Nenad Starčević obavljao je funkciju kriminalističkog inspektora u Centru javne bezbjednosti Doboj, kada je prije četiri godine odlukom IPTF-a decertifikovan. U obrazloženju odluke koja mu je dostavljena je navedeno da bez posla ostaje zbog zabrinjavajuće prošlosti:
“Nikada se nisu odredili koja je to prošlost - da li je to predratna prošlost, ratna prošlost, moja, dječija eventualno prošlost.”
Na pitanje kako danas živi s obzirom na činjenicu da mu je tadašnji IPTF zabranio da se bavi poslom za koji se školovao, Nenad odgovara:
“Čovjek sam podstanar, sa dvoje male djece, suprugom nezaposlenom.”
Među policajcima koji su ostali bez posla krajem 2002. godine je i Nijaz Zolj - zbog toga što je kao pripadnik specijalne jedinice MUP-a Kantona Sarajevo učestvovao u akciji “Zujevina”, kada je policija na osnovu naloga od ovlaštenog suda obavila pretres u istoimenom restoranu. Tadašnji IPTF je akciju oko 50 policajaca okarakterisao kršenjem postojeće politike te međunarodne organizacije. O svemu tome Nijaz Zolj kaže:
“Zato što smo nosili kape na glavi, zato što smo imali rješenje suda koje je glasilo na Policijsku upravu Hadžići, zato što smo dole pronašli pištolje, a u nalogu je glasilo da trebamo tražiti eksploziv. To vam je isto sad kao kad bismo mi hapsili, recimo, Radovana Karadžića, a uhapsimo Ratka Mladića i kažemo: Izvini, Ratko, mi tražimo Karadžića, a tebe ne možemo!”
Nakon odluke IPTF-a, u okviru policijske reforme bez posla prije četiri godine ostalo je 598 policajaca. Kao razlozi su navedeni, prema riječima predsjednika Udruženja decertifikovanih policajaca Federacije Rame Suljića, validnost obrazovne dokumentacije, te provedeni disciplinski postupci. Od 2002. godine do danas nekadašnji policajci traže reviziju postupka koja bi im omogućila pravo na žalbu, navodi Suljić:
“Mi ni u kom slučaju nikad nismo tvrdili, niti smo tražili bjanko rehabiloitaciju svih decertificiranih policajaca. Znači, mi osnovano i tvrdimo da je jedan broj decertificiranih policajaca s razlogom decertificiran. Međutim, kod značajnog procenta ljudi načinjene su katastrofalne greške i ljudima su uskraćena elementarna prava.”
Iako je Parlament BiH u dva navrata naložio Vijeću ministara da formira komisiju koja bi riješila slučaj decertifikovanih policajaca, to se nije desilo. Umjesto toga, Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice, u skladu sa već donesenim zaključkom Venecijanske komisije, je utvrdilo da su decertifikovanim policajcima povrijeđena ljudska prava.
Decertifikovani policajci, osim što čekaju odluku Vijeća sigurnosti UN-a koja će im ponuditi rješenje za nastalu situaciju, očekuju da nešto uradi i Vijeće ministara. Ukoliko se to ne desi, najavljuju masovne demonstracije za 10. decembar, Međunarodni dan ljudskih prava.
“Nikada se nisu odredili koja je to prošlost - da li je to predratna prošlost, ratna prošlost, moja, dječija eventualno prošlost.”
Na pitanje kako danas živi s obzirom na činjenicu da mu je tadašnji IPTF zabranio da se bavi poslom za koji se školovao, Nenad odgovara:
“Čovjek sam podstanar, sa dvoje male djece, suprugom nezaposlenom.”
Među policajcima koji su ostali bez posla krajem 2002. godine je i Nijaz Zolj - zbog toga što je kao pripadnik specijalne jedinice MUP-a Kantona Sarajevo učestvovao u akciji “Zujevina”, kada je policija na osnovu naloga od ovlaštenog suda obavila pretres u istoimenom restoranu. Tadašnji IPTF je akciju oko 50 policajaca okarakterisao kršenjem postojeće politike te međunarodne organizacije. O svemu tome Nijaz Zolj kaže:
“Zato što smo nosili kape na glavi, zato što smo imali rješenje suda koje je glasilo na Policijsku upravu Hadžići, zato što smo dole pronašli pištolje, a u nalogu je glasilo da trebamo tražiti eksploziv. To vam je isto sad kao kad bismo mi hapsili, recimo, Radovana Karadžića, a uhapsimo Ratka Mladića i kažemo: Izvini, Ratko, mi tražimo Karadžića, a tebe ne možemo!”
Nakon odluke IPTF-a, u okviru policijske reforme bez posla prije četiri godine ostalo je 598 policajaca. Kao razlozi su navedeni, prema riječima predsjednika Udruženja decertifikovanih policajaca Federacije Rame Suljića, validnost obrazovne dokumentacije, te provedeni disciplinski postupci. Od 2002. godine do danas nekadašnji policajci traže reviziju postupka koja bi im omogućila pravo na žalbu, navodi Suljić:
“Mi ni u kom slučaju nikad nismo tvrdili, niti smo tražili bjanko rehabiloitaciju svih decertificiranih policajaca. Znači, mi osnovano i tvrdimo da je jedan broj decertificiranih policajaca s razlogom decertificiran. Međutim, kod značajnog procenta ljudi načinjene su katastrofalne greške i ljudima su uskraćena elementarna prava.”
Iako je Parlament BiH u dva navrata naložio Vijeću ministara da formira komisiju koja bi riješila slučaj decertifikovanih policajaca, to se nije desilo. Umjesto toga, Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice, u skladu sa već donesenim zaključkom Venecijanske komisije, je utvrdilo da su decertifikovanim policajcima povrijeđena ljudska prava.
Decertifikovani policajci, osim što čekaju odluku Vijeća sigurnosti UN-a koja će im ponuditi rješenje za nastalu situaciju, očekuju da nešto uradi i Vijeće ministara. Ukoliko se to ne desi, najavljuju masovne demonstracije za 10. decembar, Međunarodni dan ljudskih prava.
