Radovan BOROVIC, Marko DIVKOVIC
Od ranih jutarnjih časova u manjim kolonama ka Dedinju kretali su se poštovaoci lika i dela Josipa Broza Tita, doživotnog predsednika SFRJ. Prvi koji su stigli u Kuću cveća bili su američki turisti. Nekoliko autobusa pristiglo je iz Makedonije, Slovenije, BiH i Hrvatske. Evo šta je grupa Riječana kazala nakon što je obišla muzej i položila vence na Titov grob:«Moja duša i srce su duboko vezani za druga Tita. Baranović – Bodrožić Anka.»
«Vidite i sami svake godine sve više i ovdje i u Kumrovcu. I u svim zemljama bivše Jugoslavije, ne bivše - naše Jugoslavije, kad se provode ankete svi kažu da je Tito najveći državnik, veći od svih ovih koji su došli nakon njega, razorili njegovo i otišli. Tako su nestali i tako će i nestati. A on će ostati zauvijek – i u nama, i ovdje, a i po djelima. Bili smo Evropa prije Evrope bez granica, ujedinjeni, složni. Sada se opet borimo da budemo nešto što smo već bili. To je naša glupost, naša greška, ali doći ćemo sebi prije ili kasnije.»
«Slobodan Cenov, Makedonija, iz Skoplja. Posle toliko godina nije baš lako. Baš smo živeli kao što je trebalo, a sad jedva preživljavamo.»
Tomislav Badovinac predsjednik je Saveza društava Josip Broz Tito u Hrvatskoj koji od 1993. godine redovno posećuje Titov grob. Predvodio je grupu Riječana, Varaždinaca i Zagrepčana. On se sa setom prisećaTitovog vremena:
«Nisu znali iskoristiti svi dijelovi bivše Jugoslavije njegov ugled i popularnost u svijetu. A to bi svima nama podjednako moglo koristiti.»
«Novak Štefanija. Društvo smo Josip Broz Tito Županije varaždinske. Uvijek ovamo sa sjetom i s tugom i s ponosom. To je nešto što nas, eto, vuče naprijed, slušajte, i radujemo se kada dođemo u Beograd.»
Ni ove godine, kao ni ranijih, Titova udovica Jovanka nije se pojavila u Kući cveća. Od članova porodice stigao je unuk Joška Broz, koji je razgovarao sa pristiglim poštovaocima njegovog dede:
«Svaki utorak i četvrtak dolazi samo po 150 Amerikanaca u Kuću cveća. Iz Slovenije dolazi 3 do 5 autobusa svake subote i nedelje. Iz Hrvatske 2 do 3, da ne govorim iz ostalih republika. Međutim, to neće niko da objavi. Želimo da zabranimo ovaj brend, znači da ne mogu više da štampaju ove majice koje vidite i kad ih sutra operete možete pola da bacite, da ne prave vino koje kupuju po 60 dinara, a prodaju ga po 1.000 dinara i da ne stavljaju lik na čarape, zloupotrebljavaju, a sve više i više taj brend postaje aktuelan i mnogi sad na njemu zarađuju.»
Kao i svake godine, na prilazima Kući cveća prodaju se slike, bedževi, zaostala bista, pokoja lokalna štafeta, ali se pojavio i Titov automobil iz 1958., u vlasništvu Slobodana Novkovića:
«Pa vozio sam Jovanku više puta. Vozio sam Mišu Broza, Joška Broza, njihovu unuku, dosta njihovih. Često se srećemo na raznim skupovima. Bio sam i u Kumrovcu.»
Kuću cveća obišlo je u poslednjih 26 godina nešto manje od 17 miliona posetilaca.
* * * * *
U svom dvorištu Šimo Pavljašević, iz Husina kod Tuzle, postavio je veliku Titovu bistu koja je godinama bila u jednom tuzlanskom izložbenom paviljonu.
Nakon što je paviljon pretvoren u skladište, zakupac je bistu bacio na smeće, gdje su je našle Šimine komšije Anto i Boro Tomić, koji su je dovezli na Husino u namjeri da je postave ispred svog kafića. Šimo ih je nekako ubijedio da mu je poklone, objašnjava vitalni starina, alatničar i, kako kaže, Titov kolega po struci:
„I ja uzmem Titu, privučem ovdje, napravim mu postolje, ostružem ga, prešlajfam, prelakiram i tako postavim ovdje - mada je bilo nekih koji su dolazili i gledali ’šta je ono natakario ovdje’.“
Od tada u njegovo dvorište svraćaju mnogi, znani i neznani, komšije, borci, zvaničnici. Pred bistom je nekoliko vazni svježeg cvijeća i raskošnog zelenila. Na 26-tu godišnjicu Titove smrti bit će postavljena novouramljena Titova slika sa ovogodišnjeg kalendara jedne tuzlanske firme:
„Ja sređujem sve - i za 9. maj, Dan pobjede kad je, i za 25. maj, dan mladosti. I 27. juli - kad je ustanak BiH bio. To je ipak vezano. On je u toj državi bio.“
Na jednom zidu Šimine alatničarske radionice je desetak poznatih Titovih portreta i nekoliko portreta atraktivnih golišavih žena. Šimo pokazuje rukom i dodaje:
„ Što je dobra, na toj je strani“.
Pored njegove kuće, kroz Husino vodi i put do obližnjeg Gospinog svetišta gdje dolaze vjernici iz okolnih župa, a Šimo opisuje i jednu zanimljivost:
„Dođe jedna žena i kaže: ’ Znaš šta, daj imaš li vode?’ Imam vode. Dođe ona ovdje i pokloni se, prekrsti se. ’Ovdje najprije treba se pomoliti’, kaže, ’pa onda otići u crkvu.’ Eto, tako je.“
Na Titovu bistu Šimo je postavio pločicu od nehrđajućeg čelika sa kratkim natpisom: Tito 1892. – 1980., a na mali držač i minijaturnu statuu husinjskog rudara. To je, kaže, prirodni savez. S ponosom pokazuje i bocu crnog vina, flaširanu prošle godine povodom bh. festivala u australijskom gradu Pertu, i etiketu: Josip Broz - dobar skroz.
Šimi je 78 godina. Mlađe komšije ga na to podsjećaju i traže da im Titovu bistu ostavi u amanet. Kaže, učinio bi on to, ali s tim se nije složio njegov sin, rođen 25. maja prije 50 godina.
* * * * *
Mnogi su se poštovaoci Tita sećali danas i po pesmama. Jednu od mnogih "Po Titu se vek poznaje" pevala je Generacija 5:
Hteo bih drugu i domovini,
Još jednom odavde reč da damo,
Da se nećemo dati nikad tmini,
Već da put sunca koračamo.
Put sunca koračamo.
Mi smo snaga druga Tita,
Po Titu se vek poznaje.
