprezentativnu ulogu, odnosno da predstavlja kako svoje stanovnike, tako i sve druge građane i narode ove zemlje.»
Recenzent analize prof. dr. Mirko Pejanović navodi koje su to pretpostavke da bi Grad Sarajevo imao status, organizaciju i nadležnosti koje imaju Ljubljana, Prag, Zagreb i drugi gradovi:
«Ponuđene su ideje za moguće promjene na tri nivoa. Prvi nivo je uvođenje zahtjeva da državni parlament donese zakon o glavnom gradu Sarajevu. Drugi nivo promjena koje smo ponudili - promjenom ustava kantona da se osigura da Sarajevo bude teritorijalno organizovano na njegovoj urbanoj cjelini, a ne samo na četiti opštine. Treći nivo promjena viđen je u onome što dolazi kao zahtjev i kao incijativa građana za ideju neposrednog izbora gradonačelnika.»
Građane Sarajeva pitali smo koji je glavni grad BiH, te uočavaju li razliku između prijeratnog i postratnog Sarajeva:
«Bh. glavni grad je Novi Pazar, nažalost. Zato što sve Sandžaklije žive u Sarajevu. Nema više Sarajlija.»
«Uvijek sam bio da bude da sve opštine koje su ranije pripadale Sarajevu i sad pripadaju.»
«Nekake nesigurnosti u priči, u izrazima, o pitanjima, o odgovaranjima - osjeti se. Prije sam bio slobodniji.»
«Ovo Sarajevo - ja krenem od Marindvora dio Vijećnice, nema uopšte tog predratnog svijeta, odnosno nema moje generacije. Znači, nema toga nečega što je prije bilo: E, vozdra, gdje si, šta radiš?»
«Što ne smijemo kazati da smo Sarajlije ako hoćeš posao, ako hoćeš... šta god hoćeš. Gdje god dođeš, sve stranac, nema Sarajlija.»
Analitičari ocjenjuju kako od svog nastanka u 15. stoljeću grad Sarajevo nije bio u težoj situaciji i po pitanju statusa, ali i finansija, što ga čini neodrživim i jedinstvenim u svijetu u negativnom smislu, te kao takav nikome ne može biti za primjer.
Dogradonačelnik Sarajeva Predrag Mitrović kaže kako je Kanton Sarajevo na sebe preuzeo sve ingerencije onoga što se prije rata zvao grad:
«Ukoliko vi nemate kompetencije, ingerencije, ukoliko vi nemate mogućnost da djelujete na gradski saobraćaj, nemate mogućnost da djelujete na komunalne usluge, nemate mogućnosti da djelujete na gradsku čistoću, nemate mogućnosti da djelujete na obrazovni sistem, vi imate potpuno vezane ruke. A sa vezanim rukama i Arnold Švarceneger je vrlo nesposoban i nemoćan čovjek.»
Grad Sarajevo, od nekadašnjih 11, nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma, čine 4 opštine, čime je Grad ostao bez svoje teritorijalno - urbane cjelovitosti. Sadašnji čelni ljudi prijeratnih sarajevskih opština kažu kako Grad Sarajevo treba da ima status kakav je imao prije rata.
Zamjenik načelnika Pala Mladen Ćerimidžić, opštine koja je do 1992. godine bila sastavni dio Grada Sarajeva, kaže kako je nedopustivo da Grad čine samo četiri opštine:
«Iskren da budem, mislim da Sarajevo treba da ima svoje mjesto koje mu pripada. Sarajevo je i sad glavni grad BiH. Lično mislim da sve ono što doprinosi boljem životu, pogotovo boljem standardu, većoj zaposlenosti, treba podržavati. A znamo da je budućnost u regionalnom razvoju, a ne u zatvaranju u uske okvire.»
Nevladina organizacija “Centri civilnih incijativa” nedavno je provela istraživanje u BiH na temu “Čiji je glavni grad Sarajevo!?» Četvrtina građana u Bosni i Hercegovini nije navela tačan naziv glavnog grada BiH. Svaki peti ispitanik smatra da Sarajevo vrlo neuspješno predstavlja zemlju i sve njene građane i narode, a svaki drugi ispitanik naveo je kako je najveći problem Sarajeva taj što njime upravljaju stranke i nesposobni kadrovi.
Koordinator istraživanja Adis Arapović:
«Naše je mišljenje da status glavnog grada treba biti jedna od tema u predstojećim pregovorima o redefiniciji ustava. Pitanje glavnog grada je definitivno jedno od životnih pitanja prije svega za stanovnike Sarajeva, ali i za stanovnike drugih gradova koji bi trebali Sarajevo osjećati svojim glavnim gradom koji bi trebao ispuniti tu reprezentativnu ulogu, odnosno da predstavlja kako svoje stanovnike, tako i sve druge građane i narode ove zemlje.»
Recenzent analize prof. dr. Mirko Pejanović navodi koje su to pretpostavke da bi Grad Sarajevo imao status, organizaciju i nadležnosti koje imaju Ljubljana, Prag, Zagreb i drugi gradovi:
«Ponuđene su ideje za moguće promjene na tri nivoa. Prvi nivo je uvođenje zahtjeva da državni parlament donese zakon o glavnom gradu Sarajevu. Drugi nivo promjena koje smo ponudili - promjenom ustava kantona da se osigura da Sarajevo bude teritorijalno organizovano na njegovoj urbanoj cjelini, a ne samo na četiti opštine. Treći nivo promjena viđen je u onome što dolazi kao zahtjev i kao incijativa građana za ideju neposrednog izbora gradonačelnika.»
Građane Sarajeva pitali smo koji je glavni grad BiH, te uočavaju li razliku između prijeratnog i postratnog Sarajeva:
«Bh. glavni grad je Novi Pazar, nažalost. Zato što sve Sandžaklije žive u Sarajevu. Nema više Sarajlija.»
«Uvijek sam bio da bude da sve opštine koje su ranije pripadale Sarajevu i sad pripadaju.»
«Nekake nesigurnosti u priči, u izrazima, o pitanjima, o odgovaranjima - osjeti se. Prije sam bio slobodniji.»
«Ovo Sarajevo - ja krenem od Marindvora dio Vijećnice, nema uopšte tog predratnog svijeta, odnosno nema moje generacije. Znači, nema toga nečega što je prije bilo: E, vozdra, gdje si, šta radiš?»
«Što ne smijemo kazati da smo Sarajlije ako hoćeš posao, ako hoćeš... šta god hoćeš. Gdje god dođeš, sve stranac, nema Sarajlija.»
Analitičari ocjenjuju kako od svog nastanka u 15. stoljeću grad Sarajevo nije bio u težoj situaciji i po pitanju statusa, ali i finansija, što ga čini neodrživim i jedinstvenim u svijetu u negativnom smislu, te kao takav nikome ne može biti za primjer.
