Žene žrtve rata izražavaju nezadovoljstvo zbog toga što Sud BiH dozvoljava da na poziv odbrane svjedoče osumnjičeni za ratne zločine koji još nisu uhapšeni. Fata Šabanović iz Višegrada:
„Od Suda bih tražila samo da ne pozivaju za svjedoke odbrane one koji su radili isto kao oni što sjede na optuženičkoj klupi. Ne može nikako Miloje Joksimović biti svjedok Bobanu Šimšiću kad je Miloje bio uz Bobana. A ja sam svjedok živi Bobana Šimšića. Znam šta je radio, šta je sve provodio sa narodom. I sad je pozvao onog koji je uradio šta i on.“
Jedna od članica udruženja potvrdila je da ovo nije bio jedini slučaj:
„Ilija Gavrilović. A eto sam čula da je bio svjedok Šimšiću Bobanu, a baš me interesuje kako je mogao biti svjedok ratni zločinac - ratnom zločincu.“
Članice Udruženja navode i imena Slaviše Jovanovića i Gorana Miličevića koji su se pred Sudom BiH pojavili kao svjedoci, a činili su, kako kažu ove žene, najstrašnije zločine zajedno sa osumnjičenicima.
Glavni tužilac Marinko Jurčević obećao je da će ih odvesti do tužilaca koji su radili na ovim slučajevima da zajedno utvrde kako su se dogodili takvi propusti Suda. Predsjednica Udruženja "Žene žrtve rata" Bakira Hasečić uputila je prigovor što Sud BiH dozvoljava odbrani da odlugovlači svjedočenje žrtava:
„Žrtva ponovo postaje žrtva. Po pet, šest puta dolazi da svjedoči. Udovoljavaju se zahtjevi odbrane. Nije on u mogućnosti da izvrši unakrsno ispitivanje, pa žrtva ponovo dolazi.“
Prigovori su upućeni i za nedovoljnu zaštitu svjedoka, a predsjednica Suda BiH Medžida Kreso obrazložila da je zakon koncipiran tako da žrtvu štiti samo tokom sudskog procesa, te da je Sud svjestan tog nedostatka. Kreso kaže da ovaj sud nastoji uspostaviti standarde koje je imao Haški tribunal, te da će uskoro ovakvi problemi biti prošlost. No, čini se, ipak, da je osnovni problem u cijeloj priči, kako kaže glavni tužilac Suda BiH Marinko Jurčević, nedovoljna briga države o žrtvama. Predsjednica Društva za ugrožene narode Fadila Memišević, koje je danas podržalo žene žrtve rata, takođe smatra da bi država trebala promijeniti svoj odnos prema žrtvama:
„Nema državne strategije kad je ova kategorija u pitanju. Dakle, izostala je zaštita svjedoka, to su svjedoci tužioca, a odbrana je, vidite, dobila čak mogućnost da ratni zločinci koji su sa oznakom A, dakle Tribunal ih je stavio pod oznaku, svjedoče u odbrani tuženog. To je nešto što je nepodnošljivo. I na drugoj strani imamo te žrtve koje su same sebi prepuštene, kojima poslije svjedočenja, vjerujte, njihov život u opasnosti, a da ne govorim o tome da su one dotakle socijalno dno. Mislim da je ovo već jedan krik da država BiH mora napraviti državnu strategiju kada su u pitanju žrtve rata.“
Jurčević je najavio da će Vijeću ministara i državnom Parlamentu napisati strategiju rada na predmetima ratnih zločina u kojoj će biti jasno naznačeno šta ove institucije moraju poduzeti kako bi žrtvama rata dale tretman kakav zaslužuju.
„Od Suda bih tražila samo da ne pozivaju za svjedoke odbrane one koji su radili isto kao oni što sjede na optuženičkoj klupi. Ne može nikako Miloje Joksimović biti svjedok Bobanu Šimšiću kad je Miloje bio uz Bobana. A ja sam svjedok živi Bobana Šimšića. Znam šta je radio, šta je sve provodio sa narodom. I sad je pozvao onog koji je uradio šta i on.“
Jedna od članica udruženja potvrdila je da ovo nije bio jedini slučaj:
„Ilija Gavrilović. A eto sam čula da je bio svjedok Šimšiću Bobanu, a baš me interesuje kako je mogao biti svjedok ratni zločinac - ratnom zločincu.“
Članice Udruženja navode i imena Slaviše Jovanovića i Gorana Miličevića koji su se pred Sudom BiH pojavili kao svjedoci, a činili su, kako kažu ove žene, najstrašnije zločine zajedno sa osumnjičenicima.
Glavni tužilac Marinko Jurčević obećao je da će ih odvesti do tužilaca koji su radili na ovim slučajevima da zajedno utvrde kako su se dogodili takvi propusti Suda. Predsjednica Udruženja "Žene žrtve rata" Bakira Hasečić uputila je prigovor što Sud BiH dozvoljava odbrani da odlugovlači svjedočenje žrtava:
„Žrtva ponovo postaje žrtva. Po pet, šest puta dolazi da svjedoči. Udovoljavaju se zahtjevi odbrane. Nije on u mogućnosti da izvrši unakrsno ispitivanje, pa žrtva ponovo dolazi.“
Prigovori su upućeni i za nedovoljnu zaštitu svjedoka, a predsjednica Suda BiH Medžida Kreso obrazložila da je zakon koncipiran tako da žrtvu štiti samo tokom sudskog procesa, te da je Sud svjestan tog nedostatka. Kreso kaže da ovaj sud nastoji uspostaviti standarde koje je imao Haški tribunal, te da će uskoro ovakvi problemi biti prošlost. No, čini se, ipak, da je osnovni problem u cijeloj priči, kako kaže glavni tužilac Suda BiH Marinko Jurčević, nedovoljna briga države o žrtvama. Predsjednica Društva za ugrožene narode Fadila Memišević, koje je danas podržalo žene žrtve rata, takođe smatra da bi država trebala promijeniti svoj odnos prema žrtvama:
„Nema državne strategije kad je ova kategorija u pitanju. Dakle, izostala je zaštita svjedoka, to su svjedoci tužioca, a odbrana je, vidite, dobila čak mogućnost da ratni zločinci koji su sa oznakom A, dakle Tribunal ih je stavio pod oznaku, svjedoče u odbrani tuženog. To je nešto što je nepodnošljivo. I na drugoj strani imamo te žrtve koje su same sebi prepuštene, kojima poslije svjedočenja, vjerujte, njihov život u opasnosti, a da ne govorim o tome da su one dotakle socijalno dno. Mislim da je ovo već jedan krik da država BiH mora napraviti državnu strategiju kada su u pitanju žrtve rata.“
Jurčević je najavio da će Vijeću ministara i državnom Parlamentu napisati strategiju rada na predmetima ratnih zločina u kojoj će biti jasno naznačeno šta ove institucije moraju poduzeti kako bi žrtvama rata dale tretman kakav zaslužuju.
