RSE: Trenutno se nalazite u Berlinu. Kakva je atmosfera u susret najznačajnijem događaju, a to je veliko finale?
KUSTUDIĆ: Atmosfera u Berlinu je svečano sportska. Na ulicama se već danima mogu vidjeti velike grupe navijača Italije i Francuske. Među njima još uvijek ima onih zaostalih navijača koji su se nadali da će njihove reprezentacije igrati u velikom finalu. Tu je naviše navijača Brazila i, naravno, mnogo Nijemaca koji imaju veliki broj ulaznica za tu finalnu utakmicu. Karte su već odavno rasprodate i sada je glavna tema kako da Talijani i Francuzi stignu do tih karata čija cijena dostiže nevjerovatnu visinu na crnom tržištu od nekoliko hiljada eura, da se bude dio tog spektakla na tribinama i da se slavi.
RSE: Koliko šanse ima Francuska protiv Italije i kakva će biti taktika i jednog i drugog tima? Može li se na neki način govoriti o povratku talijanskog fudbala na veliku scenu, pošto su oni posljednji put bili u finalu davne 1984. godine?
KUSTUDIĆ: Talijani su napravili već mnogo samim tim što su u finalu, ali tu se njihove ambicije ne završavaju. Oni već imaju neke titule u svom posjedu i imaju priliku da se, makar na kratko, do narednog šampionata približe Brazilu. Ovo će biti duel dva tima koja taktički igraju vrlo disciplinovano i koji fudbal znaju u potpunosti. I Talijani i Francuzi računaju na najjači sastav. Najvjerovatnije će odigrati utakmicu u sastavu u kome su igrali i mečeve polufinala. Prognozirati je vrlo teško, ali sam siguran da ćemo vidjeti još jedan meč sa malo golova, još jednu tvrdu utakmicu gdje jedna greška i jedan gol mogu da odluče o pobjedniku.
RSE: Sami ste pomenuli koliko je bila atraktivna utakmica u Dortmundu koja se na neki način može nazvati finalom prije finala. Koliko će njemački tim uspjeti da se suprotstavi prodornim Portugalcima, ili evropskim Brazilcima, i tako, makar djelimično, ispune snove ili smanje frustraciju domaće publike?
KUSTUDIĆ: Sigurno je da će moći da se suprotstave. Nijemci su brzo podigli glavu, a to je i u njihovom karakteru. Najavljena je žestoka borba za osvajanje trećeg mjesta i Nijemci će htjeti da pokažu da njihov mentalitet nije gubitnički. Zbog toga bih im dao prednost. Portugalci imaju sjajan tim, a dostigli su maksimum plasmanom u polufinale. Mislim da će Njemačka osvojiti treće mjesto.
RSE: Nemoguće je ne pomenuti to što ni Brazil, niti Argentina, nisu uspjeli da se domognu polufinala iako su bili favoriti. Može li se govoriti o silaznoj putanji latino-američkog fudbala, na užas njenih uživalaca, koji su u jednoj brazilskoj saveznoj državi zapalili statuu Ronaldinja?
KUSTUDIĆ: Postoji jedan moment koji mnogi zaboravljaju, a koji je već light motiv svih šampionata u fudbalu. Jedna južnoamerička reprezentacija, na čelu sa najvećim timovima Južne Amerike, Brazilom i Argentinom, po tradiciji igraju loše na evropskom tlu. Mislim da nije u pitanju silazna putanja već su se tako složile kockice. Ovaj put evropske reprezentacije su bile izuzetno dobro pripremljene, imale su veliki broj navijača na svim utakmicama, tako da mislim da je to neka tendencija koja se nastavlja. Moja prognoza je da će i Brazil i Argentina, već u narednom šampionatu u Južnoj Africi, igrati finale i opet će jedna od te dvije ekipe biti šampion svijeta. To je neki logičan ciklus, iako u fudbalu ne može da se uspostavi takva vrsta logike, ali je zaista to tako. Kada se igra u Evropi, Evropljani osvajaju titule, a kada se igra u Južnoj Americi ili drugdje, onda Južnoamerikanci dobiju mnogo veće šanse i njihove akcije da osvoje šampionat rastu.
RSE: Crna Gora tek treba da ispuni standarde za ulazak u FIFU i u UEFU. Kakvu perspektivu vidite crnogorskom sportu, prije svega fudbalu?
KUSTUDIĆ: Vidim sjajnu perspektivu. Godinama u nazad, u nekim sličnim razgovorima, sam govorio da Crna Gora kao samostalna država ima svoju veliku šansu u sportu. Mislim da će se Crna Gora okrenuti pojedinačnim sportovima. Tu su atletika, plivanje, skijanje, veslanje u kojim Crna Gora ima ogromne potencijale. Zahvaljujući geografskom položaju ima određene uslove da stvori dobru infrastrukturu da se stvaraju vrhunski asovi u tim sportovima. Tu se mogu stvoriti asovi koji će reprezentovati Crnu Goru i koji će moći donijeti čak i medalje sa velikih takmičenja, pa čak i olimpijada. Šanse su i u kolektivnim sportovima jer se u njih mnogo ulagalo prethodnih decenija, a i popularnost tih sportova je bila velika. Crna Gora je dala mnogo asova u kolektivnim sportovima i Crna Gora može da napravi ozbiljnu reprezentaciju. Kada igra u Podgorici svoje utakmice protiv timova Makedonije, Bosne i Hercegovine, Rumunije ili Bugarske, teško da će izgubiti bilo koji meč u fudbalu. Kada je u pitanju košarka, vatrepolo ili odbojka, Crna Gora može da napravi vrlo konkurentne reprezentacije koje mogu da donesu medalje, makar s evropskih prvenstava. Mislim da će Crna Gora tek sada prepoznati neke svoje potencijale koje ranije nije imala i da će crnogorski sportisti tek raditi prave stvari i istovremeno biti izuzetno simpatični jer dolaze iz jedne zemlje koja ima oko 700 hiljada stanovnika. Mislim da će Crna Gora u sportu biti izuzetno popularna i imati odlične rezultate, a vrijeme će pokazati da li sam bio u pravu.
