Samir Lačević, iz Udruženja banaka BiH, kaže da je cilj Udruženja bio i da blokirana sredstva ponovo stavi u promet, te da unaprijedi poslovanje bankarskog sektora u vidu smanjenja rizika i troškova kreditiranja:
“Naravno, neki naši prioriteti u bankarskom sektoru su ka tome fokusirani. Znači, sav je proces usmjeren ka jačanju finansijskog tržišta u BiH. Naša je prvobitna želja da svu onu imovinu koja je zaleđena, bilo da je u vlasništvu banaka ili u vlasništvu drugih nekih povjerilaca… Ali ne odnosi se to samo na to da povjerioci prodaju putem Aukcijskog centra. Jednostavno svi oni koji žele prodati imovinu na najbrži mogući način i za to dobiti gotov novac, oni to mogu učiniti preko Aukcijskog centra.”
Iako je osnivanjem Aukcijskog centra bilo predviđeno da u njemu i sudovi skladište zaplijenjenu imovinu i da se jednom sedmično organizuje prodaja za sudske postupke putem javnog nadmetanja, do danas nije organizovana nijedna aukcija imovine koju je sud zaplijenio. Problem je, tvrde u Opštinskom sudu u Sarajevu, cjenovnik Aukcijskog centra koji ne odgovara vlasnicima imovine. Sudija Milorad Krkeljaš:
“Rekacija tražilaca izvršenja, odnosno stranaka koje pokreću postupke kod suda su dosta pasivne. Sud ne može samoinicijativno da koristi Aukcijski centar ukoliko povjerioci i tražioci izvršenja, aktivna strana u sudskom postupku ne zatraži takav prijedlog. Mislim da je glavni razlog cjenovnik. Aukcijski centar se osnovao kao DOO i oni imaju svoje cjenovnike za usluge koje pružaju. U tom prvacu vjerovatno menadžerstvo Aukcijskog centra bi trebao više na tom polju da radi da bi kod nas došla banka. Pa evo vidite, banke su osnivači, a nijedna banka još nije predložila da se određena stvar proda.”
Samir Lačević navodi da je zamisao da kroz ovaj projekat i ostale organizacije i institucije koriste pogodnosti aukcija:
“Mi želimo kroz taj projekat ne samo da bankarski sektor stavlja u funkciju tu zaleđenu imovinu nego i osiguravajuća društva i mikrokreditne organizacije i poreski organi, dakle i nadležne državne institucije da koriste pogodnosti tog jednog tržišta koje mi želimo stvoriti, na kojem će se moći dobiti informacija, a i nešto prodati ili kupiti.”
Aukcije su u razvijenim zemljama čest i zastupljen oblik trgovine. U Bosni i Hercegovini trgovina putem javnog nadmetanja još uvijek je u razvoju, kaže aukcionar Faik Ekić, koji je vodio prve aukcije u Sarajevu:
“Imamo pozitivno iskustvo, jer smo uspjeli napraviti uspješnu aukciju. Znači da je već bilo i prodaje. Želim dodati da je to početak načina prodaje u našoj sredini. Komparacijom u naprednim sredinama, gdje je taj način prodaje vrlo uspješan, očekujemo da će ovaj projekat dati iste rezultate u našoj sredini. Naročito treba strpeljenja, jer za razvoj jednog takvog projekta trebaće i vremena.”
Prve zabilješke o aukcijama datiraju od 500. godine prije nove ere, iz doba Vavilona. U Ameriku su aukcije donijeli doseljenici iz Evrope kada su isključivo prodavani poljoprivredni proizvodi i robovi. Krajem devetnaestog vijeka na aukcijski način prvi put počinju prodaje umjetničkih djela. Sve do pojave interneta aukcije su imale zatvoreni karakter.
“Naravno, neki naši prioriteti u bankarskom sektoru su ka tome fokusirani. Znači, sav je proces usmjeren ka jačanju finansijskog tržišta u BiH. Naša je prvobitna želja da svu onu imovinu koja je zaleđena, bilo da je u vlasništvu banaka ili u vlasništvu drugih nekih povjerilaca… Ali ne odnosi se to samo na to da povjerioci prodaju putem Aukcijskog centra. Jednostavno svi oni koji žele prodati imovinu na najbrži mogući način i za to dobiti gotov novac, oni to mogu učiniti preko Aukcijskog centra.”
Iako je osnivanjem Aukcijskog centra bilo predviđeno da u njemu i sudovi skladište zaplijenjenu imovinu i da se jednom sedmično organizuje prodaja za sudske postupke putem javnog nadmetanja, do danas nije organizovana nijedna aukcija imovine koju je sud zaplijenio. Problem je, tvrde u Opštinskom sudu u Sarajevu, cjenovnik Aukcijskog centra koji ne odgovara vlasnicima imovine. Sudija Milorad Krkeljaš:
“Rekacija tražilaca izvršenja, odnosno stranaka koje pokreću postupke kod suda su dosta pasivne. Sud ne može samoinicijativno da koristi Aukcijski centar ukoliko povjerioci i tražioci izvršenja, aktivna strana u sudskom postupku ne zatraži takav prijedlog. Mislim da je glavni razlog cjenovnik. Aukcijski centar se osnovao kao DOO i oni imaju svoje cjenovnike za usluge koje pružaju. U tom prvacu vjerovatno menadžerstvo Aukcijskog centra bi trebao više na tom polju da radi da bi kod nas došla banka. Pa evo vidite, banke su osnivači, a nijedna banka još nije predložila da se određena stvar proda.”
Samir Lačević navodi da je zamisao da kroz ovaj projekat i ostale organizacije i institucije koriste pogodnosti aukcija:
“Mi želimo kroz taj projekat ne samo da bankarski sektor stavlja u funkciju tu zaleđenu imovinu nego i osiguravajuća društva i mikrokreditne organizacije i poreski organi, dakle i nadležne državne institucije da koriste pogodnosti tog jednog tržišta koje mi želimo stvoriti, na kojem će se moći dobiti informacija, a i nešto prodati ili kupiti.”
Aukcije su u razvijenim zemljama čest i zastupljen oblik trgovine. U Bosni i Hercegovini trgovina putem javnog nadmetanja još uvijek je u razvoju, kaže aukcionar Faik Ekić, koji je vodio prve aukcije u Sarajevu:
“Imamo pozitivno iskustvo, jer smo uspjeli napraviti uspješnu aukciju. Znači da je već bilo i prodaje. Želim dodati da je to početak načina prodaje u našoj sredini. Komparacijom u naprednim sredinama, gdje je taj način prodaje vrlo uspješan, očekujemo da će ovaj projekat dati iste rezultate u našoj sredini. Naročito treba strpeljenja, jer za razvoj jednog takvog projekta trebaće i vremena.”
Prve zabilješke o aukcijama datiraju od 500. godine prije nove ere, iz doba Vavilona. U Ameriku su aukcije donijeli doseljenici iz Evrope kada su isključivo prodavani poljoprivredni proizvodi i robovi. Krajem devetnaestog vijeka na aukcijski način prvi put počinju prodaje umjetničkih djela. Sve do pojave interneta aukcije su imale zatvoreni karakter.
