Prvog marta 1992. godine, 64,3 posto stanovnika glasalo je za nezavisnost Bosne i Hercegovine. Zbog različitih pogleda na referendum i na odluku o izdvajanju Bosne i Hercegovine iz bivše Jugoslavije, 1. mart kao Dan nezavisnosti ni danas, nakon 14 godina, nije praznik u cijeloj zemlji. Predsjednik Foruma parlamentaraca Bosne i Hercegovine i Skupštine Republike Bosne i Hercegovine od 1992. do 1996. godine Miro Lazović:
„Moram priznati da se ovaj praznik još uvijek ne prihvaća u jednom dijelu Bosne i Hercegovine, tačnije u Republici Srpskoj, ali to je problem dejtonskih i političkih sadašnjih rješenja na način da se Bosna i Hercegovina jednim neprirodnim putem podijelila na entitete. Očekujem da će u ovom narednom periodu, u ustavnim promjenama koje su u toku, prihvatanjem evropskih standarda, Bosna i Hercegovina konačno biti prihvaćena na cijelom prostoru, bez obzira na opstrukcije i otpore koji dolaze ne samo iz Republike Srpske, već i iz susjedne države – Srbije.“
Političari iz RS navode kako su se za osamostaljenje Bosne i Hercegovine na referendumu tada izjasnili samo Srbi i Bošnjaci. Desanka Rađević, šef srpskog kluba poslanika u Vijeću naroda Republike Srpske:
„Devedeset odsto građana Republike Srpske nikad nije bilo za nezavisnost Bosne i Hercegovine. Prema tome, današnji praznik nama je tuga, a ne radost.“
Profesor Fakulteta političkih nauka u Sarajevu i član tadašnje Republike i ratnog Predsjedništva Bosne i Hercegovine Nijaz Duraković izjavio je svojevremeno za Radio Slobodna Evropa kako je to historijska laž. Procenat od 64,3 posto građana koji su se izjasnili za nezavisnu državu Bosnu i Hercegovinu mnogo je veći nego ukupan postotak Bošnjaka i Hrvata u to vrijeme. To, kako tvrdi Duraković, pokazuje da se i veliki broj Srba tada izjasnio za nezavisnu Bosnu i Hercegovinu. Profesor ustavnog prava Kasim Trnka napominje da su protiv nezavisnosti Bosne i Hercegovine tada bili srpski bh. političari, koji su željeli vjerovati da je njihova budućnost uz Srbiju:
„Podsjećam da je, zapravo, arbitražna komisija, koja je tada davala pravno mišljenje da li Bosna i Hercegovina ispunjava uslove. Ona je, zaista, konstatovala da su srpski predstavnici u tadašnjoj Vadi i Predsjedništvu BiH bili protiv aplikacije za međunarodno priznanje, ali je tada arbitražna komisija, najautaritativniji pravni organ Evropske zajednice, rekao da je dovoljno da se građani pozovu, da bez diskriminacije i pod međunarodnim nadzorom daju svoje mišljenje o tome da li žele Bosnu i Hercegovinu kao nezavisnu i suverenu državu.“
Predstavnici građanskih inicijativa smatraju da nema političke volje da se datumi, značajni za državotvornost Bosne i Hercegovine, obilježavaju praznično. Vehid Šehić, predsjednik Foruma građana Tuzla:
„Moj bi prijedlog bio da se u Bosni i Hercegovini slavi Nova godina, da se obilježava Prvi maj, da se slavi i 25. novembar, kao jedan od najznačajnijih datuma u istoriji Bosne i Hercegovine. Ja nemam ništa protiv da se obilježava i 1. mart, kao Dan nezavisnosti, međutim tu ne postoji apsolutno saglasnost.“
Obični građani, bez obzira o kojem entitetu je riječ, umorni od politiziranja gotovo svakog praznika u Bosni i Hercegovini, imaju praktičnije prijedloge. Bilježimo razmišljanja građana Zvornika, Zavidovića i Tuzle:
„Po mom mišljenju, samo Nova godina i Prvi maj.“
„Titini praznici da se vrate i ulice da vrate Titine.“
„Čak štaviše, ja sam za to da se vjerski praznici, kao što su Božić i Bajram zajednički proslavljaju, kad već živimo u istoj državi.“
„Ako želimo biti država, onda se moramo opredijeliti oko te dvije stvari, onog što je temelj toj državnosti i onog što znači nekakav period života nezavisnosti u odnosu na neka ranija državna ustrojstva na ovim prostorima.“
Malo je vjerovatno da će 1. mart, kao Dan nezavisnosti, ikada biti proglašen državnim praznikom, s obzirom da se nije nalazio ni u dvije propale verzije zakona o praznicima BiH, koje je državni parlament do sada razmatrao. Obilježavao se ili ne kao državni praznik, 1. mart, kažu politolozi, ostaje historijska činjenica.
„Moram priznati da se ovaj praznik još uvijek ne prihvaća u jednom dijelu Bosne i Hercegovine, tačnije u Republici Srpskoj, ali to je problem dejtonskih i političkih sadašnjih rješenja na način da se Bosna i Hercegovina jednim neprirodnim putem podijelila na entitete. Očekujem da će u ovom narednom periodu, u ustavnim promjenama koje su u toku, prihvatanjem evropskih standarda, Bosna i Hercegovina konačno biti prihvaćena na cijelom prostoru, bez obzira na opstrukcije i otpore koji dolaze ne samo iz Republike Srpske, već i iz susjedne države – Srbije.“
Političari iz RS navode kako su se za osamostaljenje Bosne i Hercegovine na referendumu tada izjasnili samo Srbi i Bošnjaci. Desanka Rađević, šef srpskog kluba poslanika u Vijeću naroda Republike Srpske:
„Devedeset odsto građana Republike Srpske nikad nije bilo za nezavisnost Bosne i Hercegovine. Prema tome, današnji praznik nama je tuga, a ne radost.“
Profesor Fakulteta političkih nauka u Sarajevu i član tadašnje Republike i ratnog Predsjedništva Bosne i Hercegovine Nijaz Duraković izjavio je svojevremeno za Radio Slobodna Evropa kako je to historijska laž. Procenat od 64,3 posto građana koji su se izjasnili za nezavisnu državu Bosnu i Hercegovinu mnogo je veći nego ukupan postotak Bošnjaka i Hrvata u to vrijeme. To, kako tvrdi Duraković, pokazuje da se i veliki broj Srba tada izjasnio za nezavisnu Bosnu i Hercegovinu. Profesor ustavnog prava Kasim Trnka napominje da su protiv nezavisnosti Bosne i Hercegovine tada bili srpski bh. političari, koji su željeli vjerovati da je njihova budućnost uz Srbiju:
„Podsjećam da je, zapravo, arbitražna komisija, koja je tada davala pravno mišljenje da li Bosna i Hercegovina ispunjava uslove. Ona je, zaista, konstatovala da su srpski predstavnici u tadašnjoj Vadi i Predsjedništvu BiH bili protiv aplikacije za međunarodno priznanje, ali je tada arbitražna komisija, najautaritativniji pravni organ Evropske zajednice, rekao da je dovoljno da se građani pozovu, da bez diskriminacije i pod međunarodnim nadzorom daju svoje mišljenje o tome da li žele Bosnu i Hercegovinu kao nezavisnu i suverenu državu.“
Predstavnici građanskih inicijativa smatraju da nema političke volje da se datumi, značajni za državotvornost Bosne i Hercegovine, obilježavaju praznično. Vehid Šehić, predsjednik Foruma građana Tuzla:
„Moj bi prijedlog bio da se u Bosni i Hercegovini slavi Nova godina, da se obilježava Prvi maj, da se slavi i 25. novembar, kao jedan od najznačajnijih datuma u istoriji Bosne i Hercegovine. Ja nemam ništa protiv da se obilježava i 1. mart, kao Dan nezavisnosti, međutim tu ne postoji apsolutno saglasnost.“
Obični građani, bez obzira o kojem entitetu je riječ, umorni od politiziranja gotovo svakog praznika u Bosni i Hercegovini, imaju praktičnije prijedloge. Bilježimo razmišljanja građana Zvornika, Zavidovića i Tuzle:
„Po mom mišljenju, samo Nova godina i Prvi maj.“
„Titini praznici da se vrate i ulice da vrate Titine.“
„Čak štaviše, ja sam za to da se vjerski praznici, kao što su Božić i Bajram zajednički proslavljaju, kad već živimo u istoj državi.“
„Ako želimo biti država, onda se moramo opredijeliti oko te dvije stvari, onog što je temelj toj državnosti i onog što znači nekakav period života nezavisnosti u odnosu na neka ranija državna ustrojstva na ovim prostorima.“
Malo je vjerovatno da će 1. mart, kao Dan nezavisnosti, ikada biti proglašen državnim praznikom, s obzirom da se nije nalazio ni u dvije propale verzije zakona o praznicima BiH, koje je državni parlament do sada razmatrao. Obilježavao se ili ne kao državni praznik, 1. mart, kažu politolozi, ostaje historijska činjenica.
