RSE: U oktobru ove godine u BiH se održavaju opšti izbori, peti poratni. Koje partije imaju ovaj put više šansi, umjerene i vladajuće nacionalističke?
SHINKMAN: Kao što smo vidjeli na posljednjim entitetskim izborima u RS, vladajuća Srpska demokratska stranka, tradiconalno desno orjentirana partija, je slomljena i zamjenili su je 2005. godine Savez nezavisnih socijaldemokrata. Kako sada stvari stoje, ta partija aktuelnog premijera Milorada Dodika najvjerojatnije će pobijediti i na oktobarskim izborima. U Federaciji je situacija malo kompleksnija. Savez Hrvatske demokratske zajednice i Stranke demokratske akcije nije više tako jasan kakav je nekad bio. Ali ono što je u međuvremenu u BiH postalo interesantno i to u oba entiteta jeste da više ne postoje razdjelnica između onoga što promatrači nazivaju umjerenim i konzervativnim strankama, podjela koja je prisutna i u vašem pitanju. Ono što vidimo na početku predizborne kampanje u istupima stranačkih prvaka jasno pokazuje kako se topi ta razlika među nacionalistima i građanskim patijama. To je primjetno i u retorici i u načinu na koji sarađuju jedni s drugima.
RSE: Tanka je dakle linija između nacionalista i onih koji tvrde da to nisu u Bosni?
SHINKMAN: Tačno u tome je stvar. Pogledajte vladajuću stranku u RS koja se naziva umjerenom. U suštini, kad pogledate što rade i kako vladaju, premijer prije ostalih, to je skoro identično politici koju je u svojim uporištima vodila izrazito nacionalistička Srpska demokratska stranka.
RSE: Referendum za nezavisnost u Crnoj Gori izazvao je pozive na slična izjašnjavanja u Republici Srpskoj. Je li uopšte moguć takav vid glasanja u Bosni?
SHINKMAN: Mislim da je teško ostvaljivo. Ustvari ne, mi mislimo da je mogućnost ravna nuli. Ne samo da bi bilo teško nego je nemoguće iz dva razloga – prvo ustav to ne dozvoljava, dakle nema legalnog osnova za to. Drugo, mnogo bitnije, referendum ne bi bio prihvaćen ni od jedne međunarodne organizacije
RSE: Mnogi poziv na referendum nazivaju Dodikovim predizbornim trikom?
SHINKMAN: Taj poziv upravo zorno kazuje koliko je tanka linija između umjerenih i nacionalističkih partija. To samo pokazuje koliko su te teme stvarnost u tom dijelu zemlje, koliko se na pitanju suverenosti može povući više glasača nego i na jednoj ekonomskoj temi.
RSE: Bosna ima želju i namjeru pristupiti EU. Posrednik za proširenje Olli Rehn kazao je u utorak da BiH i Srbija neće ući u krug dvadesetpetorice prije sredine idućeg desetljeća. Paralelno, predsjednik Evropske komisije Jose Manuel Barroso istog dana izjavljuje da EU ima "istorijsku odgovornost da svoja vrata drži otvorenim za zemlje zapadnog Balkana". Da li EU ima mogućnosti i kapacitete da integrira Balkan?
SHINKMAN: Apsolutno da, u pitanju su jako, jako male zemlje i u pogledu ekonomske integracije to uopšte nije upitno. Ali trik kojim se služe evropski poslenici i koji je uspješno primjenjivan sve dosada na ove dvije, ali i na ostale zemlje regiona jeste upotrebljavanje te želje za pridruživanjem EU, kako bi se postigle političke promjene, reforme u tim zemljama. S vremenom zahtjevi postaju sve jači, postaje sve teže to i ostvariti, tako da se evropski posrednici sada susreću s problemom kako paralelno dati nadu tim zemljama da je prijem u EU izvjestan, ali ne davati obećanja dok se ne ostvari politički napredak.
SHINKMAN: Kao što smo vidjeli na posljednjim entitetskim izborima u RS, vladajuća Srpska demokratska stranka, tradiconalno desno orjentirana partija, je slomljena i zamjenili su je 2005. godine Savez nezavisnih socijaldemokrata. Kako sada stvari stoje, ta partija aktuelnog premijera Milorada Dodika najvjerojatnije će pobijediti i na oktobarskim izborima. U Federaciji je situacija malo kompleksnija. Savez Hrvatske demokratske zajednice i Stranke demokratske akcije nije više tako jasan kakav je nekad bio. Ali ono što je u međuvremenu u BiH postalo interesantno i to u oba entiteta jeste da više ne postoje razdjelnica između onoga što promatrači nazivaju umjerenim i konzervativnim strankama, podjela koja je prisutna i u vašem pitanju. Ono što vidimo na početku predizborne kampanje u istupima stranačkih prvaka jasno pokazuje kako se topi ta razlika među nacionalistima i građanskim patijama. To je primjetno i u retorici i u načinu na koji sarađuju jedni s drugima.
RSE: Tanka je dakle linija između nacionalista i onih koji tvrde da to nisu u Bosni?
SHINKMAN: Tačno u tome je stvar. Pogledajte vladajuću stranku u RS koja se naziva umjerenom. U suštini, kad pogledate što rade i kako vladaju, premijer prije ostalih, to je skoro identično politici koju je u svojim uporištima vodila izrazito nacionalistička Srpska demokratska stranka.
RSE: Referendum za nezavisnost u Crnoj Gori izazvao je pozive na slična izjašnjavanja u Republici Srpskoj. Je li uopšte moguć takav vid glasanja u Bosni?
SHINKMAN: Mislim da je teško ostvaljivo. Ustvari ne, mi mislimo da je mogućnost ravna nuli. Ne samo da bi bilo teško nego je nemoguće iz dva razloga – prvo ustav to ne dozvoljava, dakle nema legalnog osnova za to. Drugo, mnogo bitnije, referendum ne bi bio prihvaćen ni od jedne međunarodne organizacije
RSE: Mnogi poziv na referendum nazivaju Dodikovim predizbornim trikom?
SHINKMAN: Taj poziv upravo zorno kazuje koliko je tanka linija između umjerenih i nacionalističkih partija. To samo pokazuje koliko su te teme stvarnost u tom dijelu zemlje, koliko se na pitanju suverenosti može povući više glasača nego i na jednoj ekonomskoj temi.
RSE: Bosna ima želju i namjeru pristupiti EU. Posrednik za proširenje Olli Rehn kazao je u utorak da BiH i Srbija neće ući u krug dvadesetpetorice prije sredine idućeg desetljeća. Paralelno, predsjednik Evropske komisije Jose Manuel Barroso istog dana izjavljuje da EU ima "istorijsku odgovornost da svoja vrata drži otvorenim za zemlje zapadnog Balkana". Da li EU ima mogućnosti i kapacitete da integrira Balkan?
SHINKMAN: Apsolutno da, u pitanju su jako, jako male zemlje i u pogledu ekonomske integracije to uopšte nije upitno. Ali trik kojim se služe evropski poslenici i koji je uspješno primjenjivan sve dosada na ove dvije, ali i na ostale zemlje regiona jeste upotrebljavanje te želje za pridruživanjem EU, kako bi se postigle političke promjene, reforme u tim zemljama. S vremenom zahtjevi postaju sve jači, postaje sve teže to i ostvariti, tako da se evropski posrednici sada susreću s problemom kako paralelno dati nadu tim zemljama da je prijem u EU izvjestan, ali ne davati obećanja dok se ne ostvari politički napredak.
