Za predstojeće predsjedničke izbore u Iranu za sada je kandidaturu prijavilo devetoro kandidata.
Petodnevna prijava kandidatura, koja je počela 30. maja, završiće se 3. juna a konačni spisak kandidata biće objavljen 11. juna.
Prijevremeni izbori u Iranu održavaju se nakon smrti predsjednika Ebrahima Raisija, koji je 19. maja poginuo u helikopterskoj nesreći sa ministrom vanjskih poslova Hosseinom Amir-Abdollahianom i još šest osoba.
Iranski mediji pišu da je bivši glavni pregovarač u nuklearnim pregovorima EU i Irana Saeed Jalili prvi prijavio svoju kandidaturu 30. maja.
Radikalni Jalili je blizak vrhovnom vođi ajatolahu Ali Khameneiju i vodio je njegovu kancelariju početkom 2000-ih.
Trenutno služi kao jedan od dva Khameneijeva predstavnika u Vrhovnom savjetu za nacionalnu bezbjednost.
Jalili je dugo zastupao radikalni stav protiv Zapada i bio je glavni kritičar nuklearnog sporazuma iz 2015. između Irana i velikih svjetskih sila.
On se prvi put takmičio za predsjednika 2013. godine, završivši na trećem mjestu sa nešto više od 11 odsto glasova. Takođe se kandidovao na izborima 2021. ali je odustao u korist Raisija.
Još jedno veliko ime koje se prijavilo je Ali Larijani, bivši predsjednik parlamenta, koji je svoju kandidaturu prijavio 31. maja.
Kandidatura umjerenog 65-ogodišnjeg političara, koji je nekad smatran političkim radikalom, diskvalifikovana je na predsjedničkim izborima 2021.
Još jedno dobro poznato ime koje se prijavilo je Mostafa Kavakebian, reformistički političar i poslanik u dva mandata kojem je zabranjeno učešće na izborima 2021.
Iranski mediji spekulišu da bi se šačica istaknutih konzervativnih imena i niskoprofilisanih reformističkih ličnosti mogla prijaviti u sljedećih nekoliko dana.
Više od 35 ljudi tražilo je registraciju svoje kandidature od 30. maja, ali većina nije ispunila uslove, rekao je portprol iranskog izbornog stožera.
Od 2020. Iran je održao dva parlamentarna i predsjedničke izbore, a svi su imali rekordno nizak odaziv.
Na nedavnim izborima, vlasti su ozbiljno ograničile izborno polje diskvalifikujući mnoge umjerene i reformističke kandidate, što je moglo doprinijeti niskoj izlaznosti birača. To je posebno došlo do izražaja na parlamentarnim izborima u februaru koji su održani paralelno.
Ipak, analitičari kažu da je razočaranje javnosti u vlast toliko da čak i da se umjerenim glasovima dopusti da se pojave, to ne bi značajno uticalo na odziv birača.
