Nekada ujedinjene u jednoj ideji i borbi protiv fašizma, nakon više od 60 godina ratne drugove razdvojile su entitetske i nacionalne granice. Tako datume važnih bitaka, poput Sutjeske ili Kozare, današnja gospoda slave odvojeno. Ovisno od toga kojem entitetu pripada koja organizacija boraca iz NOB-e, proslava ima drugačiji značaj. Jedni bi, tvrde historičari, da sačuvaju sjećanje onakvo kakvo su opisali partijski velikani, a drugi da rehabilitiraju one čiji je antifašistički doprinos u najmanju ruku sumnjiv. Uzroke treba tražiti u prošlom ratu. Jure Galić, predsjednik SUBNOAR-a BiH:
„Mi smo se u onome ratu borili za BiH kao jedinstvenu državu svih naroda BiH - i Srba, Hrvata, Bošnjaka, Jevreja itd. I ona je bila federalna jedinica koja je bila u sastavu Jugoslavije, zemlje svih naroda koji su živjeli na području tadašnje Jugoslavije. Prema tome, tada je BiH, nakon skoro 500 godina, uspostavila svoju državu i to je to za što se borio narod BiH.“
U pozadini stoji i velika potreba za revizijom prošlosti, vjeruje direktor Instituta za historiju Husnija Kamberović:
„To obilježavanje više govori o onima koji obilježavaju te događaje nego o samim događajima. Postoji tu također velika politizacija čitavog događaja. Ja mislim da su partizani iz RS-a, Federacije, Crne Gore, Dalmacije itd. zajednički, zapravo, nekoliko godina i poslije ovog posljednjeg rata na Balkanu obilježavali događaje na Sutjesci, ali je očito došlo do jako velike politizacije samoga događaja.“
Antifašizam kao civilizacijska tekovina najsvjetlija je legitimacija balkanskog područja u 20 vijeku koja se danas gazi, smatra profesor Gajo Sekulić:
„Etnička svojatanja i udruženja boraca i, kako ja to zovem, etničko zapišavanje svijetlih tradicija je sastavni dio jedne etnokulture koja je prodrla u politiku kao biopolitiku. Sav projekt konstituiranja moderne Evrope, Evropske unije, počiva na tradiciji antifašizma. Očigledno, na Balkanu ne znaju tačno šta da urade s antifašističkom tradicijom. Tu tradiciju treba nastaviti i treba je obilježavati. Ovo kako se obilježava kod nas, entitetsko - etnički, predstavlja jednu političku nezrelost prvoga reda.“
U organizaciji boraca narodnooslobodilačkog rata u RS nisu željeli za Radio Slobodna Evropa komentirati podijeljenost antifašista. I dok jedni traže, drugi osporavaju bilo kakvo preispitivanje prošlosti. Jure Galić:
„Ko danas vrši reviziju historije, pa evo pogledajte - to vrše nacionalisti svih boja, klerikalci svih boja, i oni sve iz prošlosti podešavaju onome kako bi to njima danas odgovaralo. To je i nenaučno, i neprihvatljivo, to je špekulantski, to je politikantski.“
Dok se u BiH sa različitih entitetskih pozicija pristupa bitkama koje su sinonim antifašističke borbe, poput bitke na Sutjesci, Kozari ili Neretvi... drugi tome pridaju značaj kakav i zaslužuje. Profesor Gajo Sekulić:
„Nedavo sam bio u Hrvatskoj, jednome malome mjestu poznatom po doprinosu antifašističkoj borbi, o čemu svjedoči spomenik poginulim borcima, kojih je preko stotinu samo na Sutjesaci poginulo- i oni znaju, običan čovjek, da s velikim poštovanjem obilježavaju taj dan.“
Pitanje koje se nameće je hoćemo li biti u stanju ikada evaluirati događaje iz prošlog rata ako ni nakon više od 60 godina ne možemo smjestiti u svima prihvatljiv kontekst one koji su se zbili u 2. svjetskom ratu. Ko ne pamti, na Sutjesci su se partizani zbog podjele usprotivili i Titu:
„Svi komunisti istupite naprijed.“
„Nisi nas nikada razdvajao, druže Tito. Zašto nas sada dijeliš?“
„Mi smo se u onome ratu borili za BiH kao jedinstvenu državu svih naroda BiH - i Srba, Hrvata, Bošnjaka, Jevreja itd. I ona je bila federalna jedinica koja je bila u sastavu Jugoslavije, zemlje svih naroda koji su živjeli na području tadašnje Jugoslavije. Prema tome, tada je BiH, nakon skoro 500 godina, uspostavila svoju državu i to je to za što se borio narod BiH.“
U pozadini stoji i velika potreba za revizijom prošlosti, vjeruje direktor Instituta za historiju Husnija Kamberović:
„To obilježavanje više govori o onima koji obilježavaju te događaje nego o samim događajima. Postoji tu također velika politizacija čitavog događaja. Ja mislim da su partizani iz RS-a, Federacije, Crne Gore, Dalmacije itd. zajednički, zapravo, nekoliko godina i poslije ovog posljednjeg rata na Balkanu obilježavali događaje na Sutjesci, ali je očito došlo do jako velike politizacije samoga događaja.“
Antifašizam kao civilizacijska tekovina najsvjetlija je legitimacija balkanskog područja u 20 vijeku koja se danas gazi, smatra profesor Gajo Sekulić:
„Etnička svojatanja i udruženja boraca i, kako ja to zovem, etničko zapišavanje svijetlih tradicija je sastavni dio jedne etnokulture koja je prodrla u politiku kao biopolitiku. Sav projekt konstituiranja moderne Evrope, Evropske unije, počiva na tradiciji antifašizma. Očigledno, na Balkanu ne znaju tačno šta da urade s antifašističkom tradicijom. Tu tradiciju treba nastaviti i treba je obilježavati. Ovo kako se obilježava kod nas, entitetsko - etnički, predstavlja jednu političku nezrelost prvoga reda.“
U organizaciji boraca narodnooslobodilačkog rata u RS nisu željeli za Radio Slobodna Evropa komentirati podijeljenost antifašista. I dok jedni traže, drugi osporavaju bilo kakvo preispitivanje prošlosti. Jure Galić:
„Ko danas vrši reviziju historije, pa evo pogledajte - to vrše nacionalisti svih boja, klerikalci svih boja, i oni sve iz prošlosti podešavaju onome kako bi to njima danas odgovaralo. To je i nenaučno, i neprihvatljivo, to je špekulantski, to je politikantski.“
Dok se u BiH sa različitih entitetskih pozicija pristupa bitkama koje su sinonim antifašističke borbe, poput bitke na Sutjesci, Kozari ili Neretvi... drugi tome pridaju značaj kakav i zaslužuje. Profesor Gajo Sekulić:
„Nedavo sam bio u Hrvatskoj, jednome malome mjestu poznatom po doprinosu antifašističkoj borbi, o čemu svjedoči spomenik poginulim borcima, kojih je preko stotinu samo na Sutjesaci poginulo- i oni znaju, običan čovjek, da s velikim poštovanjem obilježavaju taj dan.“
Pitanje koje se nameće je hoćemo li biti u stanju ikada evaluirati događaje iz prošlog rata ako ni nakon više od 60 godina ne možemo smjestiti u svima prihvatljiv kontekst one koji su se zbili u 2. svjetskom ratu. Ko ne pamti, na Sutjesci su se partizani zbog podjele usprotivili i Titu:
„Svi komunisti istupite naprijed.“
„Nisi nas nikada razdvajao, druže Tito. Zašto nas sada dijeliš?“
