Žana KOVACEVIC, Zoran GLAVONJIC, Drago HEDL, Esad KRCIC
Više od milion građana BiH, starih deviznih štediša, odustalo je od najavljene blokade Centralne banke BiH i poslovnih banaka čekajući da državni parlament i konačno usvoji zakon o isplati njihovog duga. Naime, Predstavnički dom Parlamenta BiH usvojio je u prvom čitanju zakon o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje, kojim je predviđeno skraćenje perioda isplate sa 13 na 5 godina.Iako zakon očekuje usvajanje i u drugom čitanju, te procedura u Domu naroda, u Udruženju starih deviznih štediša ovakav razvoj događaja smatraju uspjehom, kaže potpredsjednik Ale Lizalović:
«Nećemo sada nikakve akcije preduzimati, jer mi računamo da će Parlament usvojiti ovo, jer imamo većinu koja nam je naklonjena da u tom drugom čitanju se završi ta drama koja je postojala 15 godina, a vezano za deviznu štednju, Privrednu banku i Jugobanku koje su imale svoje filijale po čitavoj državi BiH.»
Da podsjetimo, bh. devizne štediše od države već 15 godina potražuju nešto oko 3 milijarde konvertibilnih maraka, uloženih do 1992. godine u banke na području BiH. Postojeći zakon predvidio je isplatu ovih sredstava u narednih 13 godina, i to ove godine po 100 konvertibilnih maraka, naredne po hiljadu, a do polovine 2008. godine bi bile izdate obveznice za čiji otkup su zainteresovane poslovne banke. Devizne štediše nisu pristale na ovakve uslove i traženo je skraćenje roka isplate sa 13 na 5 godina, što za Vijeće ministara nije prihvatljivo jer država nema sredstava za tako nešto, izričita je ministar finansija BiH Ljerka Marić:
«Sad u ovom vremenu, zbilja ovih dana nemoguće je dati bilo kakve druge mjere. Mi trebamo pričekati da vidimo koliko će biti prihodi za ovu godinu od PDV-a, trebamo pričekati da vidimo koliki će nam biti GDP ove godine, pa onda u tom slučaju vidjeti da li je moguće stvarno te stvari popraviti. Ali osim ove obveze, država ima obvezu i za ratnu štetu i za neisplaćene plaće.
Vijeće ministara, uz suglasnost entitetskih vlada, je dalo takvo stajalište računajući da država ima pravo da fiskalno opstane.»
Vijeće ministara ignorisalo je prijedlog starih deviznih štediša za izmjene zakona koji je preko jednog od poslanika stigao do državnog parlamenta, kaže predsjednik parlamentarne komisije za finansije i budžet Ljiljana Milićević. Komisija je ove izmjene prihvatila i uputila ih u Parlament na usvajanje, kaže Milićević:
«Vidim da je ustvari Savjet ministara ignorisao da postoji zakonska inicijativa i da postoji realna mogućnost da to prođe. Znači, oni su počeli svoju kampanju protiv ovoga tek kad je stvar bila skoro gotova. Zašto oni nisu došli na komisiju ili dali nekom amandman, pa rekli nek bude 8, nek bude 10 godina? Jednostavno su sačekali ljudi da sve prođe i onda kažu - pa znate to ne može tako.»
Milićevićeva ističe kako je krajnje vrijeme da se konačno donese zakon koji će ispraviti nepravdu učinjenu starim deviznim štedišama:
«Da li ćemo tertirati grupaciju od milion štediša kao nešto ’kad imadnemo vratićemo’, a svi svoje potrebe, i ono što nam je zakon dao da možemo raspolagati, zadovoljavati u sto posto iznosu, insistirati, znači, da meni niko ne zakine 5 maraka, a njih ostaviti da svoje pare čekaju 20 godina? Mislim da postoji prostora da se prenapregne malo BiH i njeni entiteti i da skrate rok, jer činjenica je da postoje rezerve nego neće niko ozbiljno zajedno da cijeni da postoje rezerve koje će obezbijediti isplatu ovih ljudi u što kraćem roku. Ja ne mislim da je to samo 5 godina moguće, ako je 8 neka bude 8 godina, a ovdje se uzimalo s obje ruke kad su ljudi donosili štednju, a sad bi da vraćamo lijevom onako, usput.»
Zakon o kojem se trenutno lome koplja u državnom u parlamentu ne obuhvata staru deviznu štednju Ljubljanske i Invest banke iz Beograda, koje, prema podacima Udruženja štediša, bh. građanima duguju sa obračunatim kamatama gotovo 700 miliona američkih dolara. Stare devizne štediše, kojih je nešto više od milion, najavljuju kako će glasati protiv stranaka koje su bile protiv donošenja prihvatljivog zakona i ističu da će tokom predizborne kampanje pozvati i ostale građane BiH da im se pridruže.
* * * * *
U Srbiji problem stare devizne štednje se rešava. Zvaničnici upozoravaju da je već dogovoreno da svaka država nastala iz Jugoslavije podmiri svoje građane pa problem bosanskih štediša ne vide kao nešto čime bi trebalo da se bavi Srbija.
Pitanje vraćanja stare devizne štednje građanima koji nisu državljani Srbije rešeno je dogovorom o sukcesiji između bivših jugoslovenskih republika. Radovan Jelašić, guverner Narodne banke Srbije, rekao je da je dogovoreno između država bivše Jugoslavije da se isplata stare devizne štednje učini po teritorijalnom principu:
"To znači da svaka država namiruje devizne štediše sa svoje teritorije. Ovo pitanje je već rešeno 2001. godine i deo je dogovora vezanog za sukcesiju. Taj dogovor je usvojen, ne samo od srane tog pregovaračkog tima, nego i od strane parlamenata svih sukcesora. Za sva naknadna pitanja, za sva naknadna objašnjenja treba se obratiti državi."
Jelašić smatra da su zahtevi državljana Bosne i Hercegovine da im Srbija isplati dugovanja za uloge u srpskim bankama neopravdani jer je dogovor već postignut:
"Takvo pitanje bi značilo neku reviziju nekog dogovora. To nije pitanje samo stare devizne štednje. Bilo je i mnogo drugih pitanja koja su deo tog dogovora. Ti ugovori su isto tako prihvaćeni od strane skupština. Za sada ne vidim razlog zbog čega bi se Republika Srbija ponovo vratila za pregovarački sto, vezano za sukcesiju, koji je već napustila pre nekoliko godina."
U Ministarstvu finansija Srbije nisu želeli da komentarišu zahteve štediša iz Bosne, ali su nam rekli da će se tek kada bude rešeno pitanje nasleđivanja imovine rešavati i pitanje vraćanja stare devizne štednje. Ekonomista Miroslav Prokopijević kaže da dogovor o vraćanju devizne štednje kroz dogovor o sukcesiji predstavlja očekivano rešenje:
"Logično je da u situaciji kada je cela privreda i bankarstvo bilo etatizovano, kada je bilo u državnom vlasništvu, da su praktično iza tih banaka stajale države. Sada kada su postale formalno nezavisne države, one nastavljaju da stoje iza toga. Pošto je to bio jedan etatizam, onda je najlogičnije rešenje koje je i usvojeno."
Prokopijević smatra da namera štediša iz Bosne i Hercegovine kojima nije vraćeno 94 miliona dolara sa štednje iz Invest banke Beograd da blokiraju imovinu Srbije ukoliko im štednja ne bude vraćena, ne može biti rešenje za njihov problem:
"Ona je verovatno samo neka vrsta pritiska štediša da političke vlasti ubrzaju neki dogovor i da ti ljudi konačno vide svoj novac. Zavisi koliko su političari tog časa zauzeti nekim drugim važnijim pitanjima i koliko su osetljivi na tu vrstu pritisaka i naravno koliko je pritisak efikasan."
Ovo pitanje u Srbiji je rešeno Zakonom o povraćaju stare devizne štednje građanima na 15 godina sa kamatom od dva odsto na godišnjem nivou. Milica Orlić, predsednica Udruženje štediša Srbije:
"Svaki štediša je dobio svoj raspored odplate koja se kreće svakog 1. juna svake godine. Može podići svoj iznos na šalterima Nacionalne štedionice. To već tako funkcioniše četiri godine. Naravno da smo zadovoljni jer ipak je sve bolje od ništa."
Država Srbija do sada je isplatila najveći deo štediša sa malim ulozima, dok građani sa većim ušteđevinama isplaćuje sukcesivno.
* * * * *
Dok Slovenija i dalje uporno ponavlja da dug nekadašnje Ljubljanske banke hrvatskim štedišama u iznosu od oko 150 milijuna eura, sa u međuvremenu nastalim kamatama, spada u paket pitanja sukcesije bivše Jugoslavije, a Hrvatska drži kako se radi o pravnom odnosu jedne banke sa svojim štedišama, brojni hrvatski građani i dalje bezuspješno pokušavaju doći do svojih štednih uloga. Cijeli slučaj završio je i na Europskom sudu za ljudska prava, no iako je ročište održano prije tri godine, nikakvih pomaka još nema.
Zagrebački odvjetnik Zvonko Nogolica, koji je zastupao dio nekadašnjih štediša Ljubljanske banke i cijelu stvar doveo do Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu, kaže kako se taj problem sada nalazi u pat poziciji:
„Na naše razočarenje i razočarenje naših stranaka, Europski sud za ljudska prava pokazao se dosta sporiji nego što smo mi svi očekivali. Pune tri godine nakon ročišta, što je inače neuobičajeno u ovim predmetima, sud još uvijek nije donio nikakvu odluku, što kod nas izaziva često podrugljive komentare tipa da bi se trebao naći neki sud kojemu bi se mogli požaliti na sporost rada Europskog suda za ljudska prava.“
Na razočarenje štediša, kaže Nogolica, Europski sud za ljudska prava pokazao se sporijim nego što se moglo očekivati jer ni nakon tri godine od ročišta održanog 3. listopada 2003. godine nije donio nikakvu odluku. Sve to vrijeme štediše, poput jedne Zagrepčanke koja je u bivšoj državi štedjela u Ljubljanskoj banci za sigurniju starost, uzalud čekaju da se taj spor napokon riješi:
„Suprug i ja, vjerujući da je dobro štedjeti za starost, štedjeli smo cijeli svoj život i ulagali u tada najsigurniju banku, u Ljubljansku banku. Na žalost svi mogući pokušaji da dođemo do svoje ušteđevine nisu urodili plodom, tako da su nam sredstva blokirana u Ljubljanskoj banci. Zbog svega što se događalo sa privatizacijom u Hrvatskoj, suprug je završio na burzi, a ja sam, srećom, u prijevremenoj mirovini, ako se to može zvati srećom jer moja prijevremena mirovina je privremena pošto firma jedno vrijeme nije uplaćivala u Fond za mirovinsko, te moja penzija čini 1156 kuna. Tako danas žive ljudi koji su štedjeli cijeli svoj život.“
Štedišama u Hrvatskoj, poput Zagrepčanke koja nam je ispričala svoj slučaj, Ljubljanska banka još duguje oko 150 milijuna eura s pripadajućim kamatama, kaže zagrebački odvjetnik Milivoj Žugić. On također zastupa dio nekadašnjih štediša, a za neke od njih uspio je osigurati isplatu duga, tako što su sudovi u Hrvatskoj ovrhom prodali neke od nekretnina Ljubljanske banke u Osijeku. Žugić smatra kako postoji način da štediše u Hrvatskoj dođu do svog novca:
„Naplaćivanje duga jednom broju štediša je u tijeku. Obzirom da Ljubljanska banka ima dosta potraživanja prema raznim tvrtkama u Republici Hrvatskoj, mislim da bi se većina štediša mogla namiriti iz tih potraživanja. Aktualan problem je taj što ljudi nedovoljno tuže i nedovoljno se bore za svoja prava.“
Žugić drži da su potraživanja koje Ljubljanska banka ima prema raznim tvrtkama u Republici Hrvatskoj sasvim dovoljna da bi se mogao isplatiti najveći dio, ako ne i sav dug, kojeg ta banka ima prema hrvatskim štedišama. No, zato je potrebno, kaže on, da štediše ustanu tužbom protiv Ljubljanske banke, što je do sada učinio samo dio njih.
* * * * *
Isplata duga po osnovu stare devizne štednje u Crnoj Gori teče već više od dvije godine i to, po zvaničnim ocjenama Ministarstva finansija, brže nego što se očekivalo.
U Crnoj Gori, stara devizna štednja je počela da se isplaćuje još 2004. godine na osnovu vladine Uredbe i Odluke o emisiji državnih obveznica devizne štednje građana, donešene na osnovu prethodno usvojenog Zakona o regulisanju ino-duga i štednje građana uz početni iznos obaveza od 137 miliona eura. Portparol Ministarstva finansija Ana Miljanić je za naš program rekla da je krajem jula 2006. godine obaveza po istom osnovu iznosila 108 miliona eura, što prema ocjenama Ministarstva, znači da je dinamika isplate iznad prvobitnog plana. Miljanićeva podsjeća na način isplate stare devizne štednje:
"Stara devizna štednja građana isplaćuje se u 14 rata, počevši od 01. jula 2004. godine, zaključno sa 2017. Iznosi definisani zakonom, za prve dvije rate su: 380 eura, jula 2004. i 530 eura 2005. Treća rata zavisi od visine štednje i ne može biti ispod 500 eura. Ostatak devizne štednje biće isplaćen u 12 rata, odnosno, zaključno sa 2017. godinom."
Pošto Srbija isplaćuje dugove samo svojim građanima, crnogorska Vlada je u međuvremenu preduzela korake kojim bi trebalo da se prevaziđe zastoj u rješavanju pitanja uloga građana Crne Gore kod Srbijanskih piramidalnih banaka. Vlada je zadužila Ministarstvo finansija, da u narednom periodu formira odgovarajuću bazu podataka radi utvrđivanja tačnog stanja, da bi se potom ovo pitanje razmotrilo i eventualno, makar djelimično obeštetile i štediše ovih banaka. U Ministarstvu finansija naglašavaju važnost Odluke crnogorske Vlade da u interesu građana, prije okončanja procesa sukcesije bivše SFRJ, počne evidentiranje i isplatu stare devizne štednje građanima kojima je na osnovu sjedišta banke to pravo uskraćeno.
Ana Miljanić, Ministarstvo finansija Crne Gore:
"Krajem avgusta 2004. godine, Vlada Crne Gore je usvojila zakon kojim se daje pravo, saveznim Zakonom diskriminisanim štedišama, da mogu dobiti svoju deviznu štednju. Nakon formiranja baze podataka ovih štediša, biće poznat ukupan iznos obaveza koji je značajno manji u odnosu na obaveze prema štedišama crnogorskih banaka."
