Prema poslednjim podacima Centralne banke BiH, bruto društveni proizvod u toj državi je porastao u protekloj godini za 5,5 procenata, dok su devizne rezerve zemlje premašile četiri milijarde konvertibilnih maraka (KM), odnosno 2,5 miljarde dolara i imaju stalni trend rasta. Istovremeno, zahvaljujući konceptu monetarne politike koju vodi valutni odbor, domaća valuta ima punu konvertibilnost i stabilnost.
Guverner CBBiH Kemal Kozarić kaže da tome doprinosi činjenica da je cijela monetrana pasiva pokrivena čvrstom valutom, u konkretnom slučaju eurom, kao i stalnim rastom depozita u komercijalnim banakamama, u protekloj godini čak za 30 posto. Pitanje je, međutim, otkud dolazi novac u finasijske tokove BiH, ako privreda te zemlje ima permanentan deficit u platnom prometu s inostranstvom, koji je premašio cifru od sedam milijardi KM, ako je proizvodnja u staganciji? Guverner Kozarić iznosi osnovne razloge:
“Doznake iz inozemstva još uvijek su značajan faktor za BiH i cirka negdje milijardu eura godišnje dođe tim putem u BiH. I to je jedan od najznačajnijih faktora koji utiče da se ovaj deficit ne finansira na devizne rezerve. Sa druge strane, takođe, priliv stranih investicija, koji je iz godine u godinu sve veći i prati prisustvo velikog broja stranaca i stranih institucija koji su u BiH i koji isto imaju određenu potrošnju ovdje. Prisustvo sive ekonomije koja, ostvarujući određene prihode, dio tih sredstava se vraća u sektor plaćajući obaveze za režije, za određene poreze, plate tim ljudima koji troše u sektoru ima pozitivan efekat na ovu pojavu.”
Iz aktuelne stvarnosti proizilazi apsurdan zaključak da je glavni bosanskohercegovački izvozni proizvod – izbjeglica, odnosno njegova doznaka koju šalje u domovinu. Istovremeno, uvoz paradoksalno postaje izvor novostvorene vrijednosti. Ekonomski stručnjaci, među kojima je i sarajevski profesor Dragoljub Stojanov, upozoravaju da se sretstva iz dijaspore ne mogu tretirati kao kapital koji bi se mogao razvojno koristiti:
“I naša praksa puno više potvrđuje da veliki dio tako dobijenih sredstava se vraća iz BiH nazad, tamo odakle su i došli - u razvijene zapadne zemlje ili kod najbližih susjeda. Na temelju uvoza roba iz tih zemalja i upravo zato što nam je proizvodnja nedovoljna, a potrebe potrošnje jako velike, na jednoj strani i na drugoj strani pošto građani ipak dobijaju te doznake, onda uvoz iz BiH daleko nadmašuje izvoz. U našim okolnostima reklo bi se da je taj paradoks u biti antirazvojnog karaktera i da u sebi sadrži veliku dozu rizika. Naime, najgora stvar koja bi se nama mogla ovdje dogoditi bila bi po svoj prilici sljedeća, da se svi ljudi vrate u BiH i tada, kada bismo imali stopostotni povratak, ostali bi smo bez tog priliva, pala bi nam potrošnja, svakako bi nam se smanjio i uvoz, a veliki broj ljudi u BiH bio bi bez posla, daleko veći broj nego što je danas bez posla.”
Predsjednik Svjetskog saveza BH dijaspore Namik Alimajstorović kaže da su doznake građana iz inostranstva u BiH višestruko veće od zvaničnih procjena u zemlji, s obzirom na neregistrovane kanale dopreme novca:
“Poznavajući nas, da je zadnja opcija da mi šaljemo novac preko banke, a najviše ga volimo nekako sa sobom donjeti ili poslati na druge načine, autobusom po prijateljima, taj iznos je sigurno mnogo veći. Između šest i sedam milijardi eura je ukupni iznos koji uđe u BiH. Nažalost, ovdašnji organi baš i nisu voljni to čuti, niti im je drago na neki način jer iz njihovih usta nikad se još nisu čule riječi podrške svemu tome.”
Tako je u BiH na snazi još jedan ozbiljan apsurd - ekonomiji te države u ovom trenutku nije u interesu povratak armije njenih građana iz inostranstva, među kojima je ogromna većina na vrhuncu svoje radne i kreativne sposobnosti. Šta bi u takvim okolnostima vlast trebala da čini? Profesor Stojanov:
“Patriotizam ili domoljublje ili kako se to već zvalo, poslije nekog vremena može malo da presuši, što znači da bi izvor tih sredstava mogao vremenom da postaje manji. Međutim, u isto vrijeme postoji druga mogućnost da sa jednom aktivnom politikom koja do sada ne postoji i sa osnivanjem jednog ministarstva za dijasporu, koje bi radilo na prikupljanju sredstava koja bi se ovdje produktivno koristile, a ne samo u smjeru potrošnje i uvoza nego produktivno, možda bi se sa jednim aktivnim pristupom u ovim okolnostima moglo postići nešto što je puno bolje za BiH. Trebalo bi sredstva koja dobijamo kanalisati, dakle proizvodno ih usmjeravati, što znači da bi bila dobra jedna domaća podrška države u smislu usmjeravanja tih sredstava u produktivne svrhe. Ideja postoji bar alternativno i mogla bi se realizirati, mada ja nisam do sada čuo da bilo ko na nivou ministara premišlja na takav način. Sa datim vlastima koje nisu baš proekonomski orijentisane, na žalost, za sada je teško tako nešto očekivati.”
Guverner CBBiH Kemal Kozarić kaže da tome doprinosi činjenica da je cijela monetrana pasiva pokrivena čvrstom valutom, u konkretnom slučaju eurom, kao i stalnim rastom depozita u komercijalnim banakamama, u protekloj godini čak za 30 posto. Pitanje je, međutim, otkud dolazi novac u finasijske tokove BiH, ako privreda te zemlje ima permanentan deficit u platnom prometu s inostranstvom, koji je premašio cifru od sedam milijardi KM, ako je proizvodnja u staganciji? Guverner Kozarić iznosi osnovne razloge:
“Doznake iz inozemstva još uvijek su značajan faktor za BiH i cirka negdje milijardu eura godišnje dođe tim putem u BiH. I to je jedan od najznačajnijih faktora koji utiče da se ovaj deficit ne finansira na devizne rezerve. Sa druge strane, takođe, priliv stranih investicija, koji je iz godine u godinu sve veći i prati prisustvo velikog broja stranaca i stranih institucija koji su u BiH i koji isto imaju određenu potrošnju ovdje. Prisustvo sive ekonomije koja, ostvarujući određene prihode, dio tih sredstava se vraća u sektor plaćajući obaveze za režije, za određene poreze, plate tim ljudima koji troše u sektoru ima pozitivan efekat na ovu pojavu.”
Iz aktuelne stvarnosti proizilazi apsurdan zaključak da je glavni bosanskohercegovački izvozni proizvod – izbjeglica, odnosno njegova doznaka koju šalje u domovinu. Istovremeno, uvoz paradoksalno postaje izvor novostvorene vrijednosti. Ekonomski stručnjaci, među kojima je i sarajevski profesor Dragoljub Stojanov, upozoravaju da se sretstva iz dijaspore ne mogu tretirati kao kapital koji bi se mogao razvojno koristiti:
“I naša praksa puno više potvrđuje da veliki dio tako dobijenih sredstava se vraća iz BiH nazad, tamo odakle su i došli - u razvijene zapadne zemlje ili kod najbližih susjeda. Na temelju uvoza roba iz tih zemalja i upravo zato što nam je proizvodnja nedovoljna, a potrebe potrošnje jako velike, na jednoj strani i na drugoj strani pošto građani ipak dobijaju te doznake, onda uvoz iz BiH daleko nadmašuje izvoz. U našim okolnostima reklo bi se da je taj paradoks u biti antirazvojnog karaktera i da u sebi sadrži veliku dozu rizika. Naime, najgora stvar koja bi se nama mogla ovdje dogoditi bila bi po svoj prilici sljedeća, da se svi ljudi vrate u BiH i tada, kada bismo imali stopostotni povratak, ostali bi smo bez tog priliva, pala bi nam potrošnja, svakako bi nam se smanjio i uvoz, a veliki broj ljudi u BiH bio bi bez posla, daleko veći broj nego što je danas bez posla.”
Predsjednik Svjetskog saveza BH dijaspore Namik Alimajstorović kaže da su doznake građana iz inostranstva u BiH višestruko veće od zvaničnih procjena u zemlji, s obzirom na neregistrovane kanale dopreme novca:
“Poznavajući nas, da je zadnja opcija da mi šaljemo novac preko banke, a najviše ga volimo nekako sa sobom donjeti ili poslati na druge načine, autobusom po prijateljima, taj iznos je sigurno mnogo veći. Između šest i sedam milijardi eura je ukupni iznos koji uđe u BiH. Nažalost, ovdašnji organi baš i nisu voljni to čuti, niti im je drago na neki način jer iz njihovih usta nikad se još nisu čule riječi podrške svemu tome.”
Tako je u BiH na snazi još jedan ozbiljan apsurd - ekonomiji te države u ovom trenutku nije u interesu povratak armije njenih građana iz inostranstva, među kojima je ogromna većina na vrhuncu svoje radne i kreativne sposobnosti. Šta bi u takvim okolnostima vlast trebala da čini? Profesor Stojanov:
“Patriotizam ili domoljublje ili kako se to već zvalo, poslije nekog vremena može malo da presuši, što znači da bi izvor tih sredstava mogao vremenom da postaje manji. Međutim, u isto vrijeme postoji druga mogućnost da sa jednom aktivnom politikom koja do sada ne postoji i sa osnivanjem jednog ministarstva za dijasporu, koje bi radilo na prikupljanju sredstava koja bi se ovdje produktivno koristile, a ne samo u smjeru potrošnje i uvoza nego produktivno, možda bi se sa jednim aktivnim pristupom u ovim okolnostima moglo postići nešto što je puno bolje za BiH. Trebalo bi sredstva koja dobijamo kanalisati, dakle proizvodno ih usmjeravati, što znači da bi bila dobra jedna domaća podrška države u smislu usmjeravanja tih sredstava u produktivne svrhe. Ideja postoji bar alternativno i mogla bi se realizirati, mada ja nisam do sada čuo da bilo ko na nivou ministara premišlja na takav način. Sa datim vlastima koje nisu baš proekonomski orijentisane, na žalost, za sada je teško tako nešto očekivati.”
