Stotine okupljenih danas na sahrani ugledne novinarke. Strani diplomati, kolege.. No, izuzev obudsumena za ljudska prava, bez drugih visokih ruskih dužnosnika. Iz svijeta i dalje stižu osude ubojstva Anne Politkovskaye. Posebnim priopćenjima su se oglasili britanski premijer Tony Blair, francuski predsjednik Jacques Chirac, Karl de Guht, predsjedavajući OESS-a. Međunarodne organizacije za zaštitu novinara traže istragu i pravdu. Čak je i čečenski premijer Ramzan Kadyrov, čest objekt novinarkinih kritika i pisanja, javno izrazio sućut. No od ruskog predsjednika Putina gotovo ni glasa. Oleg Panfilov, direktor Centra za novinarstvo u izvanrednim situacijama ističe:
„Ogorčen sam zbog ponašanja predsjednika Putina. Pokazao se kao predsjednik samo onog dijela građana koji nisu voljeli Annu, koji su prezirali njen rad i njene članke. Podsjetio bih, naprimjer, da je francuski predsjednik svojedobno prekinuo odmor kada je u Iraku oteta francuska novinarka i odmah se oglasio priopćenjem."
U ponedjeljak su Međunarodni helsinški odbor za ljudska prava i moskovski Heslinški komitet zatražili od Putina da javno osudi ubojstvo novinarke. Poruka je glasila:
"Šutnja predsjednika Putina sugerira ili saučesništvo ili indiferntnost. Nitko ne može prihvatiti da, nakon što je najoštriji medijski kritičar vlasti ubijen, a očito se radilo o profesionalnom ubojici, predsjednik i dalje šuti."
Putin je nakon toga konačno prekinuo šutnju. U telefonskom razgovoru sa američkim predsjednikom Georgom Bushom, založio se za punu istragu, a ubojstvo Politkovskaye je nazvao tragičnom smrću. Njegovi stavovi objavljeni su na web stranici Kremlja. Mnogi su očekivali da će biti prisiljen nešto reći prilikom susreta sa njemačkom kancelarkom Angelom Merkel u utorak u Dresdenu.
Ljudmila Aleksejeva, direkorica moskovskog Helsinškog odbora ističe kako je Putinov odgovor i nedovoljan, i da je stigao prekasno:
"U ovakvim izuzetnim slučajevima – ubojstva ugledne i svjetski priznate novinarke – predsjednik se odmah morao oglasiti. Ruski građani su željeli čuti predsjednikovo mišljenje i da li on može garantirati sigurnost novinarima koji žele slijediti Annin rad i biti pošteni novinari."
Neki smatraju da je, ubojstvom Politkovskaye, Putinu konačno laknulo jer više nema oštre kritičarke njegove politike. No, Boris Kagarlicky, ugledni politički komentator, smatra kako se ne može reći da je Putinu laknulo,već se radi naprosto o činjenici da se on ne zna nositi sa kritičnim situacijama:
"Ovo je tipična Putinova reakcija na neugodne vijesti. On se uključuje tek kada je problem manje, više riješen. On je osoba sa neobičnom psihološkom karakteristikom - nestane svaki put kad se dogodi neka kriza. Iako je svjestan toga da se mora pojaviti, nešto reći, on to psihički ne može učiniti. Mislim da se ovdje više radi o njegovo osobi, nego o njegovoj politici."
Međutim, Putin je vrlo brzo reagirao na krize, istina ne u svojoj, već u drugim zemljama. Bio je prvi svjetski lider koji je kontaktirao Busha nakon terorističkih napada 11. rujna 2201. No, kod kuće mu takva brzina ne polazi za rukom. U kolovozu 2000., kada je podmornica Kursk sa 118 članova posade potonula u Barencovu moru, Putinu je trebalo pet dana da se javno oglasi o tragediji. Sporo je reagirao i u slučaju opsade moskovskog kazališta u listopadu 2002., te beslanske tragedije u rujnu 2004..
„Ogorčen sam zbog ponašanja predsjednika Putina. Pokazao se kao predsjednik samo onog dijela građana koji nisu voljeli Annu, koji su prezirali njen rad i njene članke. Podsjetio bih, naprimjer, da je francuski predsjednik svojedobno prekinuo odmor kada je u Iraku oteta francuska novinarka i odmah se oglasio priopćenjem."
U ponedjeljak su Međunarodni helsinški odbor za ljudska prava i moskovski Heslinški komitet zatražili od Putina da javno osudi ubojstvo novinarke. Poruka je glasila:
"Šutnja predsjednika Putina sugerira ili saučesništvo ili indiferntnost. Nitko ne može prihvatiti da, nakon što je najoštriji medijski kritičar vlasti ubijen, a očito se radilo o profesionalnom ubojici, predsjednik i dalje šuti."
Putin je nakon toga konačno prekinuo šutnju. U telefonskom razgovoru sa američkim predsjednikom Georgom Bushom, založio se za punu istragu, a ubojstvo Politkovskaye je nazvao tragičnom smrću. Njegovi stavovi objavljeni su na web stranici Kremlja. Mnogi su očekivali da će biti prisiljen nešto reći prilikom susreta sa njemačkom kancelarkom Angelom Merkel u utorak u Dresdenu.
Ljudmila Aleksejeva, direkorica moskovskog Helsinškog odbora ističe kako je Putinov odgovor i nedovoljan, i da je stigao prekasno:
"U ovakvim izuzetnim slučajevima – ubojstva ugledne i svjetski priznate novinarke – predsjednik se odmah morao oglasiti. Ruski građani su željeli čuti predsjednikovo mišljenje i da li on može garantirati sigurnost novinarima koji žele slijediti Annin rad i biti pošteni novinari."
Neki smatraju da je, ubojstvom Politkovskaye, Putinu konačno laknulo jer više nema oštre kritičarke njegove politike. No, Boris Kagarlicky, ugledni politički komentator, smatra kako se ne može reći da je Putinu laknulo,već se radi naprosto o činjenici da se on ne zna nositi sa kritičnim situacijama:
"Ovo je tipična Putinova reakcija na neugodne vijesti. On se uključuje tek kada je problem manje, više riješen. On je osoba sa neobičnom psihološkom karakteristikom - nestane svaki put kad se dogodi neka kriza. Iako je svjestan toga da se mora pojaviti, nešto reći, on to psihički ne može učiniti. Mislim da se ovdje više radi o njegovo osobi, nego o njegovoj politici."
Međutim, Putin je vrlo brzo reagirao na krize, istina ne u svojoj, već u drugim zemljama. Bio je prvi svjetski lider koji je kontaktirao Busha nakon terorističkih napada 11. rujna 2201. No, kod kuće mu takva brzina ne polazi za rukom. U kolovozu 2000., kada je podmornica Kursk sa 118 članova posade potonula u Barencovu moru, Putinu je trebalo pet dana da se javno oglasi o tragediji. Sporo je reagirao i u slučaju opsade moskovskog kazališta u listopadu 2002., te beslanske tragedije u rujnu 2004..
