Dok prosječna plata u Federaciji BiH iznosi 560 konvertibilnih maraka, prosječna primanja poslanika u Federalnom parlamentu, bez privilegija, paušala i toplog obroka, iznose između 1100 i 1300 konvertibilnih maraka. Sa privilegijama, kako kaže zastupnik Edhem Muftić, ta su primanja mnogo veća:
„Paušal je 500 konvertibilnih maraka, zatim učešće u komisijama stotinjak maraka po učešću, regres je negdje oko 200 maraka, na odvojeni život oko 400, za stanovanje od 300 do 500 maraka, za odvojeni život ne znam koliko. Ja sam otprilike izračunao, to je u neto iznosu negdje oko 3300 konvertibilnih maraka.“
Zakon o pravima izabranih zvaničnika, nosilaca izvršnih funkcija i savjetnika u institucijama vlasti Federacije BiH, koji bi trebao biti usvojen, između ostalog predviđa da poslanici imaju pravo i na životno osiguranje, te finansijsku naknadu godinu dana od prestanka mandata. Ako je poslanik imao jedan mandat, pojašnjava poslanik Damir Mašić, njegove privilegije nakon isteka mandata su sljedeće:
„Sa jednim mandatom, tri mjeseca naknadu plaće koju su ostvarivali dok su bili na javnoj funkciji, a slijedećih devet mjeseci polovinu tog iznosa.“
Dakle, što veći broj mandata je poslanik imao u ranijim sazivima, to će mu puni iznos biti duže isplaćivan. Prema riječima Irfana Ajanovića, jedino sa platom od 2400 konvertibilnih maraka, koju danas ima, može odgovorno raditi svoj posao:
„Jednom poslaniku bi bilo dovoljno da živi kada bi imao prosjek Federacije BiH. Da živi. Ali on onda ne bi bio poslanik. Onda on ne bi bio u poziciji da bude u dobrim odnosima s onima koji ga biraju, ali ni u lošim s onima koji ga ne biraju.“
Iako veliki broj poslanika tvrdi da se zakonom neće povećati primanja, odnosno da će ostati na istom nivou kao sada, samo da će biti zakonski uokvirena, protivnici ovog zakona, u Domu naroda FBiH kažu drugačije. Prema novom zakonu, kategorijama izabranih zvaničnika povećala bi se primanja i ostale naknade, poput toplog obroka koji bi na sadašnju osnovicu iznosio 39 konvertibilnih maraka dnevno. Delegat Mujo Hošić:
„Evo, član 19. gdje se govori o toplom obroku koji iznosi tri posto osnovice plate. Poslanicima ovdje je osnovica plate 1300 konvertibilnih maraka, njihov topli obrok je 39 maraka. Topli obrok hirurga u mom najjačem kantonu, sarajevskom, je osam maraka. Ako je to nekome normalno, meni nije normalno.“
O privilegijama poslanika koji su birani da zastupaju njihove interese, građani kažu:
„Pitaj kako živit' sa 150 maraka. I kako živit' ako te neko zove da radiš kad si gladan. Kao što nas je većina.“
„Vala ne zaslužuje, da mi je brat i sin. To je da Bog sačuva. Sirotinja nema za što hljeba da kupi.“
„Mislim da ne zaslužuju. U odnosu na druge ljude, mislim da NE zaslužuju.“
„Naši poslanici imaju visoku zaštitu svake vrste. I materijalnu. Ali, učinak im je nikakav.“
Zakonska rješenja su u koliziji s Ustavom jer predviđaju mjesečnu promjenu primanja u skladu s procjenom Vlade Federacije BiH, a ne fiksnu tokom trajanja mandata, tvrdi delegat Igor Rajner:
„Ustav predviđa da se naknada poslaniku može povećavati samo po osnovu troškova života, dakle inflacije, i drugačije se ne može ni smanjivati, ni povećavati. Zakon predviđa da osnovica od koje zavisi i paušal, odnosno naknada poslaniku, i plata, zavise o odluci vlade.“
Novi zakon odnosi se i na predstavnike Vlade Federacije BiH i na njihove savjetnike. Kako status izabranih zvaničnika nikad nije bio riješen zakonom, većina se slaže kako je to i neophodno, no sporna su rješenja kojima će se praktično ozakoniti da profesionalni poslanik, uz plaću, prima i paušal. Edhem Muftić prima samo paušal, no kaže da i to previše te da bi se i ta privilegija mogla ukinuti:
„...jer meni uvijek ostane izvjestan dio tih sredstava, tim prije što imam prenoćište, imam doručak, imam dnevnice i imam naknadu na svaki pređeni kilometar bez obzira došao autom ili ne.“
Također jedan od prijedloga bio je da se visina dnevnice koja iznosi 10 posto od prosječne plaće Federacije, samo za kategoriju zvaničnika, promijeni u 10 posto od iznosa njihove plate, što je daleko više. Gledajući s aspekta većine građana koji jedva preživljavaju, poslanici se slažu da je potrebna racionalizacija. Ali, ne u vidu smanjenja plata koje su, bez beneficija, i do dva i po puta više nego plate univerzitetskih profesora, već u vidu smanjenja broja poslanika i reduciranju onih sa statusom profesionalaca.
„Paušal je 500 konvertibilnih maraka, zatim učešće u komisijama stotinjak maraka po učešću, regres je negdje oko 200 maraka, na odvojeni život oko 400, za stanovanje od 300 do 500 maraka, za odvojeni život ne znam koliko. Ja sam otprilike izračunao, to je u neto iznosu negdje oko 3300 konvertibilnih maraka.“
Zakon o pravima izabranih zvaničnika, nosilaca izvršnih funkcija i savjetnika u institucijama vlasti Federacije BiH, koji bi trebao biti usvojen, između ostalog predviđa da poslanici imaju pravo i na životno osiguranje, te finansijsku naknadu godinu dana od prestanka mandata. Ako je poslanik imao jedan mandat, pojašnjava poslanik Damir Mašić, njegove privilegije nakon isteka mandata su sljedeće:
„Sa jednim mandatom, tri mjeseca naknadu plaće koju su ostvarivali dok su bili na javnoj funkciji, a slijedećih devet mjeseci polovinu tog iznosa.“
Dakle, što veći broj mandata je poslanik imao u ranijim sazivima, to će mu puni iznos biti duže isplaćivan. Prema riječima Irfana Ajanovića, jedino sa platom od 2400 konvertibilnih maraka, koju danas ima, može odgovorno raditi svoj posao:
„Jednom poslaniku bi bilo dovoljno da živi kada bi imao prosjek Federacije BiH. Da živi. Ali on onda ne bi bio poslanik. Onda on ne bi bio u poziciji da bude u dobrim odnosima s onima koji ga biraju, ali ni u lošim s onima koji ga ne biraju.“
Iako veliki broj poslanika tvrdi da se zakonom neće povećati primanja, odnosno da će ostati na istom nivou kao sada, samo da će biti zakonski uokvirena, protivnici ovog zakona, u Domu naroda FBiH kažu drugačije. Prema novom zakonu, kategorijama izabranih zvaničnika povećala bi se primanja i ostale naknade, poput toplog obroka koji bi na sadašnju osnovicu iznosio 39 konvertibilnih maraka dnevno. Delegat Mujo Hošić:
„Evo, član 19. gdje se govori o toplom obroku koji iznosi tri posto osnovice plate. Poslanicima ovdje je osnovica plate 1300 konvertibilnih maraka, njihov topli obrok je 39 maraka. Topli obrok hirurga u mom najjačem kantonu, sarajevskom, je osam maraka. Ako je to nekome normalno, meni nije normalno.“
O privilegijama poslanika koji su birani da zastupaju njihove interese, građani kažu:
„Pitaj kako živit' sa 150 maraka. I kako živit' ako te neko zove da radiš kad si gladan. Kao što nas je većina.“
„Vala ne zaslužuje, da mi je brat i sin. To je da Bog sačuva. Sirotinja nema za što hljeba da kupi.“
„Mislim da ne zaslužuju. U odnosu na druge ljude, mislim da NE zaslužuju.“
„Naši poslanici imaju visoku zaštitu svake vrste. I materijalnu. Ali, učinak im je nikakav.“
Zakonska rješenja su u koliziji s Ustavom jer predviđaju mjesečnu promjenu primanja u skladu s procjenom Vlade Federacije BiH, a ne fiksnu tokom trajanja mandata, tvrdi delegat Igor Rajner:
„Ustav predviđa da se naknada poslaniku može povećavati samo po osnovu troškova života, dakle inflacije, i drugačije se ne može ni smanjivati, ni povećavati. Zakon predviđa da osnovica od koje zavisi i paušal, odnosno naknada poslaniku, i plata, zavise o odluci vlade.“
Novi zakon odnosi se i na predstavnike Vlade Federacije BiH i na njihove savjetnike. Kako status izabranih zvaničnika nikad nije bio riješen zakonom, većina se slaže kako je to i neophodno, no sporna su rješenja kojima će se praktično ozakoniti da profesionalni poslanik, uz plaću, prima i paušal. Edhem Muftić prima samo paušal, no kaže da i to previše te da bi se i ta privilegija mogla ukinuti:
„...jer meni uvijek ostane izvjestan dio tih sredstava, tim prije što imam prenoćište, imam doručak, imam dnevnice i imam naknadu na svaki pređeni kilometar bez obzira došao autom ili ne.“
Također jedan od prijedloga bio je da se visina dnevnice koja iznosi 10 posto od prosječne plaće Federacije, samo za kategoriju zvaničnika, promijeni u 10 posto od iznosa njihove plate, što je daleko više. Gledajući s aspekta većine građana koji jedva preživljavaju, poslanici se slažu da je potrebna racionalizacija. Ali, ne u vidu smanjenja plata koje su, bez beneficija, i do dva i po puta više nego plate univerzitetskih profesora, već u vidu smanjenja broja poslanika i reduciranju onih sa statusom profesionalaca.
