Ivan KATAVIC i Milorad MILOJEVIC
Boris Trapara, učenik gimnazije iz Istočnog Sarajeva, pripada skupini mladih ljudi koji ne vidi nikavu perspektivu u Bosni i Hercegovini. Takvo mišljenje trenutno ima oko 77 posto mladih u zemlji i svi oni žele što prije otići:«Najviše nezadovoljstvo je u tome što je odnos političara prema mladima potpuno drugačiji od onog kakav bi trebao da bude ili kakav je u drugim zemljama.»
Jedanaest godina nakon rata Bosnu i Hercegovinu napustilo je oko 100.000 mladih ljudi. Razlog zbog čega mlade ništa ne motivira da ostanu u BiH objašnjava Ena Gotvuša, maturantica gimanzije iz Sarajeva:
«Manje, više sve je kritično - vizni režim, preko toga da mladi uopšte nemaju gdje provoditi svoje slobodno vrijeme radeći nešto korisno. Većina ljetni raspust provodi po kafićima, hodajući s kafe na kafu, ništa se ne radi konkretno, niti imaju mogućnost da se usavrše na bilo koji način, ne samo formalno obrazovanje već i neformalno. Nema, znači, ni seminara ni edukacije bilo kakve.»
Jedan od gorući problema madih u Bosni i Hercegovini je i nekvalitetan sustav obrazovanja. BiH još uvijek nema državni zakon o visokom obrazovanju. Također se nalazi se na pretposljednjem mjestu u Europi po reformi školstva. Darko Hrgić, student Muzičke akademije u Sarajevu:
«Najviše se mladi žale što se tiče ove Bolonjske deklaracije. To je kao najveći problem. Međutim, što se tiče samog obrazovanja, šta ja znam - i to je jedan od razloga što mladi idu.»
Samo 25 posto mladih izašlo je na prošle izbore. Posljednji podaci govore da za predstojeće izbore u listopadu vlada mnogo veći interes, kaže Sanja Kavaz, Omladinska informativna agencija BiH:
«Po nekoj enketi koju smo mi u toku kampanje realizovali rekla bih da je 50:50 posto njih se izjasnilo de će glasati u vezi s pitanjem izlaska na izbore. Mi ćemo raditi još mnogo, mnogo toga do 1.10., što bi moglo povećati procenat u korist ovih koji će izaći na izbore i glasati. Malo je 50 posto, mi želimo da mnogo više njih izađe na izbore i da glasa.»
Glavni aduti izborne kampanje većine političkih stranka pred predstojeće izbore su uglavnom opet nacionalna prepucavanja. Jan Zlatan Kulenović, Omladinska informativna agencija BiH:
«Pa, opet se izgleda dešava što mi nismo očekivali da će ipak u prvom planu ponovo biti neka nacionalna retorika, koja apsolutno nije bitna mladima. Ovdje govorimo o 77 posto mladih koji žele napustiti BiH. To nije 77 posto Bošnjaka, 77 posto Hrvata, 77 posto Srba, nego svih mladih, bez obzira na nacionalnost. Dakle, oni imaju vrlo slične probleme. Trećina nezaposlenih u ovoj zemlji, i u RS-u i u Federaciji, otpada na populaciju ispod 30 godina.»
Sve je više organizacija mladih u BiH koje su odlučile aktvirati pred predstojeće izbore. Jedna od njih je i organizacija GROZD, koja je političke stranke obavezala da prihvate građanske platformu sa 12 ključnih problema koje bi trebala u postizbornom periodu i riješiti. Šefko Bajić, organizacija GROZD BiH:
«Želimo da se političari konačno u ovoj zemlji u svojim predizbornim programima počnu baviti gorućim problemima građana BiH. Mi smo održali preko 130 javnih tribina u proteklih šest mjeseci. Doslovno smo pitali više od 10.000 građana šta su njihovi problemi.»
Dati šansu mladima da prezumu stvar u svoje ruke podržavaju i mnogi građani:
«Ja bih najsretniji bio kad bi mladost državu uzela u ruke. Mladost ju je i stvorila, pa mladosti je treba i vratiti.»
«Da se pomogne ovoj omladini ovdje, da se ova politika malo okrene na drugu stranu, da ljudi ne idu iz Bosne.»
Dvanesti kolovoza u svijetu se obilježava kao Međunarodni dan mladih. U Bosni i Hercegovini taj datum je samo podsjećanje na brojne probleme mladih, koji su i dalje prisutni i na koje se bh. političarima godinama ukazuje.
* * *
U razgovoru s dvadesetak mladih ljudi u Banjoj Luci provukla se jedna porazna činjenica - a to je da su svi sagovornici kazali da bi, ukoliko bi dobili šansu, napustili BiH, te otišli u potragu za boljim životom negdje u inostranstvo. Đođe Šešun, npr., smatra da mu država ne nudi šansu za normalan život, te da bi lakše uspio negdje vani:
«S obzirom na sva dešavanja u proteklih 15 godina, s obzirom na sve primjere koje vidimo oko sebe, a za koje niko neće da kaže da oni se dešavaju - od korupcije, od načina primanja na posao, a od možda straha da se ne ponove neka dešavanja iz prošlosti i s obzirom na pozitivna iskustva onih koji se vrate iz inostranstva ovdje - što bi se reklo ono, ferijalni turisti - i govore da im je dobro, omladina ima razloga da misli da će im biti bolje negdje vani.»
Branka Adamović navodi da je sadašnja situacija takva da vlasti, ali i opozicija sa mladima komuniciraju jedino pred izbore:
«Generalno mislim da u ovoj državi pod hitno političari moraju da pitaju mlade, jer mladi su definitivno ljudi koji imaju neke nove ideje, vjerovatno i znaju kakva je situacija vani i mogu biti najbolji savjetnici kako urediti ovu državu i integrisati se na kraju u Evropu.»
Saša Aćimović vidi bolju budućnost kroz poboljšanje ekonomskog standarda mladih:
«Da mladi kad završe npr. fakultet mogu da nađu posao za koji su se obučavali i za koji su specijalizovani.»
Nela Popović je mišljenja da nezadovoljavajući odnos prema mladima dovodi i do drugih krajnosti:
«Idu nekim stopama ljudi koji su u današnje vrijeme ovdje jako pogriješili što se tiče nekih moralnih i svakakvih životnih stvari.»
Ovo su samo neki od ogovora koji su provijavali cijelom anketom. Jasna je poruka da, ukoliko se nešto uskoro ne promjeni, BiH ima velike šanse da postane zemlja staraca.
