Budo VUKOBRAT, Enis ZEBIC
Baš uoči narednog vikenda zablistaće veliko platno već kultnog, otvorenog kina „Metalac“ u Sarajevu. Pred publikom će se naći jedan od kanskih laureata „Istočno od Bukurešta“ rumunskog reditelja Kornelijua Porombojua, a onda - osam večeri zaredom, u još nekoliko dvorana slijedi oko 170 projekcija, podijeljenih u čak 12 programa. Među njima su i tri takmičarska. Dvanaest godina od kada je, u još ratno Sarajevo, unio nekoliko video-traka i tako promovisao smotru, sadašnji direktor Mirsad Purivatra s puno prava tvrdi kako je Sarajevo Film Festival postao:«Istinsko mjesto okupljanja ne samo bh. i regionalnih filmskih autora i profesionalaca nego da izazovemo pažnju čitave Evrope, pa i svijeta za ono što se dešava u filmskoj industriji. Znači da smo uspjeli da kroz naš takmičarski program objedinimo sve ono što je relevantno za proizvodnju filma u ovome regionu, tako da imamo igrani film, kratki film, dokumentarni film i sva ta tri programa su postala zvanični takmičarski programi Sarajevo film festivala, što znači da svi profesionalci, ali i publika mogu na jednom mjestu da vide najbolje iz čitave regije, koja sada obuhvata 12 zemalja - od Mađarske i Slovenije na sjeveru, do Grčke i Turske na jugu.»
Gledanje i ocjenjivanje filmova tek je jedna dimenzija koja svjedoči o važnosti ove smotre. Nekoliko godina već u okviru Festivala funkcioniše koprodukcijski market, a pod nazivom Sinelink, o kome govori prva ličnost projekta Amra Bakšić Čamo:
«Strašno mi se dopalo to što sam pročitala u «Holivud riporteru» koji je radio neki članak o nama. Oni su rekli da smo mi inkubator filmskih projekata. Ja mislim da je to dosad, možda, najbolje objašnjenje, koje nije onako administrativno i nije projektno definirano. Mi smo koprodukcijski, naravno, market. A mi projekte koji su u fazi traženja fondova, u fazi rada na scenariju, selektiramo, biramo, pomažemo im da razvijaju svoje projekte i na kraju prezentiramo drugim producentima, fondovima za moguće koprodukcije.»
Sarajevo film festival je, tako instalirao kooprodukciju kao poslovnu filozofiju u regionalnoj kinematografiji. Novi kurs u razmišljanju, okretanje ukupnim kreativnim i produkcionim potencijalima regiona, od Ljubljane do Ankare, već je donio izvanredne rezultate. Jugoistočnoevropski filmovi postali su pravi hitovi u čitavom svijetu, a filmadžije sa ovih prostora polako počinju funkcionisati kao jedna porodica. Mirsad Purivatra:
«Naša vizija da smo svi toliko mali i da se ne možemo zatvoriti u svoje granice je konačno uspjela. Naprosto mislim da smo napravili značajan, značajan korak ka tome da koprodukcija živi u ovome trenutku. I to je rezultat da u takmičarskom programu imamo dva filma iz Hrvatske, dva filma iz BiH, što pokazuje da kvalitet produkcije u ovom regionu raste.»
U konkurenciji filmova iz čak 12 zemalja mjesto u takmičarskoj konkurenciji dugog metra našlo je osam filmova. Već pri selektiranju vodilo se računa o visokim estetskim dometima pojedinih ostvarenja. Zato pred žirijem ni ovaj put neće biti lagan zadatak. A na čelu stručnog tima je slavodobitnica posljednjeg Berlinskog festivala Jasmila Žbanić, autorica filma «Grbavica»:
«Mislim da je odlična stvar što je Sarajevo Film Festival usmjerio svu svoju pažnju na regiju, pa baš onako jedva čekam da sve to pogledam. Zanimaju me i glumci i priče iz različitih zemalja, i na koji način su te priče ispričane. I nekako je važno i da ta nagrada, koja je jako, jako dobra, ode ljudima koji su baš napravili najbolji mogući film i koji će uticati na promjenu u regiji.»
Nije naodmet spomenuti činjenicu da će i ove godine sarajevski festival pohoditi brojna velika imena svjetskog filma, ali ni onu kako je ovdje odgojena publika koja puni dvorane, čak i one sa više stotina mjesta, a da se u njima ne prikazuju holivudski mega-hitovi nego pretežno takozvani autorski filmovi. Oni što ih običavamo zvati „umjetnički“. Još jednom direktor Festivala Mirsad Purivatra:
«Mislim da sada svi prihvataju Sarajevo film festival kao centralno mjesto okupljanja i za uvid, ali i za dogovore za nove projekte.»
I za kraj tek informacija kako će specijalnu nagradu „Srce Sarajeva“, za doprinos filmu uopšte, i ovom festivalu naravno, ove godine ponijeti Britanac Majkl Li.
* * * * *
Hrvatska je na ovogodišnjem “Sarajevo Film Festivalu” predstavljena nizom filmova – od ovogodišnjeg dobitinika četiri pulske Arene, “Sve džabe” Antonija Nuića, do filmova u art kategorijama.
Oba igrana filma koji dolaze iz Hrvatske govore o ljudima obilježenim ratom. “Sve džabe”, scenarista i režisera Antonija Nuića, ove je godine na Pulskom filmskom festivalu odnio čak četiri nagrade - Veliku zlatnu arenu za najbolji film, i Arene za scenarij, režiju i sporednu žensku ulogu. O filmu za Radio Slobodna Evropa govori producent Boris T. Matić:
«’Sve džabe’ je, dakle, film u produkciji hrvatskoj, ali u koprodukciji s Bosnom i Hercegovinom i Srbijom, snimljen prošle godine u srednjoj Bosni. I ukratko, u filmu se radi o čovjeku koji nakon jednog nesretnog slučaja kreće po Bosni i dijeli sve džaba, što inače kupuje sa prodatom kućom. Na kraju se ta priča pretvara u ljubavnu priču. Inače, moglo bi se reći da je film o čovjeku koji traži svoju sreću u kaosu postratne Bosne.»
Drugi hrvatski predstavnik - “Put lubenica” - je ljubavni film, kazao nam je njegov režiser Branko Schmidt:
«To je ljubav između dvoje ljudi različitih rasa, kultura, svega. S jedne strane je hrvatski vojnik, obolio od od PTSP-a, koji je u ratu izgubio sve, s druge strane je Kineskinja koja pokušava doći ilegalno na zapad i živjeti bolje. Odnos između to dvoje luzera je, zapravo, tema filma - ukratko.»
Ekipi filma “Sve džabe” Sarajevo je prva stanica nakon Pule, kaže Matić:
«Bosanci se jako vesele uspjehu našeg filma u Hrvatskoj i čini mi se da s velikim nestrpljenjem očekuju prikazivanje filma u Sarajevu.»
Schmidt sa “Sarajevo Film Festivalom” do sada ima najbolja iskustva:
«Moram reći da je nekako Sarajevo održalo lekciju Puli i da je Sarajevo postalo ono što je Pula propustila biti. Dakle, zahvaljujući dvoje zbilja iznimnih ljudi, mislim na gospodina Purivatru i na gospođu Elmu Tataragić, oni su napravili zbilja najjači festival i respektabilni festival već u svijetu - i rade to zbilja sjajno.»
Iskustva iz kontakata sa njima su fantastična – od brige za kopije i smještaja do dolaska u Sarajevo i gostiju, kaže Schmitd:
«Dakle, nevjerojatno je koliko je to profesionalna i dobra ekipa. Nakon tog pozitivnog iskustva ja sam rekao da bi najbolji potez Ministarstva kulture Hrvatske bio da to dvoje ljudi angažira da vode na godinu dana Pulski festival i da ga postroje onako kako Bog zapovijeda, da to liči na jedan festival, a ne na nekakvu turističku agenciju – na šta je to ličilo ove godine u Puli.»
Pobrojimo i ostale hrvatske predstavnike na «Sarajevo Film Festivalu». Što se kratkih igranih igranih filmova tiče, tu su: “Nije da znam, nego je tako” Tanje Golić, “Silencijum” Davora Međurečana i Marka Meštrovića, i slovensko-hrvatska koprodukcija “Principessa” Blaža Kutina.
U natjecateljskom programu za dokumentarce su: “Delta” Stanislava Tomića, “Što sa sobom preko dana” Ivone Juke i “Moja susjeda Tanja” Petra Krelje. U “Regionalnom Offu”, koji prikazuje najbolje filmove snimljene prošle godine u regiji, Hrvatska je zastupljena sa Matanićevim “Volim te” i dvije koprodukcije - “Od groba do groba” Jana Cvitkoviča, napravljena zajedno sa Slovencima, a i proslavljena “Grbavica” Jasmile Žbanić dijelom je i hrvatska koprodukcija.
U kratkim “Novim tokovima” Hrvatska sudjeluje sa “Levijatanom” Simona Bogojevića Naratha. A dodajmo ovdje da će na “Heineken Open airu” biti prikazan američki film “Pizzeria Kamikaze” zagrebačkog đaka Gorana Dukića, inače dobitnika nagrade publike na ovogodišnjem Motovun Film Festivalu.
