Paul Lendvaj, mađarski novinar i intelektualac židovskog porijekla, rođen je 1930. godine u Budimpešti. Žrtva je nacizma i komunizma. Emigrirao je u Beč 1956. godine nakon mađarske revolucije. Jedan je od najistaknutijih srednje-europskih analitičara zemalja Istočne Europe. Misli da Bosna i Hercegovina, kao cjelovita multi-kulturalna država, nema baš budućnosti:
„Ne vidim budućnost za Bosnu i Hercegovinu zbog velikih nacionalnih razlika. Poslije neovisnosti Kosova, mislim da će Republika Srpska htjeti da se pripoji Srbiji. Zapadna zajednica će biti umorna od toga.“
Umorna, kaže, od Balkana u kojem je hrvatstvo, srpstvo, albanstvo ili bošnjaštvo i dalje najsnažniji osjećaj, kako među običnim ljudima, tako i među političarima, novinarima i stručnjacima:
„Vrlo sam pesimističan i razočaran što nisu naučili lekciju iz istorije. Mislim da je situacija vrlo složena i vrlo opasna. Nacionalizam je tempirana bomba jer je on još uvijek najvažnija i najdominantnija ideologija na Balkanu.“
Naglašava da sve zemlje bivše Jugoslavije moraju sankcionirati zločine počinjene u nedavnom ratu:
„Ratni zločin ostaje zločin, neovisno od toga da li su ga počinili Srbi, Hrvati, Bošnjaci ili Albanci. Zbog toga je važno da Hrvatska kritički obradi svoju najnoviju prošlost, pri čemu se ne smiju potisnuti, niti zaboraviti, zločini iz razdoblja Tita, kao ni zločini iz ustaškog doba.“
Paul Lendvaj nam je to kazao nakon zagrebačke promocije svoje knjige „Na crnim listama“ u kojoj je, kroz privatne razgovore i intervjue, te uvidom u tajne policijske arhive bivše Čehoslovačke, Mađarske i Istočne Njemačke, rekonstruirao burna zbivanja u Srednjoj Europi u eri komunizma.
Svojedobno je, kaže, pisao otrovne članke protiv Titoizma i Jugoslavije, no, danas se nekih srami, a Tita, uz sve negativnosti njegova totalitarnog režima, smatra izuzetnom povijesnom ličnošću, a njegovu Jugoslaviju svjetlom u ondašnjem Istočnom bloku:
„Tito je sa svojom Jugoslavijom pokazao da se može biti komunist, ali istovremeno ne biti rob Staljina i SSSR-a. Ta pozicija je bila vrlo važna jer bez Jugoslavije ne bi bilo mađarske revolucije ili poljske reforme. Raspad bloka je bio rezultat titovske politike nesvrstanosti i neovisnosti. Tito i Jugoslavija su bili svjetski politički faktor. Iako je, sa druge strane, bio diktator, bio je važan za Europu i za sve nas.“
„Ne vidim budućnost za Bosnu i Hercegovinu zbog velikih nacionalnih razlika. Poslije neovisnosti Kosova, mislim da će Republika Srpska htjeti da se pripoji Srbiji. Zapadna zajednica će biti umorna od toga.“
Umorna, kaže, od Balkana u kojem je hrvatstvo, srpstvo, albanstvo ili bošnjaštvo i dalje najsnažniji osjećaj, kako među običnim ljudima, tako i među političarima, novinarima i stručnjacima:
„Vrlo sam pesimističan i razočaran što nisu naučili lekciju iz istorije. Mislim da je situacija vrlo složena i vrlo opasna. Nacionalizam je tempirana bomba jer je on još uvijek najvažnija i najdominantnija ideologija na Balkanu.“
Naglašava da sve zemlje bivše Jugoslavije moraju sankcionirati zločine počinjene u nedavnom ratu:
„Ratni zločin ostaje zločin, neovisno od toga da li su ga počinili Srbi, Hrvati, Bošnjaci ili Albanci. Zbog toga je važno da Hrvatska kritički obradi svoju najnoviju prošlost, pri čemu se ne smiju potisnuti, niti zaboraviti, zločini iz razdoblja Tita, kao ni zločini iz ustaškog doba.“
Paul Lendvaj nam je to kazao nakon zagrebačke promocije svoje knjige „Na crnim listama“ u kojoj je, kroz privatne razgovore i intervjue, te uvidom u tajne policijske arhive bivše Čehoslovačke, Mađarske i Istočne Njemačke, rekonstruirao burna zbivanja u Srednjoj Europi u eri komunizma.
Svojedobno je, kaže, pisao otrovne članke protiv Titoizma i Jugoslavije, no, danas se nekih srami, a Tita, uz sve negativnosti njegova totalitarnog režima, smatra izuzetnom povijesnom ličnošću, a njegovu Jugoslaviju svjetlom u ondašnjem Istočnom bloku:
„Tito je sa svojom Jugoslavijom pokazao da se može biti komunist, ali istovremeno ne biti rob Staljina i SSSR-a. Ta pozicija je bila vrlo važna jer bez Jugoslavije ne bi bilo mađarske revolucije ili poljske reforme. Raspad bloka je bio rezultat titovske politike nesvrstanosti i neovisnosti. Tito i Jugoslavija su bili svjetski politički faktor. Iako je, sa druge strane, bio diktator, bio je važan za Europu i za sve nas.“
