U hrvatskoj javnosti postoji generalna podrška procesuiranju svih ratnih zločina, jedan je od preliminarnih rezultata prvog istraživanja što ga je pokrenuo centar za suočavanje s prošlošću „Documenta“, a provela agencija „Puls“. Za Radio Slobodna Evropa govori voditeljica centra „Documenta“ Vesna Teršelić:
„Ako dvije trećine isptinica i ispitanika smatra da se treba istraživati i procesuirati osumnjičene za ratne zločine, i to kako direktne počinitelje, tako i one koji su davali naredbe. Što se tiče percepcije žrtava, rekla bih da smo vidjeli da su žrtve na hrvatskoj strani rata vidljive, a one na srpskoj strani rata manje vidljive, mada već ima razumijevanja da je žrtava bilo na obje strane rata u Hrvatskoj.“
Ovo prvo znanstveno provedeno istraživanje demantira raširenu percepciju da se većina hrvatskih građana protivi procesuiranju ratnih zločina što su ih počinili pripadnici hrvatske vojske ili policije. Tu su percepciju kreirali neki mediji i neki političari, iz osobnih interesa, kaže za naš radio jedan od autora istraživanja, profesor sociologije na
zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti Dražen Lalić:
„Stječe se dojam, preko nekih natpisa i nekih medija, da veliki dio građana Hrvatske podržava ratne zločine ili da ih čak želi sakriti. Ovo istraživanje, koje je jako ozbiljno, provedeno na reprezentativnom uzorku građana Hrvatske, pokazuje da je većina građana Hrvatske svjesna ratnih zločina koji su počinjeni na hrvatskoj strani. Primjerice, 92 posto građana Hrvatske drži da su počinjeni ratni zločini nakon akcije ,Oluja‘, ili 81 posto građana Hrvatske misli da su sa hrvatske strane počinjeni zločini u Osijeku.“
Povjesničar i sociolog Igor Graovac među rijetkima je koji se u Hrvatskoj bave izučavanjem žrtava ratova. Nakon ovakvih rezultata istraživanja, on je u izjavi za naš radio optimist:
„Čini se da je otpočeo proces suočavanja s prošlošću, što je zapravo pozitivna činjenica koja ukazuje na demokratizaciju društva i na mogućnosti da se jedanput, pa makar sa zakašnjenjem, 10 ili 15 godina nakon okončanja rata, počne ozbiljno istraživati i suočiti se s onim što su drugi nama napravili, ali i s onim što smo mi napravili drugima.“
Nacionalno pravosuđe dobilo je ocjenu između dva i tri za procesuiranje ratnih zločina, a Hag nešto manju – oko dvojke. Većina ispitanika smatra kako su upravo Haag i međunarodna zajednica najviše pridonijeli da se krene sa procesuiranjem ratnih zločina počinjenih nad Srbima. Međutim, mnogo veći utjecaj imaju stvari koje hrvatske vlasti same obave, procjenjuje predsjednik Građanskog odbora za ljudska prava i jedan od osnivača centra „Documenta“ Zoran Pusić:
„Najznačajnija, ili suđenja koja najviše utječu na javnost su recimo ,Lora‘, onda suđenje za zločine u Gospiću, suđenje Glavašu. Ta suđenja imaju najveći impakt na javno mnijenje i vjerojatno će doći do najveće promjene u stavovima ljudi kada ti zločini izađu na vidjelo.“
Istraživanje je provedeno na uzorku opće populacije hrvatskih građana, te dva dodatna poduzorka iz dviju ciljnih skupina – građana srpske i hrvatske nacionalnosti iz ratom pogođenih područja. Jedno od pitanja koja treba postaviti je i – zašto se tako dugo čekalo sa takvim istraživanjem?! Jer, da se tom fenomenu ranije pristupilo ozbiljno i znanstveno, bilo bi mnogo manje prostora za manipulacije, kažu naši sugovornici.
„Ako dvije trećine isptinica i ispitanika smatra da se treba istraživati i procesuirati osumnjičene za ratne zločine, i to kako direktne počinitelje, tako i one koji su davali naredbe. Što se tiče percepcije žrtava, rekla bih da smo vidjeli da su žrtve na hrvatskoj strani rata vidljive, a one na srpskoj strani rata manje vidljive, mada već ima razumijevanja da je žrtava bilo na obje strane rata u Hrvatskoj.“
Ovo prvo znanstveno provedeno istraživanje demantira raširenu percepciju da se većina hrvatskih građana protivi procesuiranju ratnih zločina što su ih počinili pripadnici hrvatske vojske ili policije. Tu su percepciju kreirali neki mediji i neki političari, iz osobnih interesa, kaže za naš radio jedan od autora istraživanja, profesor sociologije na
zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti Dražen Lalić:
„Stječe se dojam, preko nekih natpisa i nekih medija, da veliki dio građana Hrvatske podržava ratne zločine ili da ih čak želi sakriti. Ovo istraživanje, koje je jako ozbiljno, provedeno na reprezentativnom uzorku građana Hrvatske, pokazuje da je većina građana Hrvatske svjesna ratnih zločina koji su počinjeni na hrvatskoj strani. Primjerice, 92 posto građana Hrvatske drži da su počinjeni ratni zločini nakon akcije ,Oluja‘, ili 81 posto građana Hrvatske misli da su sa hrvatske strane počinjeni zločini u Osijeku.“
Povjesničar i sociolog Igor Graovac među rijetkima je koji se u Hrvatskoj bave izučavanjem žrtava ratova. Nakon ovakvih rezultata istraživanja, on je u izjavi za naš radio optimist:
„Čini se da je otpočeo proces suočavanja s prošlošću, što je zapravo pozitivna činjenica koja ukazuje na demokratizaciju društva i na mogućnosti da se jedanput, pa makar sa zakašnjenjem, 10 ili 15 godina nakon okončanja rata, počne ozbiljno istraživati i suočiti se s onim što su drugi nama napravili, ali i s onim što smo mi napravili drugima.“
Nacionalno pravosuđe dobilo je ocjenu između dva i tri za procesuiranje ratnih zločina, a Hag nešto manju – oko dvojke. Većina ispitanika smatra kako su upravo Haag i međunarodna zajednica najviše pridonijeli da se krene sa procesuiranjem ratnih zločina počinjenih nad Srbima. Međutim, mnogo veći utjecaj imaju stvari koje hrvatske vlasti same obave, procjenjuje predsjednik Građanskog odbora za ljudska prava i jedan od osnivača centra „Documenta“ Zoran Pusić:
„Najznačajnija, ili suđenja koja najviše utječu na javnost su recimo ,Lora‘, onda suđenje za zločine u Gospiću, suđenje Glavašu. Ta suđenja imaju najveći impakt na javno mnijenje i vjerojatno će doći do najveće promjene u stavovima ljudi kada ti zločini izađu na vidjelo.“
Istraživanje je provedeno na uzorku opće populacije hrvatskih građana, te dva dodatna poduzorka iz dviju ciljnih skupina – građana srpske i hrvatske nacionalnosti iz ratom pogođenih područja. Jedno od pitanja koja treba postaviti je i – zašto se tako dugo čekalo sa takvim istraživanjem?! Jer, da se tom fenomenu ranije pristupilo ozbiljno i znanstveno, bilo bi mnogo manje prostora za manipulacije, kažu naši sugovornici.
