Suđenje Ramizu Delaliću Ćeli nastavljeno je pred Kantonalnim sudom u Sarajevu izvođenjem dokaza tužilaštva. Proces protiv Delalića prvi put otvoren je prije 12 godina. Delalić je optužen za ubistvo starog svata Nikole Gardovića 1. marta 1992. godine na Baščaršiji u Sarajevu, što je bio povod Srpskoj demokatskoj stranci za postavljanje prvih barikada.
Iako je bilo predviđeno, pred sudom se, kao i nekoliko puta ranije, nisu pojavili svjedoci tužilaštva. Danas su to trebali biti Mirović Radenko, Gardović Jovan i Arsenije, koji žive izvan Sarajeva. Tužilac Enes Kamenica rekao je da svjedoci nisu došli zbog obaveza koje kao službenici Srpske pravoslavne crkve imaju danas, te kako će sigurno pred sudom svjedočiti sljedeći put.
Kako bi se održao kontinuitet suđenja, koje je nekoliko puta vraćano na početak, Kamenica je Sudskom vijeću, kao jedan od dokaza optužbe, predao Zapisnik o propoznavanju. U ovom dokumentu se navodi da je jedan od svjedoka, sin ubijenog Nikole, Dragan Gardović, između pet lica, Ramiza Delalića identifikovao kao osobu koja je pucala i ubila njegovog oca. U zapisniku se, prema riječima tužioca, nalaze i druga lica, osim Delalića, koja je sin ubijenog Gardovića prepoznao, a koja su učestvovala u događajima na Baščaršiji marta 1992. godine.
Od ranije je poznato da su se u grupi koja je napala srpske svatove sa Delalićem nalazili Suad Šabović i Taib Torlaković koji je u mafijaškom obračunu ubijen prije nekoliko godina u Sarajevu. Šabović koji je, prema navodima optužbe, takođe pucao i ranio jednog od svatova, prema saznanjima suda nalazi se u Italiji i protiv njega se ne vodi proces jer je zakonom o amnestiji ovo djelo zastarjelo.
Svjedoci ubistva Nikole Gardovića tokom dvanaest godina od kada je prvi put otvoren slučaj Delalić raseljeni su i van BiH, što otežava suđenje.
Odbrana ima devet svjedoka koji tvrde da Delalić nije počinio ubistvo, kaže njegov branilac Fahrija Karkin:
«Ima devet svjedoka i imaju objektivni dokazi. Oružje nije nikad pronađeno. Zrno jeste, ali nije ni ono vještačeno, jer je u međuvremenu i ono izgubljeno. Glavni adut odbrane je da nema dokaza da je moj klijent počinio ovo krivično djelo.»
Tokom rata, pred kamerama jedne sarajevske televizije Delalić je priznao ubistvo Nikole Gardovića, što će tužilaštvo svakako koristiti. To, međutim, za branioca Karkina nije relevantan dokaz:
«Izjava koju je on dao na televiziji i priznao kao da je on izvršilac tog krivičnog djela ne može biti dokaz na sudu zato što prije nego bi neko htio da prikaže neki dokaz mora upozoriti toga koji daje taj iskaz da nije dužan da daje iskaz ili da taj iskaz može da se koristi kao dokaz samo ako je taj iskaz, odnosno snimak napravljen u skladu sa ZKP-om. Ne mogu to praviti novinari. Mi ćemo i kao svjedoke imati upravo dva ta snimatelja koji su to snimili i pod kakvim okolnostima je data ta izjava.»
Da podsjetimo, proces protiv Delalića pokrenut je tokom rata, da bi ubrzo bio obustavljen jer je osumnjičeni bio komandant jedne od jedinica Armije BiH. Istraga je nastavljena 1996. godine. U toku istražnog postupka 1999. Ramiz Delalić je, prije podizanja optužnice, pobjegao iz zemlje i nekoliko godina se skrivao u Turskoj, koja nikada nije ispunila zahtjeve i isporučila ga bh. vlastima. Uhapšen je tek nekoliko godina kasnije u Sarajevu, a optužnica je podignuta i potvrđena 2004.
Suđenje, koje je počelo prije godinu i po dana, nekoliko puta je vraćeno na početak zbog izmjena sudija i sudskog vijeća. Za nastavak suđenja 7. jula optužba je najavila nove svjedoke, ali i prikazivanje video snimka događaja sa Baščaršije.
Ramiz Delalić brani se sa slobode, iako optužen za ubistvo, jer je, kako saznajemo, potpisao sporazum sa tužilaštvom da će sarađivati u nekoliko drugih slučajeva, a jedan od njih je nikada razriješeno ubistvo zamjenika direktora bivše bošnjačke obavještajne službe AID, Nedžada Ugljena.
Iako je bilo predviđeno, pred sudom se, kao i nekoliko puta ranije, nisu pojavili svjedoci tužilaštva. Danas su to trebali biti Mirović Radenko, Gardović Jovan i Arsenije, koji žive izvan Sarajeva. Tužilac Enes Kamenica rekao je da svjedoci nisu došli zbog obaveza koje kao službenici Srpske pravoslavne crkve imaju danas, te kako će sigurno pred sudom svjedočiti sljedeći put.
Kako bi se održao kontinuitet suđenja, koje je nekoliko puta vraćano na početak, Kamenica je Sudskom vijeću, kao jedan od dokaza optužbe, predao Zapisnik o propoznavanju. U ovom dokumentu se navodi da je jedan od svjedoka, sin ubijenog Nikole, Dragan Gardović, između pet lica, Ramiza Delalića identifikovao kao osobu koja je pucala i ubila njegovog oca. U zapisniku se, prema riječima tužioca, nalaze i druga lica, osim Delalića, koja je sin ubijenog Gardovića prepoznao, a koja su učestvovala u događajima na Baščaršiji marta 1992. godine.
Od ranije je poznato da su se u grupi koja je napala srpske svatove sa Delalićem nalazili Suad Šabović i Taib Torlaković koji je u mafijaškom obračunu ubijen prije nekoliko godina u Sarajevu. Šabović koji je, prema navodima optužbe, takođe pucao i ranio jednog od svatova, prema saznanjima suda nalazi se u Italiji i protiv njega se ne vodi proces jer je zakonom o amnestiji ovo djelo zastarjelo.
Svjedoci ubistva Nikole Gardovića tokom dvanaest godina od kada je prvi put otvoren slučaj Delalić raseljeni su i van BiH, što otežava suđenje.
Odbrana ima devet svjedoka koji tvrde da Delalić nije počinio ubistvo, kaže njegov branilac Fahrija Karkin:
«Ima devet svjedoka i imaju objektivni dokazi. Oružje nije nikad pronađeno. Zrno jeste, ali nije ni ono vještačeno, jer je u međuvremenu i ono izgubljeno. Glavni adut odbrane je da nema dokaza da je moj klijent počinio ovo krivično djelo.»
Tokom rata, pred kamerama jedne sarajevske televizije Delalić je priznao ubistvo Nikole Gardovića, što će tužilaštvo svakako koristiti. To, međutim, za branioca Karkina nije relevantan dokaz:
«Izjava koju je on dao na televiziji i priznao kao da je on izvršilac tog krivičnog djela ne može biti dokaz na sudu zato što prije nego bi neko htio da prikaže neki dokaz mora upozoriti toga koji daje taj iskaz da nije dužan da daje iskaz ili da taj iskaz može da se koristi kao dokaz samo ako je taj iskaz, odnosno snimak napravljen u skladu sa ZKP-om. Ne mogu to praviti novinari. Mi ćemo i kao svjedoke imati upravo dva ta snimatelja koji su to snimili i pod kakvim okolnostima je data ta izjava.»
Da podsjetimo, proces protiv Delalića pokrenut je tokom rata, da bi ubrzo bio obustavljen jer je osumnjičeni bio komandant jedne od jedinica Armije BiH. Istraga je nastavljena 1996. godine. U toku istražnog postupka 1999. Ramiz Delalić je, prije podizanja optužnice, pobjegao iz zemlje i nekoliko godina se skrivao u Turskoj, koja nikada nije ispunila zahtjeve i isporučila ga bh. vlastima. Uhapšen je tek nekoliko godina kasnije u Sarajevu, a optužnica je podignuta i potvrđena 2004.
Suđenje, koje je počelo prije godinu i po dana, nekoliko puta je vraćeno na početak zbog izmjena sudija i sudskog vijeća. Za nastavak suđenja 7. jula optužba je najavila nove svjedoke, ali i prikazivanje video snimka događaja sa Baščaršije.
Ramiz Delalić brani se sa slobode, iako optužen za ubistvo, jer je, kako saznajemo, potpisao sporazum sa tužilaštvom da će sarađivati u nekoliko drugih slučajeva, a jedan od njih je nikada razriješeno ubistvo zamjenika direktora bivše bošnjačke obavještajne službe AID, Nedžada Ugljena.
