Za dobitak, kaže Bušić, potrebno je malo sreće, mnogo znanja i osjećaj u pravo vrijeme:
«Da je u pitanju samo sreća, onda bih igrao tombolu ili tako nešto, ono što već priređuje Lutrija. Međutim, ovdje je riječ o pogađanju sportskih rezultata, a ja sam u sportu otkad znam za sebe i igrao sam isključivo samo sportsku prognozu, što je, u biti, preteča ovoj kladionici već za vrijeme Jugoslavije. Znači, ja sam se samo prekvalificirao, odnosno preorijentirao sa sportske prognoze na kladionicu. A sport pratim otkad znam za sebe i volim sport.»
Dobitnu kombinaciju posljednjeg dobitka Bušić je sastavio od klubova iz kvalifikacije Lige prvaka i nekoliko parova evropskih liga. Uglavnom igra parove, ali i, dodaje, kako nikada nije uložio svotu koja bi mogla ugroziti mjesečni standard njegove porodice:
«Između 15 i 20 parova. Igram tako da kada je, recimo, ponuda maksimalna, kad igraju sve lige, evropske, što će biti za mjesec dana, onda ja igram na maksimalni iznos koji ta kladionica nudi, ali igram onda, znači, maksimalno otprilike broj parova, to onda ne ispadne veliki iznos uloga, ali ispadne dobitak, recimo, do 200.000 maraka ili 100.000, sad kako u kojoj kladionici - ispada možda 15 maraka, 20, 30, kako kad, zavisi.»
Čovjek zbog kojega su kladionice promijenile pravila uplate listića upozorava da namještanja u sportu ima, te savjetuje ljubiteljima kladionica:
«Ja nekad namjerno bježim od nekih klubova gdje se masovno igra, jer znam da će se, možda, od njih 10 desiti jedan neočekivan rezultat, gdje onda manje-više svi listovi padaju. Možda je i taj osjećaj za takve neke stvari više plod iskustva, ne možda osjećaj, ali za rezultat pogotovo je sigurno osjećaj.»
Kakav je osjećaj čekati dobitak od 3,000.000 konvertibilnih maraka? Bušić priznaje – ne previše dobar za srce. Novac zarađen kladionicom ulaže u svoje preduzeće i poručuje: klađenje mora ostati igra, a ne postati život, jer onda svi gube.
«Da je u pitanju samo sreća, onda bih igrao tombolu ili tako nešto, ono što već priređuje Lutrija. Međutim, ovdje je riječ o pogađanju sportskih rezultata, a ja sam u sportu otkad znam za sebe i igrao sam isključivo samo sportsku prognozu, što je, u biti, preteča ovoj kladionici već za vrijeme Jugoslavije. Znači, ja sam se samo prekvalificirao, odnosno preorijentirao sa sportske prognoze na kladionicu. A sport pratim otkad znam za sebe i volim sport.»
Dobitnu kombinaciju posljednjeg dobitka Bušić je sastavio od klubova iz kvalifikacije Lige prvaka i nekoliko parova evropskih liga. Uglavnom igra parove, ali i, dodaje, kako nikada nije uložio svotu koja bi mogla ugroziti mjesečni standard njegove porodice:
«Između 15 i 20 parova. Igram tako da kada je, recimo, ponuda maksimalna, kad igraju sve lige, evropske, što će biti za mjesec dana, onda ja igram na maksimalni iznos koji ta kladionica nudi, ali igram onda, znači, maksimalno otprilike broj parova, to onda ne ispadne veliki iznos uloga, ali ispadne dobitak, recimo, do 200.000 maraka ili 100.000, sad kako u kojoj kladionici - ispada možda 15 maraka, 20, 30, kako kad, zavisi.»
Čovjek zbog kojega su kladionice promijenile pravila uplate listića upozorava da namještanja u sportu ima, te savjetuje ljubiteljima kladionica:
«Ja nekad namjerno bježim od nekih klubova gdje se masovno igra, jer znam da će se, možda, od njih 10 desiti jedan neočekivan rezultat, gdje onda manje-više svi listovi padaju. Možda je i taj osjećaj za takve neke stvari više plod iskustva, ne možda osjećaj, ali za rezultat pogotovo je sigurno osjećaj.»
Kakav je osjećaj čekati dobitak od 3,000.000 konvertibilnih maraka? Bušić priznaje – ne previše dobar za srce. Novac zarađen kladionicom ulaže u svoje preduzeće i poručuje: klađenje mora ostati igra, a ne postati život, jer onda svi gube.
