RSE: BiH pred još jednim izborima. Ono što se vidi i čuje na političkoj sceni ukazuje na najprljaviju predizbornu kampanju dosada. Zašto?
PETRITSCH: Austrija izlazi na izbore istu tu nedjelju, 1. oktobra. Ono što se vidi i čuje u predizbornoj kampanji takođe je prljavo, tako da bih rekao da to nije neki bosanki specijalitet. Ali naravno, odluke koje će biti donesene na bosanskim izborima mnogo su važnije od onih austrijskih. Jer od ovih izbora umngome ovisi kako će izgledati bh budućnost. Stvar je u tome da se BiH još uvijek nalazi u poratnom periodu, da su još uvijek aktivni političari koji su bili i ratni vođe, te da su posljedice rata, kako one materijalne, tako i one emotivne, još uvijek prisutne, još nisu popravljene. To proizvodi oslanjanje na one snage koje čovjek poznaje, a ono što Bosni zaista treba jeste novi početak, nove političke snage koje će se pozabaviti pitanjima od interesa za tamošnje stanovništvo – ekonomskim, socijalnim, obrazovnim, vaspitnim i tako dalje. To su pitanja kojima se bave normalne države, toga je nažalost premalo u Bosni.
RSE: Predstavnici međunarodne zajednice stalno se pozivaju na principe demokratije, koja očigledno u BiH ne nalazi plodno tlo. Iskustvo kazuje, koliko god to ružno zvučalo da u BiH, ovakvoj kakvu ju je Dayton porodio, visoki predstavnik mora oštrije presuđivati. Zašto se to ne čini danas, kad su nacionalne strasti jače nego su bile 1990. uoči prvih izbora?
PETRITSCH: To je bila porođajna greška međunarodne zajednice koja nije bila pažljiva u pripuštanju određenih snaga na političku scenu 1995.-1996. godine, na tadašnjim izborima. To je bila greška, na vlast pustiti iste one koji su bili na vlasti i tokom rata, iste one koji su zemlju uveli u rat, svjesno ili nesvjesno - jedni odgovorni, drugi suodgovorni za katastrofu koja se desila. Sredinom devedesetih nije više bilo ni onih koji su se na prvim izborima zalagali za mirovno rješenje, oni su nestali s političke scene.
RSE: Bili ste jedan od najuspješnjijih visokih predstavnika, tvrde ljudi u Sarajevu. Kako vam se to čini iz ove perspektive – da li biste da možete ponovno, u isto vrijeme biti na istom mjestu, nešto drugačije uradili?
PETRITSCH: Naravno da se uvijek poslije čini da bi bolje znao, ali ipak generalno, mislim da sam postavio ispravne prioritete u vrijeme svog mandata. Pokušao sam djelovati senzibilno, ali i donositi neugodne odluke kad se to moralo. Taj balans između razmijevanja za ljudske potrebe i presijecanja kad se ukazivala potreba za tim bili su mi vodilja. Još onda sam ukazivao na potrebu sudjelovanja građana, svih Bosanki i Bosanaca u građenju i države i vlasti. Uvijek sam vjerovao u zajednički rad svih ljudi, jer i ja sam samo čovjek.
RSE: Stalno se šuška kako će RS biti kompenzacija Srbiji za gubitak Kosova. Milorad Dodik i otvoreno prijeti da će raspisati referendum i otcijepiti se? Što mislite – je li takav scenario moguć, te da li bi to smirilo duhove na Balkanu ili obrnuto?
PETRITSCH: Ja to doživljavam kao predizbornu retoriku koja, nažalost, "smrdi" na 19 stoljeće. Ja mislim da čak i Milorad Dodik dobro zna da je ovo 21 stoljeće, vrijeme integracija, a ne uspostavljanja nekih novih, nikad postojećih granica. Kosovo se mora promatrati kao izuzetak tamo problemi postoje već desetljećima, tamo se desila i intervencija NATO pakta. U Bosni pak nakon 11 godina od prestanka rata bi se konačno trebalo okrenuti budućnosti. Treba učiniti sve da se pristupi EU, da se granice sruše. To je jedini način da Srbi iz Banja Luke, Srbije i Sarajeva sjednu za isti stol, onaj briselski u okviru EU. To je način za promjenu granica, tako to tebaju uraditi i Srbi baš kao i Hrvati iz Bosne i Hrvatske. A ne po modelu iredentizma iz 19 stoljeća
RSE: Kosovo – na kojem ste takođe bili šef UNMIK-a, odbrojava dane do konačnog rješenja. Albanci tvrdo stoje na pozicijama - ili nezavisnost ili ništa. Beograd priprema novi ustav u kojem je Kosovo sastavni dio Srbije. Što su vaše procjene?
PETRITSCH: I ovdje retorika igra veliku ulogu. Meni je uvijek bilo interesantno da i pored svih nazovi razlika između Albanaca i Srba, sličnosti su mnogo veće. Nažalost i one negativne – prosto nisu ni jedni ni drugi u stanju prihvatiti pragmatične kompromise. Zvanični Beograd još uvijek ne želi shvatiti da milion ljudi, mislim na kosovske Albance, ne želi, nakon svega što se dolje desilo, živjeti u Srbiji i da se zbog toga mora naći drugo rješenje. S druge strane, ja to uvijek ponavljam Albancima – vi ćete zauvijek ostati susjedi Srbiji, i ako stvarno želite u Evropu, gdje ćete morati za istim stolom sa Srbima sjediti, morate pronaći kompromis i kod kuće. Iako je odluka bolna, osobito za političare u Beogradu, mnogim je Srbima situacija već jasna. Pa svako ko ima oči i umije gledati zna da bi ostanak Kosova u Srbiji donijelo nevolje bez kraja i konca. Osim toga, sumnjam da bi, čak i oni koji su vatreni zagovornici ostanka Kosova u Srbiji, prihvatili jednog kosovskog Albanca kao predsjednika ili premijera.
PETRITSCH: Austrija izlazi na izbore istu tu nedjelju, 1. oktobra. Ono što se vidi i čuje u predizbornoj kampanji takođe je prljavo, tako da bih rekao da to nije neki bosanki specijalitet. Ali naravno, odluke koje će biti donesene na bosanskim izborima mnogo su važnije od onih austrijskih. Jer od ovih izbora umngome ovisi kako će izgledati bh budućnost. Stvar je u tome da se BiH još uvijek nalazi u poratnom periodu, da su još uvijek aktivni političari koji su bili i ratni vođe, te da su posljedice rata, kako one materijalne, tako i one emotivne, još uvijek prisutne, još nisu popravljene. To proizvodi oslanjanje na one snage koje čovjek poznaje, a ono što Bosni zaista treba jeste novi početak, nove političke snage koje će se pozabaviti pitanjima od interesa za tamošnje stanovništvo – ekonomskim, socijalnim, obrazovnim, vaspitnim i tako dalje. To su pitanja kojima se bave normalne države, toga je nažalost premalo u Bosni.
RSE: Predstavnici međunarodne zajednice stalno se pozivaju na principe demokratije, koja očigledno u BiH ne nalazi plodno tlo. Iskustvo kazuje, koliko god to ružno zvučalo da u BiH, ovakvoj kakvu ju je Dayton porodio, visoki predstavnik mora oštrije presuđivati. Zašto se to ne čini danas, kad su nacionalne strasti jače nego su bile 1990. uoči prvih izbora?
PETRITSCH: To je bila porođajna greška međunarodne zajednice koja nije bila pažljiva u pripuštanju određenih snaga na političku scenu 1995.-1996. godine, na tadašnjim izborima. To je bila greška, na vlast pustiti iste one koji su bili na vlasti i tokom rata, iste one koji su zemlju uveli u rat, svjesno ili nesvjesno - jedni odgovorni, drugi suodgovorni za katastrofu koja se desila. Sredinom devedesetih nije više bilo ni onih koji su se na prvim izborima zalagali za mirovno rješenje, oni su nestali s političke scene.
RSE: Bili ste jedan od najuspješnjijih visokih predstavnika, tvrde ljudi u Sarajevu. Kako vam se to čini iz ove perspektive – da li biste da možete ponovno, u isto vrijeme biti na istom mjestu, nešto drugačije uradili?
PETRITSCH: Naravno da se uvijek poslije čini da bi bolje znao, ali ipak generalno, mislim da sam postavio ispravne prioritete u vrijeme svog mandata. Pokušao sam djelovati senzibilno, ali i donositi neugodne odluke kad se to moralo. Taj balans između razmijevanja za ljudske potrebe i presijecanja kad se ukazivala potreba za tim bili su mi vodilja. Još onda sam ukazivao na potrebu sudjelovanja građana, svih Bosanki i Bosanaca u građenju i države i vlasti. Uvijek sam vjerovao u zajednički rad svih ljudi, jer i ja sam samo čovjek.
RSE: Stalno se šuška kako će RS biti kompenzacija Srbiji za gubitak Kosova. Milorad Dodik i otvoreno prijeti da će raspisati referendum i otcijepiti se? Što mislite – je li takav scenario moguć, te da li bi to smirilo duhove na Balkanu ili obrnuto?
PETRITSCH: Ja to doživljavam kao predizbornu retoriku koja, nažalost, "smrdi" na 19 stoljeće. Ja mislim da čak i Milorad Dodik dobro zna da je ovo 21 stoljeće, vrijeme integracija, a ne uspostavljanja nekih novih, nikad postojećih granica. Kosovo se mora promatrati kao izuzetak tamo problemi postoje već desetljećima, tamo se desila i intervencija NATO pakta. U Bosni pak nakon 11 godina od prestanka rata bi se konačno trebalo okrenuti budućnosti. Treba učiniti sve da se pristupi EU, da se granice sruše. To je jedini način da Srbi iz Banja Luke, Srbije i Sarajeva sjednu za isti stol, onaj briselski u okviru EU. To je način za promjenu granica, tako to tebaju uraditi i Srbi baš kao i Hrvati iz Bosne i Hrvatske. A ne po modelu iredentizma iz 19 stoljeća
RSE: Kosovo – na kojem ste takođe bili šef UNMIK-a, odbrojava dane do konačnog rješenja. Albanci tvrdo stoje na pozicijama - ili nezavisnost ili ništa. Beograd priprema novi ustav u kojem je Kosovo sastavni dio Srbije. Što su vaše procjene?
PETRITSCH: I ovdje retorika igra veliku ulogu. Meni je uvijek bilo interesantno da i pored svih nazovi razlika između Albanaca i Srba, sličnosti su mnogo veće. Nažalost i one negativne – prosto nisu ni jedni ni drugi u stanju prihvatiti pragmatične kompromise. Zvanični Beograd još uvijek ne želi shvatiti da milion ljudi, mislim na kosovske Albance, ne želi, nakon svega što se dolje desilo, živjeti u Srbiji i da se zbog toga mora naći drugo rješenje. S druge strane, ja to uvijek ponavljam Albancima – vi ćete zauvijek ostati susjedi Srbiji, i ako stvarno želite u Evropu, gdje ćete morati za istim stolom sa Srbima sjediti, morate pronaći kompromis i kod kuće. Iako je odluka bolna, osobito za političare u Beogradu, mnogim je Srbima situacija već jasna. Pa svako ko ima oči i umije gledati zna da bi ostanak Kosova u Srbiji donijelo nevolje bez kraja i konca. Osim toga, sumnjam da bi, čak i oni koji su vatreni zagovornici ostanka Kosova u Srbiji, prihvatili jednog kosovskog Albanca kao predsjednika ili premijera.
