Riječ je o snažnom lobiju i dobro orkestriranoj i dirigiranoj akciji desno orijentiranih članova Akademije koji su spriječili svjetski poznatog hrvatskog znanstvenika, Miroslava Radmana, da postane redovni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti - uvjerena je akademkinja Sibila Jelaska:
„On je dobio najmanji broj glasova od svih predloženih kandidata i suradnika. Kako je to moguće? Ne može mi nitko reći da je to rezultat odluke svakog akademika ponaosob.“
To što se dogodilo šteta je za Hrvatsku, a ne za glasovitog molekularnog biologa Miroslava Radmana koji je već odavno član Francuske akademije znanosti i umjetnosti, Europske akademije znanosti i umjetnosti, Svjetske akademije znanosti, član Europske organizacije za molekularnu biologiju i dopisni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, smatra većina lijevo orijentiranih hrvatskih intelektualaca. Sveučilišna profesorica Mirjana Krizmanić:
„Ne vjerujem da je izvan akademije bio pritisak na njih pa da je zbog toga netko bio protiv Radmana. Možda griješim, možda sam naivna. Mislim da su to sami akademici zakuhali i sami akademici proveli. Oni neće čovjeka s tim nazorima i neće čovjeka koji je još mlad, prema njima je skoro pa dijete, koji je pun energije i kreativnosti i koji bi, kao i profesor Jonjić, vjerojatno potaknuo neke promjene u toj akademiji.“
Uz Miroslava Radmana, za redovne članove akademije nije izabran ni ugledni imunolog Stipan Jonjić, te, na iznenađenje mnogih, ni doktor ekonomskih znanosti Vladimir Veselica, unatoč tome što spada u nacionalno osvještenije Hrvate. Doktor Veselica:
„Prema meni je to čin urote koji nije motiviran znanstvenim kriterijima, nego manipulacijama, mržnjom, zavisti. Njima ne odgovaraju jaki intelektualni ljudi. Ovi za koje nitko nikada nije čuo, niti ih vidio, prođu bez ikakvih problema.“
Interesne su grupe, smatra profesorka Krizmanić, već dobrano srozale imidž akademije:
„Postoji puno njih koji su došli u akademiju, čak ne bih rekla po političkoj liniji, ali svakako po vezama. Postoje klanovi unutar akademije. Na književnosti jedan drugog vuče. Sa moga faksa, sa nekih odsjeka, samo još čistačice nisu u akademiji. Drugi primjer je jedan psiholog koji je rekao poslije mene nitko. Po svemu što znam, akademija rijetko kada bira po stvarnoj znanstvenoj kvaliteti. Najčešće bira po vezama, po onom koja struja politički prevladava u samoj akademiji.“
Predsjednik hrvatskog društva pisaca, Velimir Visković, ističe i nacionalističko konzervativnu orijentaciju akademije:
„Naša akademija, kako se do sada ponašala, jako preferira ljude koji su s jedne strane nacionalno osviješteni, a akademik Radman je u sukobima sa HDZ-ovskom administracijom i isticanjem partizanske uloge vlastite obitelji se ne uklapa u foto-robota.“
Akademik Vladimir Paar odbacuje takve tvrdnje i smatra da se oko akademika Radmana digla nepotrebna prašina. Ponavlja tvrdnju da bi redovni članovi akademije trebali biti samo znanstvenici koji žive u Hrvatskoj:
„To je jedna hajka, ne bih rekao iz kojih motiva je pokrenuta. Prema tome, Radman nije odbijen, nego on jeste član HAZU. Sada se iskoristilo to kao prilika da se blati hrvatska nacionalna institucija.“
Oni koji dijele suprotno mišljenje tvrde da je riječ o čuvanju mjesta za ideološke istomišljenike, a prije svega čuvanje vlastitog mira i privilegija. Velimir Visković:
„Naša akademija je gerantokratski ustanovljena. Prosječna starost hrvatskog akademika je 74 godine. Kod nas akademski status dolazi kao priznanje za minule rezultate. Tako da je to neka vrsta umirovljeničkog doma i primanjima od 10 ili 12 tisuća kuna (1500 eura) sebi mogu priskrbiti relativno bezbrižnu starost. Bojim se da je to u današnjim uvjetima osnovna funkcija akademije.“
„On je dobio najmanji broj glasova od svih predloženih kandidata i suradnika. Kako je to moguće? Ne može mi nitko reći da je to rezultat odluke svakog akademika ponaosob.“
To što se dogodilo šteta je za Hrvatsku, a ne za glasovitog molekularnog biologa Miroslava Radmana koji je već odavno član Francuske akademije znanosti i umjetnosti, Europske akademije znanosti i umjetnosti, Svjetske akademije znanosti, član Europske organizacije za molekularnu biologiju i dopisni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, smatra većina lijevo orijentiranih hrvatskih intelektualaca. Sveučilišna profesorica Mirjana Krizmanić:
„Ne vjerujem da je izvan akademije bio pritisak na njih pa da je zbog toga netko bio protiv Radmana. Možda griješim, možda sam naivna. Mislim da su to sami akademici zakuhali i sami akademici proveli. Oni neće čovjeka s tim nazorima i neće čovjeka koji je još mlad, prema njima je skoro pa dijete, koji je pun energije i kreativnosti i koji bi, kao i profesor Jonjić, vjerojatno potaknuo neke promjene u toj akademiji.“
Uz Miroslava Radmana, za redovne članove akademije nije izabran ni ugledni imunolog Stipan Jonjić, te, na iznenađenje mnogih, ni doktor ekonomskih znanosti Vladimir Veselica, unatoč tome što spada u nacionalno osvještenije Hrvate. Doktor Veselica:
„Prema meni je to čin urote koji nije motiviran znanstvenim kriterijima, nego manipulacijama, mržnjom, zavisti. Njima ne odgovaraju jaki intelektualni ljudi. Ovi za koje nitko nikada nije čuo, niti ih vidio, prođu bez ikakvih problema.“
Interesne su grupe, smatra profesorka Krizmanić, već dobrano srozale imidž akademije:
„Postoji puno njih koji su došli u akademiju, čak ne bih rekla po političkoj liniji, ali svakako po vezama. Postoje klanovi unutar akademije. Na književnosti jedan drugog vuče. Sa moga faksa, sa nekih odsjeka, samo još čistačice nisu u akademiji. Drugi primjer je jedan psiholog koji je rekao poslije mene nitko. Po svemu što znam, akademija rijetko kada bira po stvarnoj znanstvenoj kvaliteti. Najčešće bira po vezama, po onom koja struja politički prevladava u samoj akademiji.“
Predsjednik hrvatskog društva pisaca, Velimir Visković, ističe i nacionalističko konzervativnu orijentaciju akademije:
„Naša akademija, kako se do sada ponašala, jako preferira ljude koji su s jedne strane nacionalno osviješteni, a akademik Radman je u sukobima sa HDZ-ovskom administracijom i isticanjem partizanske uloge vlastite obitelji se ne uklapa u foto-robota.“
Akademik Vladimir Paar odbacuje takve tvrdnje i smatra da se oko akademika Radmana digla nepotrebna prašina. Ponavlja tvrdnju da bi redovni članovi akademije trebali biti samo znanstvenici koji žive u Hrvatskoj:
„To je jedna hajka, ne bih rekao iz kojih motiva je pokrenuta. Prema tome, Radman nije odbijen, nego on jeste član HAZU. Sada se iskoristilo to kao prilika da se blati hrvatska nacionalna institucija.“
Oni koji dijele suprotno mišljenje tvrde da je riječ o čuvanju mjesta za ideološke istomišljenike, a prije svega čuvanje vlastitog mira i privilegija. Velimir Visković:
„Naša akademija je gerantokratski ustanovljena. Prosječna starost hrvatskog akademika je 74 godine. Kod nas akademski status dolazi kao priznanje za minule rezultate. Tako da je to neka vrsta umirovljeničkog doma i primanjima od 10 ili 12 tisuća kuna (1500 eura) sebi mogu priskrbiti relativno bezbrižnu starost. Bojim se da je to u današnjim uvjetima osnovna funkcija akademije.“
