Zikreta Ibrahimović, pravobranilac BiH u sudskim sporovima sa drugim državama:
«To su pitanja koja se, prije svega, moraju riješiti sistemskim zakonima, znači u ovom dijelu: ko će biti titular tih ovlaštenja, ko će se uključiti jasno u potraživanja, ko će biti zakonski zastupnik tih potraživanja? Znači, sva ta pitanja su sad riješena. A kontradiktorno - prema unutrašnjem pravu nekonzistentno, znači.»
Ekspert međunarodnog prava Miloš Trifković:
«Ima jedna objektivna činjenica, a to je ustavna struktura BiH koja otežava, za razliku od, recimo, jedne Hrvatske koja ima županije kao administrativne jedinice, Slovenije koja nema ni županije, Srbije koja ima opštine, dakle, to je objektivan razlog. A za ove ostale, pitajte političare, nemojte pitati profesore, molim vas!»
U BiH još uvijek nije razriješeno ni pitanje titulara državne imovine kojima bi zadatak bio da pregovara sa predstavnicima drugih država o načinu povrata i nadoknadi te imovine. Odluka Vijeća ministara legitimira entitetske agencije za privatizaciju da riješe ovaj problem, ali agencije nisu osposobljene za takav posao, a pravobranilac Zikreta Ibrahimović upozorava da bi druge u eventualnim sudskim sporovima mogle osporiti pravo agencija da zastupaju BiH:
«Svi subjekti vani žele imati sasvim određene sagovornike ili listu sagovornika, jer je zaista ljudima vrlo teško da sad razgovaraju sa, recimo, agencijom za privatizaciju iz Federacije, sutra sa odgovarajućim tijelom iz RS, pa onda s nekakvim kantonom, pa sa Pravobranilaštvom, pa sa sektorom za sukcesiju. Nije daleko od pomisli da će oni kojima se bude na takav način obraćalo, to iskoristiti, pa će reći – de se vi prvo dogovorite ko je taj s kim ćemo mi pričati, pa ćemo vam onda omogućiti to pravo, a rokovi ne čekaju, rokovi teku. U šestom mjesecu 2004. godine stupio je na snagu Sporazum o sukcesiji. Rokovi su deset godina.»
Zbog takvog odnosa bh. vlasti već je izgubljen bolnički kompleks sarajevskog Kliničkog centra u Cavtatu, gdje samo zemljište vrijedi oko 30-40 miliona konvertibilnih maraka. S druge strane, susjedi bez ikakvih problema dolaze do svoje imovine u BiH, a te slučajeve, navodi bh. pravobranilac Zikreta Ibrahimović, niko i ne registruje:
«Niko ne bilježi ima li reciprociteta i kakav je on. Na primjeru bolnice u Cavtatu vidimo da reciprociteta nema. Stavovi državnog odvjetništva Republike Hrvatske također su vrlo rigidni. Stavovi Republike Slovenije, kad se radi o staroj deviznoj štednji koja je isto jedan segment potraživanja građana BiH, također su vrlo rigidni. Ono što možemo je da se ugledamo na njih, da i mi učinimo neki korak, da zanemarimo sujete, da zanemarimo politike, da djelujemo da se u ovu zemlju donesu te pare koje tamo negdje leže.»
Agencije za privatizaciju već godinu dana pokušavaju doći do podataka koliko firmi potražuje svoju imovinu u inostranstvu, ali nisu uspjele odmaći dalje od šturog Federalnog registra koji raspolaže podacima o 169 firmi i oko 600 miliona konvertibilnih maraka. Direktor Agencije za privatizaciju FBiH Rešad Žutić:
«To su samo preuzete vrijednosti iz bilansa koji su rađeni negdje oko 2000. godine. To nije ništa revalorizovano, nego je to samo preuzeto kako je bilo u knjigama. To su znatno drugačije vrijednosti i ima negdje oko 57 miliona imovine. I ta imovina nije u potpunosti iskazana, jer je negdje samo opisno rečeno «imamo tamo neku nekretninu» - i ništa više»
Kantonalne agencije za privatizaciju u Federaciji suočavaju se sa sličnim problemom. Samir Ćatović, direktor bihaćke kantonalne agencije za privatizaciju:
«Mi imamo sedam firmi koje su prijavile potraživanja po osnovu toga. Analogija je da je Bihać bio najbliži Hrvatskoj i, ako ništa drugo, u odmaralištima i stanovima u Hrvatskoj ima kudikamo više imovine. Ja mislim da je tu stvar u neznanju i nesnalaženju posljeratnih direktora na području naše županije ili kantona.»
A o radnicima koji zbog nemogućnosti naplate potraživanja od imovine firmi u kojima su radili cijeli svoj radni vijek, a ne mogu da povežu ni staž niti da naplate plate za nekoliko godina, niko i ne razmišlja. U sindikatu kažu da je riječ o nekoliko hiljada radnika koji su radili u velikim kompleksima, poput Energoinvesta, vojne industrije, UPI holdinga, UNIS-a, Šipad Export-importa, Šipad-komerca i niza drugih. Da bi se ovaj problem počeo rješavati, Pravobranilaštvo predlaže da se formira direkcija na nivou države, te da se u pripremu pregovora sa drugim državama uključe i ministarstva vanjskih poslova i Ministarstvo pravde BiH kako bi se spasilo što se spasiti može.
«To su pitanja koja se, prije svega, moraju riješiti sistemskim zakonima, znači u ovom dijelu: ko će biti titular tih ovlaštenja, ko će se uključiti jasno u potraživanja, ko će biti zakonski zastupnik tih potraživanja? Znači, sva ta pitanja su sad riješena. A kontradiktorno - prema unutrašnjem pravu nekonzistentno, znači.»
Ekspert međunarodnog prava Miloš Trifković:
«Ima jedna objektivna činjenica, a to je ustavna struktura BiH koja otežava, za razliku od, recimo, jedne Hrvatske koja ima županije kao administrativne jedinice, Slovenije koja nema ni županije, Srbije koja ima opštine, dakle, to je objektivan razlog. A za ove ostale, pitajte političare, nemojte pitati profesore, molim vas!»
U BiH još uvijek nije razriješeno ni pitanje titulara državne imovine kojima bi zadatak bio da pregovara sa predstavnicima drugih država o načinu povrata i nadoknadi te imovine. Odluka Vijeća ministara legitimira entitetske agencije za privatizaciju da riješe ovaj problem, ali agencije nisu osposobljene za takav posao, a pravobranilac Zikreta Ibrahimović upozorava da bi druge u eventualnim sudskim sporovima mogle osporiti pravo agencija da zastupaju BiH:
«Svi subjekti vani žele imati sasvim određene sagovornike ili listu sagovornika, jer je zaista ljudima vrlo teško da sad razgovaraju sa, recimo, agencijom za privatizaciju iz Federacije, sutra sa odgovarajućim tijelom iz RS, pa onda s nekakvim kantonom, pa sa Pravobranilaštvom, pa sa sektorom za sukcesiju. Nije daleko od pomisli da će oni kojima se bude na takav način obraćalo, to iskoristiti, pa će reći – de se vi prvo dogovorite ko je taj s kim ćemo mi pričati, pa ćemo vam onda omogućiti to pravo, a rokovi ne čekaju, rokovi teku. U šestom mjesecu 2004. godine stupio je na snagu Sporazum o sukcesiji. Rokovi su deset godina.»
Zbog takvog odnosa bh. vlasti već je izgubljen bolnički kompleks sarajevskog Kliničkog centra u Cavtatu, gdje samo zemljište vrijedi oko 30-40 miliona konvertibilnih maraka. S druge strane, susjedi bez ikakvih problema dolaze do svoje imovine u BiH, a te slučajeve, navodi bh. pravobranilac Zikreta Ibrahimović, niko i ne registruje:
«Niko ne bilježi ima li reciprociteta i kakav je on. Na primjeru bolnice u Cavtatu vidimo da reciprociteta nema. Stavovi državnog odvjetništva Republike Hrvatske također su vrlo rigidni. Stavovi Republike Slovenije, kad se radi o staroj deviznoj štednji koja je isto jedan segment potraživanja građana BiH, također su vrlo rigidni. Ono što možemo je da se ugledamo na njih, da i mi učinimo neki korak, da zanemarimo sujete, da zanemarimo politike, da djelujemo da se u ovu zemlju donesu te pare koje tamo negdje leže.»
Agencije za privatizaciju već godinu dana pokušavaju doći do podataka koliko firmi potražuje svoju imovinu u inostranstvu, ali nisu uspjele odmaći dalje od šturog Federalnog registra koji raspolaže podacima o 169 firmi i oko 600 miliona konvertibilnih maraka. Direktor Agencije za privatizaciju FBiH Rešad Žutić:
«To su samo preuzete vrijednosti iz bilansa koji su rađeni negdje oko 2000. godine. To nije ništa revalorizovano, nego je to samo preuzeto kako je bilo u knjigama. To su znatno drugačije vrijednosti i ima negdje oko 57 miliona imovine. I ta imovina nije u potpunosti iskazana, jer je negdje samo opisno rečeno «imamo tamo neku nekretninu» - i ništa više»
Kantonalne agencije za privatizaciju u Federaciji suočavaju se sa sličnim problemom. Samir Ćatović, direktor bihaćke kantonalne agencije za privatizaciju:
«Mi imamo sedam firmi koje su prijavile potraživanja po osnovu toga. Analogija je da je Bihać bio najbliži Hrvatskoj i, ako ništa drugo, u odmaralištima i stanovima u Hrvatskoj ima kudikamo više imovine. Ja mislim da je tu stvar u neznanju i nesnalaženju posljeratnih direktora na području naše županije ili kantona.»
A o radnicima koji zbog nemogućnosti naplate potraživanja od imovine firmi u kojima su radili cijeli svoj radni vijek, a ne mogu da povežu ni staž niti da naplate plate za nekoliko godina, niko i ne razmišlja. U sindikatu kažu da je riječ o nekoliko hiljada radnika koji su radili u velikim kompleksima, poput Energoinvesta, vojne industrije, UPI holdinga, UNIS-a, Šipad Export-importa, Šipad-komerca i niza drugih. Da bi se ovaj problem počeo rješavati, Pravobranilaštvo predlaže da se formira direkcija na nivou države, te da se u pripremu pregovora sa drugim državama uključe i ministarstva vanjskih poslova i Ministarstvo pravde BiH kako bi se spasilo što se spasiti može.
