Zbog loših izbornih rezultata, te unutarstranačkih previranja mnogim partijama u BiH zaprijetio je raskol. Posljednji primjer je i glasanje o povjerenju predsjedniku Socijaldemokratske partije BiH Zlatku Lagumdžiji, koji je ocjenu svog mandata zatražio na sjednici Glavnog odbora stranke, održanoj tokom vikenda, a treći put otkako obnaša čelnu funkciju. Međutim, raskol koji se unutar SDP-a dogodio 2002. godine i nakon kojeg je dio nezadovoljnih vođstvom Zlatka Lagumdžije formirao Socijaldemokratsku uniju, neće se ponoviti, kaže članica Glavnog odbora SDP-a Besima Borić:
„Apsolutno nema nikakvoga raskola unutra u SDP-u, a vidjela sam i sama po nekim medijima da se tako nešto najavljuje. Nema o tome niti riječi. Svi smo mi prošli i 2002. godinu i svi smo mi prilično očvrsli u svemu tome i nikome od nas ne pada na pamet, niti uopće ima potrebe da pravimo ikakav raskol. Naravno, imamo različitih mišljenja o nekim stvarima i veoma je dobro da imamo atmosferu unutra i imali smo je na sjednici Glavnog odbora - da pokažemo da mi možemo potpuno otvoreno da diskutujemo o svemu tome.“
Da do raskola u SDP-u BiH neće doći vjeruje i Slavo Kukić, koji kroz previranja unutar socijaldemokratski orijenisanih partija u BiH i odabira njihovih koalicijskih partnera vidi novi problem - slabljenje ljevice:
„Taj politički makijavelizam je otišao tako daleko da svatko sa svakim koalira, da nema uopće programskog svrstavanja političkih partija. Evo vidite po različitim tim kantonima koalira SDP kao stranka ljevice sa HDZ-om ili SDA-om kao objektivno strankama koje su desno od centra. Ili imate u RS-u da Milorad Dodik poziva sve srpske političke stranke na koaliranje, a Milorad Dodik je lider SNSD-a, dakle stranke koja je po svojoj političkoj orijentaciji lijevo od centra.“
Istovremeno, kriza unutar Stranke demokratske akcije, izazvana što lošim izbornim rezultatom, bar na nivou Predsjedništva BiH, što aspiracijama radiklanih struja koje se protive okretanju stranke ka centru, nije zabrinjavajuća s aspekta raskola. Naime, Stranka za BiH nastala je od nezadovoljnih kadrova SDA, te će koaliranjem ove dvije partije kriza biti prevaziđena na način na koji je to činjeno i do sada. Glavna urednica magazina „Dani“ Vildana Selimbegović:
„Nisam ubijeđena da će doći do cijepanja na nekakve dvije ozbiljnije stranke. Mislim zapravo da je vjerovatnija opcija da će dio nezadovoljnika, ukoliko zaista ne uspiju provesti puč u SDA-u, onda nemaju razloga da se cijepaju, onda će vjerovatno ova umjerenija struja se ili povući ili tražiti sebe u nekoj trećoj stranci. Ali ko bi mogao da se otcijepi? Mogla bi ova radikalna desnica, a koja nema razloga da se cijepa i onda može samo da se preseli i Stranku za BiH.“
I najveća partija sa srpskim predznakom, Srpska demokratska stranka, suočena je s mogućom podjelom ukoliko njen predsjednik Dragan Čavić ne podnese ostavku, kao što je to prošle sedmice učinio njegov zamjenik Mladen Bosić. Potpredsjednik stranke Boško Šiljegović slaže se sa tezom da bi Čavićeva ostavka osigurala jedinstvo:
„Očito je da sa terena dolaze izvještaji i zahtjevi da se stranka udaljila od svojih izvornih principa, da smo pokvarili odnose sa Srbijom, da smo pokvarili odnose sa Srpskom pravoslavnom crkvom, da smo pokvarili odnose sa nekim organizacijama, porodicama poginulih boraca itd. Mislim da spasenje ide u pravcu da moramo popraviti odnose sa svima njima.“
Član Predsjedništva Srpske demokratske stranke Momčilo Novaković mišljenja je da upravo pritisci na rukovodstvo koji dolaze od opštinskih odbora razjedninjuju stranku:
„Ne bi bilo dobro ukoliko bi ovo vodilo ka radikalizaciji stranke i ka njenom ponovnom vraćanju krajnje desno, jer to u principu ne garantuje budućnost ovoj političkoj partiji.“
Analitičari se slažu da i ako bude raskola u nekim strankama ono neće značajno uticati na njihovu poziciju u budućnosti. Naime, rezultati izbora pokazali da su partije koje su nastale otcjepljenjem na samoj margini političkog života u BiH, te da nemaju nikakav uticaj u kreiranju političke svijesti, jer su se i same pogubile.
„Apsolutno nema nikakvoga raskola unutra u SDP-u, a vidjela sam i sama po nekim medijima da se tako nešto najavljuje. Nema o tome niti riječi. Svi smo mi prošli i 2002. godinu i svi smo mi prilično očvrsli u svemu tome i nikome od nas ne pada na pamet, niti uopće ima potrebe da pravimo ikakav raskol. Naravno, imamo različitih mišljenja o nekim stvarima i veoma je dobro da imamo atmosferu unutra i imali smo je na sjednici Glavnog odbora - da pokažemo da mi možemo potpuno otvoreno da diskutujemo o svemu tome.“
Da do raskola u SDP-u BiH neće doći vjeruje i Slavo Kukić, koji kroz previranja unutar socijaldemokratski orijenisanih partija u BiH i odabira njihovih koalicijskih partnera vidi novi problem - slabljenje ljevice:
„Taj politički makijavelizam je otišao tako daleko da svatko sa svakim koalira, da nema uopće programskog svrstavanja političkih partija. Evo vidite po različitim tim kantonima koalira SDP kao stranka ljevice sa HDZ-om ili SDA-om kao objektivno strankama koje su desno od centra. Ili imate u RS-u da Milorad Dodik poziva sve srpske političke stranke na koaliranje, a Milorad Dodik je lider SNSD-a, dakle stranke koja je po svojoj političkoj orijentaciji lijevo od centra.“
Istovremeno, kriza unutar Stranke demokratske akcije, izazvana što lošim izbornim rezultatom, bar na nivou Predsjedništva BiH, što aspiracijama radiklanih struja koje se protive okretanju stranke ka centru, nije zabrinjavajuća s aspekta raskola. Naime, Stranka za BiH nastala je od nezadovoljnih kadrova SDA, te će koaliranjem ove dvije partije kriza biti prevaziđena na način na koji je to činjeno i do sada. Glavna urednica magazina „Dani“ Vildana Selimbegović:
„Nisam ubijeđena da će doći do cijepanja na nekakve dvije ozbiljnije stranke. Mislim zapravo da je vjerovatnija opcija da će dio nezadovoljnika, ukoliko zaista ne uspiju provesti puč u SDA-u, onda nemaju razloga da se cijepaju, onda će vjerovatno ova umjerenija struja se ili povući ili tražiti sebe u nekoj trećoj stranci. Ali ko bi mogao da se otcijepi? Mogla bi ova radikalna desnica, a koja nema razloga da se cijepa i onda može samo da se preseli i Stranku za BiH.“
I najveća partija sa srpskim predznakom, Srpska demokratska stranka, suočena je s mogućom podjelom ukoliko njen predsjednik Dragan Čavić ne podnese ostavku, kao što je to prošle sedmice učinio njegov zamjenik Mladen Bosić. Potpredsjednik stranke Boško Šiljegović slaže se sa tezom da bi Čavićeva ostavka osigurala jedinstvo:
„Očito je da sa terena dolaze izvještaji i zahtjevi da se stranka udaljila od svojih izvornih principa, da smo pokvarili odnose sa Srbijom, da smo pokvarili odnose sa Srpskom pravoslavnom crkvom, da smo pokvarili odnose sa nekim organizacijama, porodicama poginulih boraca itd. Mislim da spasenje ide u pravcu da moramo popraviti odnose sa svima njima.“
Član Predsjedništva Srpske demokratske stranke Momčilo Novaković mišljenja je da upravo pritisci na rukovodstvo koji dolaze od opštinskih odbora razjedninjuju stranku:
„Ne bi bilo dobro ukoliko bi ovo vodilo ka radikalizaciji stranke i ka njenom ponovnom vraćanju krajnje desno, jer to u principu ne garantuje budućnost ovoj političkoj partiji.“
Analitičari se slažu da i ako bude raskola u nekim strankama ono neće značajno uticati na njihovu poziciju u budućnosti. Naime, rezultati izbora pokazali da su partije koje su nastale otcjepljenjem na samoj margini političkog života u BiH, te da nemaju nikakav uticaj u kreiranju političke svijesti, jer su se i same pogubile.
