Prvih 15 zemalja na ljestvici slobodnih medija su članice Europske unije osim Norveške (6.) i Švicarske (8. mjesto). No, i među 25 članica EU zamjetne su razlike, tako je Poljska je svrstana najniže (58.) zbog izricanja zatvorskih i novčanih kazni novinarima za vrijeđanje osobnog digniteta ili vjerskih osjećaja. Od zemalja regije najbolje je svrstana Slovenija na 10., Bosna i Hercegovina na 19., dok su Makedonija, Srbija i Crna Gora na 45 mjestu. Hrvatska je 53. Represivne metode protiv medija nastavljene su u zemalja proizišlima iz bivšeg sovjetskog bloka. Stanje u Rusiji (147.), poglavito nakon ubojstva novinarke Ane Politkovskaje te Bjelorusiji (151.) se ne poboljšava. U Turkmenistanu je u zatvoru pod nerazjašnjenim okolnostima umrla novinarka radija Slobodna Evropa Ogulspar Murodova.
Lucie Morillon, iz washingtonskog biroa Reportera bez granice upozorava:
"Primjer Muradove pokazuje da je doživotni predsjednik Turkmenistana Nijazov spreman upotrijebiti nasilje protiv onih koji ga kritiziraju. Nismo zabilježili ubojstvo novinara u Sjevernoj Koreji, najviše zbog toga što vlast poptpuno i apsoltno kontrolira medije. I nema nezavinsog novinarstva, a sve informacije koje se objavljuju su u funkciji propaganda."
Reporteri bez granica ističu da stanje medijskih sloboda nije ružičasto ni u zemljama zapadne demokracije . SAD su "sjele" na 53 mjesto. Iako ova novinarska organizacije ističe kvalitetu i tradiciju američkog novinarstva , Morillon upozorava:
"Osnovni razlog zašto su Sjedinjene Države pale ovako nisko jer što je veza između medija i Bushove adminstracije pogoršana nakon predsjednikove oduke o nacionalnoj sigurnosti po kojoj je sumnjiv svaki novinar koji propituje rat protiv terorizma. Zabrinuti smo i zbog napada na povjerljivost izvora. Neki savezani sudovi sve češće izdaju subpoene novinarima kako bi odali identitet osobe koja im je dala povjerljivu informaciju."
Najveći pad doživjela Danska, sa prvog se spustila na 19 mjesto:
"Ovaj izvještaj ne analizira isključivo odnos vlada prema medijima, nego i u kakvim uvjetima rade novinari da bi mogli obavljati svoj posao – informirati javnost. Čak i u zemlji izrazitih gradjanskih sloboda novinarima treba policijska zaštita zbog prijetnji koje im se upućuju. Takve prijetne ograničavaju njihov rad i ugrožavaju ih u pisanju onako kako su do sada činili."
Ova organizcija također donosi i popis neprijatelja slobode medija na kojem visoko mjesto zauzima iranski predsjednik Mahmud Ahmadinejad, zimbabveanski predsjednik Robert Mugabe ili nepalski kralj Gyandendra.
Lucie Morillon, iz washingtonskog biroa Reportera bez granice upozorava:
"Primjer Muradove pokazuje da je doživotni predsjednik Turkmenistana Nijazov spreman upotrijebiti nasilje protiv onih koji ga kritiziraju. Nismo zabilježili ubojstvo novinara u Sjevernoj Koreji, najviše zbog toga što vlast poptpuno i apsoltno kontrolira medije. I nema nezavinsog novinarstva, a sve informacije koje se objavljuju su u funkciji propaganda."
Reporteri bez granica ističu da stanje medijskih sloboda nije ružičasto ni u zemljama zapadne demokracije . SAD su "sjele" na 53 mjesto. Iako ova novinarska organizacije ističe kvalitetu i tradiciju američkog novinarstva , Morillon upozorava:
"Osnovni razlog zašto su Sjedinjene Države pale ovako nisko jer što je veza između medija i Bushove adminstracije pogoršana nakon predsjednikove oduke o nacionalnoj sigurnosti po kojoj je sumnjiv svaki novinar koji propituje rat protiv terorizma. Zabrinuti smo i zbog napada na povjerljivost izvora. Neki savezani sudovi sve češće izdaju subpoene novinarima kako bi odali identitet osobe koja im je dala povjerljivu informaciju."
Najveći pad doživjela Danska, sa prvog se spustila na 19 mjesto:
"Ovaj izvještaj ne analizira isključivo odnos vlada prema medijima, nego i u kakvim uvjetima rade novinari da bi mogli obavljati svoj posao – informirati javnost. Čak i u zemlji izrazitih gradjanskih sloboda novinarima treba policijska zaštita zbog prijetnji koje im se upućuju. Takve prijetne ograničavaju njihov rad i ugrožavaju ih u pisanju onako kako su do sada činili."
Ova organizcija također donosi i popis neprijatelja slobode medija na kojem visoko mjesto zauzima iranski predsjednik Mahmud Ahmadinejad, zimbabveanski predsjednik Robert Mugabe ili nepalski kralj Gyandendra.
