Razočaranje zbog neefikasnosti Socijaldemokratske partije i njihovog zaboravljanja na programska načela i predizborma obećanja, i formiranje političke opcije lijevo od Račana – platforma je SDP-ovog disidenta Ivana Ninića, koji je u kampanju krenuo na velika zvona – objavljivanjem plaćenih oglasa u dva hrvatska dnevnika. Oglasom koji počinje sa
„drugarice i drugovi“ i poziva na ujedinjenje svih stranaka, alternativnih pokreta i individua lijevih političkih uvjerenja, dominira slika junakinje iz japanskih crtića u ratničkoj opremi, uz Ninićev slogan: „Ljevica kojoj možete vjerovati!“. Neizbježna je i crvena boja, uz simbol pet dlanova koji tvore – zvijezdu petokraku. Tko su ljevičari u Hrvatskoj, pitamo
Ninića:
„Ne borenje za svoje sinekure, nego borenje za one koji žive od svoga rada, za marginalne grupe, za umirovljenike, za radnike i za pogled na svijet da svi imamo ista prava. A što se tiče to ga da nas poistovjećuju sa bivšim sistemom, ja bih rekao da tu nostalgije prema Jugoslaviji nema, ali da postoji nostalgija prema besplatnom školovanju, prema besplatnom zdravstvu, prema mogućnosti za sve da dobiju radno mjesto, znači prema jednoj sigurnosti, prema jednom poštenijem i moralnijem društvu.“
Uz osam izvanparlamentarnih stranaka koje su se priključile njegovoj inicijativi – Hrvatske socijaldemokrate, Socijalističku partiju Hrvatske- lijevu alternativu, Socijalno-demokratsku uniju, Zelenu ljevicu Hrvatske, stranku „Vladimir Bebić – Treći hrvatski blok“, Hrvatsku radničku stranku, „Maslinu-dalmatinsku autonomašku stranku“ i Jadranski
sabor, Ninić priznaje da računa i na nekadašnje kolege iz SDP-a:
„Ja sam uvijek to govorio, i dok sam bio SDP-ovac, da je baza mnogo ljevija od vrha stranke. U SDP-u se dešava da mladi članovi Glavnog odbora čak napuštaju stranku, ali to SDP krije kao zmija noge. U zadnjih 15 dana su dva mlada čovjeka od 27 godina, visoko školovani, Peđa Grbin iz Pule i Tajana Broz iz Kumrovca, napustili članstvo u Glavnom odboru nezadovoljni ovakvom politikom SDP-a.“
Ninić najavljuje osnivački kongres stranke u svibnju, i vjeruje kako će na parlamentarnim izborima za godinu dana proći u svih 10 izbornih jedinica.
Međutim, analitičari ne dijele njihov optimizam. Davor Đenerto, osoba bliska liberalnim, a ne lijevim političkim opcijama, upozorava u izjavi za naš radio da su i neke starije stranke jedva ušle u ovaj saziv Sabora, i to isključivo zahvaljujući predizbornim koalicijama:
„Još su u težem položaju oni koji su već sada izvanparlamentarni i koji nemaju izgrađenu stranačku infrastrukturu po cijeloj zemlji, koji nemaju snažne predizborne fondove i koji nemaju čvrste ulaze u medije koji su potrebni za pridobivanje birača.“
Profesor zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti i osoba bliska Račanovim socijaldemokratima Ivan Grdešić slaže se sa Đenerovom skepsom, ali se pita i – što bi to jedna takva politička opcija donijela novog na hrvatski javni prostor:
„Prije svega im nedostaje tema. Ono na čemu bi oni mogli ponuditi odgovore koji bi hrvatskim biračima bili prihvatljivi, kojih nema u programima drugih stranaka i koje jedino oni mogu riješiti, ili je možda bolje reći – zagovarati u javnosti. Pozdravljam svako udruživanje stranačkih aktivista u nove platforme i nove ideje, ali mislim da je optimizam da se osvoji pet posto pretjeran.“
Na političkoj desnici trljaju ruke, jer vjeruju da bi formiranje „Udružene ljevice“ moglo odnijeti koji postotak glasova postojećim strankama lijevog centra – socijaldemokratima ili narodnjacima, ali Đenero u to ne vjeruje.
„drugarice i drugovi“ i poziva na ujedinjenje svih stranaka, alternativnih pokreta i individua lijevih političkih uvjerenja, dominira slika junakinje iz japanskih crtića u ratničkoj opremi, uz Ninićev slogan: „Ljevica kojoj možete vjerovati!“. Neizbježna je i crvena boja, uz simbol pet dlanova koji tvore – zvijezdu petokraku. Tko su ljevičari u Hrvatskoj, pitamo
Ninića:
„Ne borenje za svoje sinekure, nego borenje za one koji žive od svoga rada, za marginalne grupe, za umirovljenike, za radnike i za pogled na svijet da svi imamo ista prava. A što se tiče to ga da nas poistovjećuju sa bivšim sistemom, ja bih rekao da tu nostalgije prema Jugoslaviji nema, ali da postoji nostalgija prema besplatnom školovanju, prema besplatnom zdravstvu, prema mogućnosti za sve da dobiju radno mjesto, znači prema jednoj sigurnosti, prema jednom poštenijem i moralnijem društvu.“
Uz osam izvanparlamentarnih stranaka koje su se priključile njegovoj inicijativi – Hrvatske socijaldemokrate, Socijalističku partiju Hrvatske- lijevu alternativu, Socijalno-demokratsku uniju, Zelenu ljevicu Hrvatske, stranku „Vladimir Bebić – Treći hrvatski blok“, Hrvatsku radničku stranku, „Maslinu-dalmatinsku autonomašku stranku“ i Jadranski
sabor, Ninić priznaje da računa i na nekadašnje kolege iz SDP-a:
„Ja sam uvijek to govorio, i dok sam bio SDP-ovac, da je baza mnogo ljevija od vrha stranke. U SDP-u se dešava da mladi članovi Glavnog odbora čak napuštaju stranku, ali to SDP krije kao zmija noge. U zadnjih 15 dana su dva mlada čovjeka od 27 godina, visoko školovani, Peđa Grbin iz Pule i Tajana Broz iz Kumrovca, napustili članstvo u Glavnom odboru nezadovoljni ovakvom politikom SDP-a.“
Ninić najavljuje osnivački kongres stranke u svibnju, i vjeruje kako će na parlamentarnim izborima za godinu dana proći u svih 10 izbornih jedinica.
Međutim, analitičari ne dijele njihov optimizam. Davor Đenerto, osoba bliska liberalnim, a ne lijevim političkim opcijama, upozorava u izjavi za naš radio da su i neke starije stranke jedva ušle u ovaj saziv Sabora, i to isključivo zahvaljujući predizbornim koalicijama:
„Još su u težem položaju oni koji su već sada izvanparlamentarni i koji nemaju izgrađenu stranačku infrastrukturu po cijeloj zemlji, koji nemaju snažne predizborne fondove i koji nemaju čvrste ulaze u medije koji su potrebni za pridobivanje birača.“
Profesor zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti i osoba bliska Račanovim socijaldemokratima Ivan Grdešić slaže se sa Đenerovom skepsom, ali se pita i – što bi to jedna takva politička opcija donijela novog na hrvatski javni prostor:
„Prije svega im nedostaje tema. Ono na čemu bi oni mogli ponuditi odgovore koji bi hrvatskim biračima bili prihvatljivi, kojih nema u programima drugih stranaka i koje jedino oni mogu riješiti, ili je možda bolje reći – zagovarati u javnosti. Pozdravljam svako udruživanje stranačkih aktivista u nove platforme i nove ideje, ali mislim da je optimizam da se osvoji pet posto pretjeran.“
Na političkoj desnici trljaju ruke, jer vjeruju da bi formiranje „Udružene ljevice“ moglo odnijeti koji postotak glasova postojećim strankama lijevog centra – socijaldemokratima ili narodnjacima, ali Đenero u to ne vjeruje.
