U dva bh. entiteta podudara se jedino ukupan broj nestalih, koji se kreće između 25.000 i 30.000. Predmet manipulacije je nacionalna struktura žrtava. Podaci nedavno ugašene državne komisije za traženje nestalih govore da je u BiH od početka rata evidentirano oko 27.800 nestalih, od čega je 92 odsto bošnjačke, 6 odsto srpske i 2 odsto hrvatske nacionalnosti.
Kancelarija za traženje zarobljenih i nestalih lica RS barata sa približno istim ukupnim brojem, ali drugačijom nacionalnom strukturom. Direktor kancelarije Milan Bogdanić:
«Broj nestalih u RS, prema našoj evidenciji, bio je 5.180 nestalih lica, što iznosi negdje od 17 do 20 procenata u odnosu na broj žrtava u BiH, koji se kreće od 25.000 do 30.000.»
Brojne probleme u traženju nestalih trebalo je da riješi novoosnovani Institut za nestale BiH, ali njegov način rada i organizacija ispolitizovani su prije nego što je počeo da djeluje. Nedeljko Mitrović, predsjednik Republičke organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila RS, smatra da zbog dosadašnje, kako je rekao, loše prakse postoji bojazan da će novoformirani institut biti kočnica procesu pronalaženja nestalih lica. On tvrdi da porodice poginulih i nestalih neće dozvoliti da na čelu instituta bude predsjednik Komisije za traženje nestalih Federacije BiH Amor Mašović:
«Gospodin Mašović ne može ostati u institutu, u kolegiju direktora, jer sva dosadašnja praksa pokazuje da je on spreman na sve moguće opstrukcije i da on, bez obzira što se predstavlja kao humanista, ustvari radi samo za jednu stranu - za svoj narod.»
Amor Mašović kaže da mu primjedbe na njegovu moguću pristrasnost nisu jasne upravo zbog toga što se on zalaže za institut koji će zamijeniti entitetske komisije. Njihova uloga se svodila, kaže Mašović, na pronalaženje nestalih isključivo određene nacionalnosti:
«U institutu bi trebalo da se bavimo žrtvama bez njihovog etničkog predznaka i ono što meni nije jasno je neka vrsta politizacije. Ona, nažalost, dolazi iz nekih udruženja u manjem bh. entitetu, prije svega od udruženja iz Istočnog Sarajeva, a to je da je to udruženje zainteresirano isključivo za traženje žrtava, odnosno nestalih osoba jedne nacionalnosti.»
Predstavnici institucija iz Republike Srpske posebno su zamjerili Amoru Mašoviću činjenicu da se našao na izbornoj listi SDA. Mašović na to kaže:
«Pitanje mog angažmana, neangažmana, je moja lična, privatna stvar. Ja neću dopustiti apsolutno nikome da se u to miješa, niti dajem za pravo bilo kome da to komentariše.»
O politizaciji broja nestalih svoje mišljenje ima i direktor Informaciono-dokumentacionog centra Veritas Savo Štrbac. On kaže da Hrvatska državna komisija za nestale ima dvostruke spiskove - na jednom su pripadnici hrvatske nacionalnosti, a na drugom nestali Srbi, kojih je, tvrdi Štrbac, trostruko manje nego na Veritasovom spisku. Direktor Veritasa ima svoje objašnjenje za to:
«Sve strane Srbima osporavaju i broj žrtava. Od tog osporavnja broja proizilaze i svi drugi problemi, jer ako se promijeni taj brojčani odnos, onda će se iz toga brojčanog odnosa vidjeti da nije bilo samo dobrih i loših, već da su bili loši i jedni i drugi i treći.»
I dok porodice nestalih čekaju na odgovore o svojim najbližim godinama, politizacija žrtvama rata u Bosni i Hercegovini pred izbore doživljava svoj procvat. Stoga ne iznenađuje podatak Kancelarije za traženje zarobljenih i nestalih lica RS, gdje kažu da su riješili tek oko 56 odsto slučajeva.
Kancelarija za traženje zarobljenih i nestalih lica RS barata sa približno istim ukupnim brojem, ali drugačijom nacionalnom strukturom. Direktor kancelarije Milan Bogdanić:
«Broj nestalih u RS, prema našoj evidenciji, bio je 5.180 nestalih lica, što iznosi negdje od 17 do 20 procenata u odnosu na broj žrtava u BiH, koji se kreće od 25.000 do 30.000.»
Brojne probleme u traženju nestalih trebalo je da riješi novoosnovani Institut za nestale BiH, ali njegov način rada i organizacija ispolitizovani su prije nego što je počeo da djeluje. Nedeljko Mitrović, predsjednik Republičke organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila RS, smatra da zbog dosadašnje, kako je rekao, loše prakse postoji bojazan da će novoformirani institut biti kočnica procesu pronalaženja nestalih lica. On tvrdi da porodice poginulih i nestalih neće dozvoliti da na čelu instituta bude predsjednik Komisije za traženje nestalih Federacije BiH Amor Mašović:
«Gospodin Mašović ne može ostati u institutu, u kolegiju direktora, jer sva dosadašnja praksa pokazuje da je on spreman na sve moguće opstrukcije i da on, bez obzira što se predstavlja kao humanista, ustvari radi samo za jednu stranu - za svoj narod.»
Amor Mašović kaže da mu primjedbe na njegovu moguću pristrasnost nisu jasne upravo zbog toga što se on zalaže za institut koji će zamijeniti entitetske komisije. Njihova uloga se svodila, kaže Mašović, na pronalaženje nestalih isključivo određene nacionalnosti:
«U institutu bi trebalo da se bavimo žrtvama bez njihovog etničkog predznaka i ono što meni nije jasno je neka vrsta politizacije. Ona, nažalost, dolazi iz nekih udruženja u manjem bh. entitetu, prije svega od udruženja iz Istočnog Sarajeva, a to je da je to udruženje zainteresirano isključivo za traženje žrtava, odnosno nestalih osoba jedne nacionalnosti.»
Predstavnici institucija iz Republike Srpske posebno su zamjerili Amoru Mašoviću činjenicu da se našao na izbornoj listi SDA. Mašović na to kaže:
«Pitanje mog angažmana, neangažmana, je moja lična, privatna stvar. Ja neću dopustiti apsolutno nikome da se u to miješa, niti dajem za pravo bilo kome da to komentariše.»
O politizaciji broja nestalih svoje mišljenje ima i direktor Informaciono-dokumentacionog centra Veritas Savo Štrbac. On kaže da Hrvatska državna komisija za nestale ima dvostruke spiskove - na jednom su pripadnici hrvatske nacionalnosti, a na drugom nestali Srbi, kojih je, tvrdi Štrbac, trostruko manje nego na Veritasovom spisku. Direktor Veritasa ima svoje objašnjenje za to:
«Sve strane Srbima osporavaju i broj žrtava. Od tog osporavnja broja proizilaze i svi drugi problemi, jer ako se promijeni taj brojčani odnos, onda će se iz toga brojčanog odnosa vidjeti da nije bilo samo dobrih i loših, već da su bili loši i jedni i drugi i treći.»
I dok porodice nestalih čekaju na odgovore o svojim najbližim godinama, politizacija žrtvama rata u Bosni i Hercegovini pred izbore doživljava svoj procvat. Stoga ne iznenađuje podatak Kancelarije za traženje zarobljenih i nestalih lica RS, gdje kažu da su riješili tek oko 56 odsto slučajeva.
