Crnom Gorom odavno kruži vic: "Ko su najtraženije osobe u regionu? - Haški bjegunci, Ratko Mladić, Radovan Karadžić i žirant." U ovoj dosetki sadržana je sva zbilja ekonomske i socijalne slike u Crnoj Gori u kojoj se veliki broj građana da bi sastavio „kraj sa krajem“ zadužuje kod banaka. Mala, a ponekad i neuredna primanja često i čista neodgovornost glavni su razlog što se uzeti krediti ponedan ne otplaćuju, a kao kolateralna šteta najčešće stradaju jemci ili žiranti koji svojim primanjima za poznanike i kolege banci garantuju povraćaj novca.
Takvi slučajevi su sve češće, a neki iznevjereni žiranti zaštitu su zatražili i putem medija. Na taj se korak nedavno odlučila podgorička profesorica Božidarka Novović, koja je u dnevnoj štampi prozvala ljude kojima je žirirala i zbog kojih se, nakon što nijesu uredno otplaćivali kredit, kako kaže, našla na ivici bankrota. Podgorički advokat Nikola Martinović za naš radio kaže da ti slučajevi nijesu nimalo rijetki i objašnjava kakva je mogućnost pravne zaštite jemaca:
„Osoba, kako je narod naziva žirant, u zakonu se naziva jemac, a jemac je lice koje jamči da će dužnik izvršiti svoju obavezu prema povjeriocu. Ukoliko glavni dužnik ne izvrši svoju obavezu koju ima prema nekoj od povjerilaca osoba koja je garantovala za izvršenje te obaveze žirant ili jemac tu obavezu mora izvršiti. Kad tu obavezu izvrši ona ima pravo takozvanog regresa prema dužniku, odnosno ima pravo da zahtijeva da mu dužnik plati ono što je on platio povjeriocu“.
Takvi postupci naplate izgubljenih sredstava, tvrdi Martinović, traju veoma dugo, a često se i završe neuspješno:
„Takav postupak je parnični postupak, odnosno jemac ili žirant mora podnijeti tužbi protiv dužnika da mu ovaj nadoknadi ono što je on platio njegovom povjeriocu. Ti postupci su kao i svi parnični postupci dosta spori u našoj državi i ja ne vjerujem da rijetko koji žirant može imati pravosnažnu presudu protiv svog dužnika u roku kraćem od dvije godine, a poslije toga pojavljuje se još veći problem kako naplatiti, odnosno kako izvršiti tu presudu jer vrlo često dužnici nemaju nikakve imovine ili su svu svoju imovinu vrlo dobro sakrili tako da se utvrđivanje njihovih obaveza, odnosno naplata njihovih obaveza može uporediti sa sizifovskim poslom.“
Nebojša Šćekić, direktor Sektora za upravljanje rizikom u podgoričkoj Oportuniti banci, kaže da banka logično mora preduzeti sve mjere kako bi joj izdati krediti bili vraćeni. On kaže da je svjestan da određeni broj žiranata ima problema sa ljudima za koje garantuju i da im ne može savjetovati ništa osim da prilikom donošenja takve odluke budu veoma oprezni:
„Za kredite koji su obezbjeđeni žirantima negdje oko 1% ukupnog broja je naplaćen u potpunosti putem žiranata, ostalo je plaćeno na vrijeme, odnosno dovoljno je bilo obavijestiti žirante da klijent kasni i vjerovatno njhovim pritiskom to potraživanje bude izmireno. Moj savjet generalni bi jedino bio da svi dobro paze šta potpisuju, ne samo kada se radi o žiriranju, odnosno garantovanju za kredite, nego za bilo šta drugo. Ako neko preuzme na sebe obavezu da vraća tuđi dug mora da bude spreman da to i uradi. Onda kada banka iskoristi svoje zakonsko pravo i aktivira sredstvo obezbjeđenja, tu administrativnu zabranu ili šta li je već, odnosno blokira platu ili dio zarade zaposlenog prelazi za otplatu zajma u našoj banci ili bilo kojoj banci u Crnoj Gori“.
Nijesu svi žiranti imali loša iskustva sa ljudima kojima su izlazili u susret. Međutim, sve češći slučajevi u kojima su jemci ostavljeni na cjedilu mnoge su, kako potvrđuje naša anketa, natjerali da se zamisle:
„Bio sam žirant do sad dva puta. Nikakvih problema nije bilo. Jedanput kumu i jednom prijatelju. Međutim, sve više čujem priče baš ne prolaze tako dobro, tako da sad izbjegavam. Desilo mi se jedanput da čovjek koga poznajem nedjelju dana isto mi je tražio da mu žiriram. Naravno, odbio sam. Razlog je jednostavan, ako neko uzme pet, šest hiljada eura da mu ja vraćam ne bih imao odakle, jedino da idem u zatvor.“
„Nijesam do sad nikad žirirala, međutim, s ozbirom da znam šta se dešava da je sve više ljudi koji imaju neprijatna iskustva, otplaćuju tuđe kredite ili utjeruju dugove, nemam namjeru da žiriram.“
Takvi slučajevi su sve češće, a neki iznevjereni žiranti zaštitu su zatražili i putem medija. Na taj se korak nedavno odlučila podgorička profesorica Božidarka Novović, koja je u dnevnoj štampi prozvala ljude kojima je žirirala i zbog kojih se, nakon što nijesu uredno otplaćivali kredit, kako kaže, našla na ivici bankrota. Podgorički advokat Nikola Martinović za naš radio kaže da ti slučajevi nijesu nimalo rijetki i objašnjava kakva je mogućnost pravne zaštite jemaca:
„Osoba, kako je narod naziva žirant, u zakonu se naziva jemac, a jemac je lice koje jamči da će dužnik izvršiti svoju obavezu prema povjeriocu. Ukoliko glavni dužnik ne izvrši svoju obavezu koju ima prema nekoj od povjerilaca osoba koja je garantovala za izvršenje te obaveze žirant ili jemac tu obavezu mora izvršiti. Kad tu obavezu izvrši ona ima pravo takozvanog regresa prema dužniku, odnosno ima pravo da zahtijeva da mu dužnik plati ono što je on platio povjeriocu“.
Takvi postupci naplate izgubljenih sredstava, tvrdi Martinović, traju veoma dugo, a često se i završe neuspješno:
„Takav postupak je parnični postupak, odnosno jemac ili žirant mora podnijeti tužbi protiv dužnika da mu ovaj nadoknadi ono što je on platio njegovom povjeriocu. Ti postupci su kao i svi parnični postupci dosta spori u našoj državi i ja ne vjerujem da rijetko koji žirant može imati pravosnažnu presudu protiv svog dužnika u roku kraćem od dvije godine, a poslije toga pojavljuje se još veći problem kako naplatiti, odnosno kako izvršiti tu presudu jer vrlo često dužnici nemaju nikakve imovine ili su svu svoju imovinu vrlo dobro sakrili tako da se utvrđivanje njihovih obaveza, odnosno naplata njihovih obaveza može uporediti sa sizifovskim poslom.“
Nebojša Šćekić, direktor Sektora za upravljanje rizikom u podgoričkoj Oportuniti banci, kaže da banka logično mora preduzeti sve mjere kako bi joj izdati krediti bili vraćeni. On kaže da je svjestan da određeni broj žiranata ima problema sa ljudima za koje garantuju i da im ne može savjetovati ništa osim da prilikom donošenja takve odluke budu veoma oprezni:
„Za kredite koji su obezbjeđeni žirantima negdje oko 1% ukupnog broja je naplaćen u potpunosti putem žiranata, ostalo je plaćeno na vrijeme, odnosno dovoljno je bilo obavijestiti žirante da klijent kasni i vjerovatno njhovim pritiskom to potraživanje bude izmireno. Moj savjet generalni bi jedino bio da svi dobro paze šta potpisuju, ne samo kada se radi o žiriranju, odnosno garantovanju za kredite, nego za bilo šta drugo. Ako neko preuzme na sebe obavezu da vraća tuđi dug mora da bude spreman da to i uradi. Onda kada banka iskoristi svoje zakonsko pravo i aktivira sredstvo obezbjeđenja, tu administrativnu zabranu ili šta li je već, odnosno blokira platu ili dio zarade zaposlenog prelazi za otplatu zajma u našoj banci ili bilo kojoj banci u Crnoj Gori“.
Nijesu svi žiranti imali loša iskustva sa ljudima kojima su izlazili u susret. Međutim, sve češći slučajevi u kojima su jemci ostavljeni na cjedilu mnoge su, kako potvrđuje naša anketa, natjerali da se zamisle:
„Bio sam žirant do sad dva puta. Nikakvih problema nije bilo. Jedanput kumu i jednom prijatelju. Međutim, sve više čujem priče baš ne prolaze tako dobro, tako da sad izbjegavam. Desilo mi se jedanput da čovjek koga poznajem nedjelju dana isto mi je tražio da mu žiriram. Naravno, odbio sam. Razlog je jednostavan, ako neko uzme pet, šest hiljada eura da mu ja vraćam ne bih imao odakle, jedino da idem u zatvor.“
„Nijesam do sad nikad žirirala, međutim, s ozbirom da znam šta se dešava da je sve više ljudi koji imaju neprijatna iskustva, otplaćuju tuđe kredite ili utjeruju dugove, nemam namjeru da žiriram.“
