Divlji konji koji galopiraju stjenovitim brdima zapadne Bosne između visokih bijelih vjetrenjača stvaraju miran prizor.

Jedno od posljednjih mjesta za koje bi se moglo očekivati da ćete tu pronaći kinesku monolitnu inicijativu Pojas i put (BRI), ugrađenu u krajolik.

Ova pitoma brda u blizini Jadranskog mora dio su žestoke borbe za zemlju i sukoba interesa, dok kineska ulaganja prodiru duboko u srce Balkana.

U središtu kontroverze je brdo Ivovik, dom generacijama seljana koji kažu da im je zemlja oduzeta i dana kineskim tvrtkama u sklopu ambicioznog projekta izgradnje vjetroelektrane.

Budući da su vjetroturbine podignute i zemljište ograđeno, samo neukroćeni konji mogu doći do pašnjaka, a seljani poput Ante Ivkovića kažu da su sada razvlašteni.

Ivkovićeva obitelj stoljećima je obrađivala zemlju i održavala pašnjake za svoju stoku na brdu Ivovik. Ali, kaže da je izgubio sredstva za život zbog niza mutnih poslovnih dogovora između kineskih tvrtki i lokalnih dužnosnika i poduzetnika.

"Ovdje sam se desetljećima znojio s djedom i ocem, kosio travu i skupljao sijeno za našu stoku", kaže Ivković, dodajući da su navečer, nakon košenja, pili šljivovicu ispod jedinog, usamljenog stabla koje je sada zamijenila turbina.

"Tako smo zarađivali za život, ali odjednom ova zemlja nije naša", rekao je za Radio Slobodna Evropa ovaj 71-godišnjak koji živi u obližnjem selu Zagoričani.

"Vlada nam je uzela zemlju i dala je Kinezima. Dalje od ove ograde ne mogu", tvrdi dok pokazuje prema svojim bivšim pašnjacima.

Pojas i put kroz Bosnu

Posljednjih godina golema kineska ulaganja na Zapadnom Balkanu pod okriljem kineske inicijative Pojas i put dovela su do velikih obećanja regionalnog i nacionalnog gospodarskog napretka i nove infrastrukture.

Dok se regija nastavlja oporavljati od krvavog rata prije nekih 30 godina, kineski kapital, koji je iznosio oko 32 milijarde dolara na Balkanu od 2013. do kraja 2023., prema crnogorskom think tanku Digitalni forenzički centar, postao je utjecajna sila u oblikovanju ove regije gladne ulaganja.

Projekt vjetroelektrane Ivovik koji je Ivkovića i njegovu obitelj, kako kaže, izgurao s njihove zemlje, trenutačno je najveće kinesko direktno ulaganje u Bosni i Hercegovini.

Dok pothvati poput Ivovika mogu donijeti radna mjesta i razvoj lokalnim zajednicama, višemjesečna istraga Radija Slobodna Evropa pokazala je da regulatorne rupe i političke složenosti oko kineskih ulaganja u Bosni iskorištavaju lokalni poduzetnici i političari koji promiču korupciju na razini koja bi mogla ugroziti ostvarivanje obećane dobrobiti tih projekata.

Najavljen tijekom online summita 2021. zemalja srednje i istočne Europe (CEEC), pothvat Ivovik vrijedan oko 137 milijuna eura, koji je u vlasništvu i financiran od strane konzorcija kineskih državnih tvrtki i banaka, predstavljen je kao "prvi plod suradnje" između Pekinga i Sarajeva.

Ovo vodeće ulaganje zagovarale su bosanskohercegovačke vlasti, kao pothvat koji će otvoriti radna mjesta i zemlji dati uporište u rastućoj europskoj proizvodnji zelene energije, te otvoriti vrata za buduća ulaganja u lokalno gospodarstvo.

No, velike ambicije oko vjetroelektrane postale su složena saga o sporovima oko zemljišta, upitnom načinu dodjeljivanja koncesija, te mutnim dogovorima koji su na površinu izbacili sukob kineskih državnih interesa i sumnjive, lokalne poslovne prakse.

Ova žarišna točka razotkriva kako dobro povezani pojedinci u Bosni i Hercegovini olakšavaju priliv kineskih ulaganja u zemlju i istodobno imaju koristi od mreže novootkrivenog kineskog kapitala.

U središtu kontroverzi oko projekta vjetroelektrana Ivovik je spor oko vlasništva nad zemljištem, s vladom kantona, administrativnih jedinica s velikim ovlastima koje čine otprilike polovicu Bosne i Hercegovine, koja je dodijelila zemlju kineskim tvrtkama u upitnim i moguće nezakonitim okolnostima.

"Vlasnici tog zemljišta nikada nikome nisu dali suglasnost – niti bilo kojoj vlasti niti tvrtki Ivovik – za korištenje njihovog zemljišta", rekao je za RSE Perica Babić, odvjetnik Ante Ivkovića i još dvojice seljana, dodavši da je slučaj pokrenut pred sudom.

Priča o projektu energije vjetra, također, predstavlja primjer zamršenosti Bosne i Hercegovine kao decentralizirane države u kojoj se vlast i kontrola - uključujući i primjenu zakona - često nalazi na najnižoj od različitih razina vlasti, što uključuje moćne entitete Republiku Srpsku i Federaciju BiH.

Upravo ta labirintska administrativna struktura i brojne rupe u zakonima omogućuju raznim stranim ulagačima, uključujući one iz Kine, da manevriraju lokalnim posrednicima u vlastitu korist.

Ivica Brešić, zastupnik oporbene Hrvatske republikanske stranke u Skupštini obližnjeg grada Livna, tvrdi da je vjetroelektrana samo jedan na sve većem popisu primjera na tom području, koji se realiziraju po zakonima koji dopuštaju kantonalnim vladama prijenos i odobravanje prodaje koncesije jedne pravne osobe drugoj.

"Ovaj zakon, u biti, daje vlastima mogućnost da izdaju koncesijske dozvole, što kasnije omogućuje lokalnim poduzetnicima da ih prodaju za velike svote novca", rekao je Brešić za RSE.

Koncesije za kineske tvrtke

Priča o vjetroelektrani Ivovik počinje 2008. godine kada su tri mještanina osnovala tvrtku s ograničenom odgovornošću pod nazivom Ivovik Wind Park za oko 1000 eura i iskoristila novu tvrtku za kupnju koncesije za zemljište na brdu Ivovik za oko 25000 eura.

U Bosni i Hercegovini koncesije za zemljište obično se daju na razdoblje do 30 godina, a ovaj potez je postavio pozornicu za niz sporova za zemljište ispod vjetroturbina koji pokazuje suptilne načine na koje su kineske tvrtke mogle poslovati i kako lokalni poduzetnici i političari gledaju kako profitirati od toga.

U slučaju vjetroelektrane Ivovik kupnja koncesije od početka je bila sporna.

Ivan Matković, suvlasnik tvrtke Ivovik, imao je brata Stjepana koji je od 2006. do 2012. bio kantonalni ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva. Ne iznenađuje da je ugovor o koncesiji za zemljište odobrila lokalna vlast.

Ivan Matković je potom vlasništvo nad tvrtkom prenio na Stjepana, kojemu je istekao mandat ministra. Ivan Matković je za RSE rekao da više nije uključen u tvrtku koju su, nakon Stjepanove smrti, naslijedila njegova djeca.

Djeca Stjepana Matkovića odbila su razgovarati s RSE, ali podaci iz registra kompanija pokazuju da su tvrtku i koncesiju za zemljište prodali tvrtkama CNTIC Capital Co. Limited Hong Kong i Sinohydro Hong Kong 2017. za neobjavljen iznos.

Prema riječima Ivana Rimca, koji je s Ivanom Matkovićem osnovao prvotnu tvrtku, koncesija je prodana za osam milijuna eura. Kaže da je podnio tužbu protiv Matkovića i još četiri osobe, "jer je prevaren".

Ivan Vukadin, premijer Kantona 10 iz Hrvatskog narodnog pomaka - stranke koju je formirao nakon raskola s Hrvatskom demokratskom zajednicom BiH ispred koje je bio načelnik obližnjeg Tomislavgrada, za RSE je rekao da su "investitori iz Kine" preuzeli vlasništvo nad koncesijom za vjetroelektranu na Ivoviku nakon što su njezini vlasnici "razvili projekt do određene faze i bilo je potrebno pronaći strateškog investitora za ovaj [višemilijunski] projekt".

Nečujni poziv za uknjižbu zemljišta

Nakon što su kineske tvrtke preuzele projekt 2018., izdana je obavijest vlasnicima nekretnina da ponovno knjiže svoje zemljište, jer je posljednji premjer zemljišta obavljen 1982. kada je to područje bilo dijelom Jugoslavije.

U uredu za katastar grada Livna, koji je nadležan za vođenje zemljišnih knjiga i nadzor nad uknjižbom vlasništva, saopćili su za RSE da je ovaj proces "obavljen u skladu sa zakonom", navodeći da je poziv vlasnicima nekretnina da uknjiže svoje posjede objavljen na oglasnoj ploči u zgradi općine i na lokalnim radijskim postajama.

Ali neki mještani koji imaju zemljište na brdu Ivovik kažu da su postali svjesni da više ne posjeduju svoju zemlju tek kada su stigli kineski bageri da raskrče teren i izgrade pristupne ceste.

"Reci mi tko ide čitati što piše na oglasnoj ploči u općini?" rekao je Ante Ivković za RSE.

"Ne znam ni gdje se nalazi oglasna ploča. U općinu idem samo ako mi treba rodni ili smrtni list".

Ivković i njegovi rođaci tvrde da je grad Livno njihovoj obitelji uzeo "didovinu" - za koju je kaže da je pripadala njegovoj obitelji generacijama - i "predao je kantonu", koji je potom zemlju dodijelio Kinezima i što se na koncu završilo izgradnjom vjetroelektrane na nekadašnjim pašnjacima.

Ivkovići posjeduju izvatke iz katastra iz 1980-ih godina iz kojih proizlazi da je riječ o zemljištu koje pripada njima ili njihovim roditeljima.

Podnijeli su zajedničku tužbu 2018., ali prvo sudsko ročište održano je tek u rujnu 2023., dugo nakon što je izgradnja projekta počela.

Perica Babić, odvjetnik Ivkovića koji zastupa i druge seljane koji tvrde da je vlada nezakonito uzela njihovu zemlju u sličnom mutnom procesu, rekao je da su mnogi zemljoposjednici umrli između dva upisa zemljišta, te je naglasio da su - zbog visoke stope nezaposlenosti u regiji - mnogi njihovi potomci emigrirali u razne zemlje Europe i drugih dijelova svijeta.

"Danas jedna trećina [prijeratnog] stanovništva živi u Livnu, jedna trećina u Hrvatskoj, a jedna trećina u Njemačkoj", kaže Babić.

Snalaženje u zamršenosti pravnog sustava BiH može biti težak proces, a odvjetnik Babić kaže da nije jasno koliko će sudski proces trajati.

Ako te obitelji izgube na općinskom sudu, mogu se žaliti kantonalnom sudu, Vrhovnom sudu Federacije BiH, Ustavnom sudu BiH, pa čak i Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu.

Babić navodi da su lokalni dužnosnici koristili istu praksu kako bi preuzeli kontrolu nad zemljištem na drugim mjestima. Kaže da na brdu Krug, oko 25 kilometara sjeverno od Livna, postoje slični planovi za izgradnju novih vjetroelektrana, ali RSE nije uspio provjeriti tu tvrdnju.

Prema službenom glasniku kantona, u kojem se objavljuju vladine odluke i lokalni zakoni, koncesija na zemljište prenesena je s lokalnog vlasnika - vjerojatno Matkovića - na kineske tvrtke kojima je izdana energetska dozvola bez ikakvih izmjena ugovora.

Slaven Jukić, odvjetnik vjetroelektrane Ivovik, opovrgnuo je te tvrdnje, rekavši za RSE da je trenutno kao vlasnik spornog zemljišta upisano Ministarstvo gospodarstva, a ne obitelj Ivković.

"Tvrtka Ivovik plaća naknadu [kantonu] za korištenje tog zemljišta. Ako [obitelj Ivković] dokažu da je to njihovo zemljište, mi ćemo im ponuditi ugovor i plaćati njima naknadnu", rekao je Jukić.

Na upit RSE-a gradonačelnik Livna Darko Čondrić odbio je govoriti na ovu temu.

No, Brešić, oporbeni gradski vijećnik Livna, tvrdi je da je kantonalna vlada odobrila prijenos koncesije kineskim tvrtkama i da pri tome nije pokušala ishoditi povoljnije uvjete za lokalnu zajednicu, poput veće koncesijske naknade ili da Kinezi veći postotak prihoda od prodaje električne energije uplaćuju u kantonalni i općinski proračun.

U prilog toj tvrdnji ide i objava o prijenosu koncesije na nove vlasnike bez promjene uvjeta prvotnog ugovora potpisanog još 2008. kada su Matković i drugi osnivači tvrtke dobili koncesiju.

Pitanje kompenzacije

Turbine vjetroelektrane Ivovik protežu se i na područje Tomislavgrada, udaljenog 40-ak kilometara od Livna.

Ovdje Slavko Ivković, također, posjeduje zemljište koje koristi kineska tvrtka, ali kaže da je lokalna vlast postupila korektno ustupajući njegovo obiteljsko zemljište kineskim tvrtkama.

"Kinezi mi plaćaju kompenzaciju u Tomislavgradu", rekao je za RSE.

"Ali moju zemlju u Livnu je uzela županija [Ministarstvo gospodarstva Kantona 10], koje sada prima naknadu od Kineza".

Tomislavgradski načelnik Ivan Buntić je za RSE rekao da se njegova općina pridržavala svih zakonskih normi oko tamošnjeg ekspanzivnog projekta vjetroelektrane, te tvrdi da su svi stanovnici čije zemljište koriste kineske firme dobili obeštećenje.

Buntić, inače član vladajuće stranke na kantonalnoj razini, dijeli zabrinutost s oporbenjacima poput Brešića, o načinu dodjele koncesija.

Kaže da je važno preispitati "postojeće koncesije" koje je u prošlosti dala Vlada Kantona 10 i da je potrebno da koncesionari plaćaju naknade od datuma dobivanja koncesije.

Buntić smatra da bi takav pristup privukao ozbiljne investitore u Kanton 10 i odvratio "šarlatane" koji dobivaju koncesije i drže ih duže vrijeme bez daljnjih ulaganja, čekajući da ih preprodaju stranim investitorima po napuhanim cijenama.

Gradonačelnik kaže da su voljni izgraditi više projekata vjetroelektrana i obnovljivih izvora energije.

Zaključno s krajem 2023. izdano je 15 koncesija za projekte vjetroenergije u Kantonu 10 - teritorijalno najvećem i najmanje naseljenom kantonu u Federaciji BiH - prvenstveno lokalnim vlasnicima i tvrtkama registriranim u regiji. Ali te tvrtke traže partnere zainteresirane za ulaganje stotina milijuna eura u potencijalne pothvate.

Koncesije za vjetroelektrane i slične projekte u Bosni i Hercegovini dodjeljuje entitet Republika Srpska, ili jedna od deset kantonalnih vlada u drugom entitetu, Federaciji.

Republika Srpska ima javnu bazu podataka o koncesijama gdje su upisani planovi za 73 nove elektrane, uključujući 57 mini-hidroelektrana, tri vjetroelektrane i 13 solarnih elektrana, zaključno s krajem 2023.

U Federaciji BiH dozvole za vjetroelektrane i solarne elektrane izdaje odvojeno deset kantona i jedinstvene baze na razini entiteta nema.

Južni Hercegovačko-neretvanski kanton, poznat po sunčanim danima i vjetrovitim planinama, također, je izdao oko 100 koncesija za izgradnju vjetroelektrana i solarnih elektrana.

Prema registrima kojima je pristupio RSE, mnoge od tih tvrtki nemaju web-stranice niti brojeve telefona. Neke su registrirane na adresama stanovanja, a jedna od njih je trgovačka tvrtka koja se uglavnom bavi prodajom igračaka.

"Koncesije se dijele šakom i kapom. Slijedi preprodaja, pri čemu pojedinci ostvaruju ogromne profite", tvrdi Brešić, zastupnik oporbene Hrvatske republikanske stranke iz Livna.

Politika vjetroelektrana

Prodaja zemljišnih koncesija za vjetroelektrane nije samo jednokratna poslovna transakcija za lokalne vlasti u Bosni i Hercegovini, već također može osigurati redovit izvor prihoda vladama i pojedincima s dobrim vezama.

Posljednjih su godina kineske banke financirale projekte zelene energije u svim krajevima svijeta, jer se Kina - gospodarstvo broj dva u svijetu i najveći zagađivač - pokušava rebrendirati u prvaka zaštite okoliša.

Kina je najveći svjetski proizvođač solarnih panela, vjetroturbina, baterija i električnih vozila, prema studiji koju je 2023. provela tvrtka za energetsko savjetovanje Wood Mackenzie, a Peking namjerava poboljšati položaj svojih državnih tvrtki kako bi dominirao rastućim tržištem obnovljive energije.

Balkanske zemlje su prikladna odskočna daska za kineske tvrtke da izgrade svoje portfelje i fino usklade svoje poslovanje kako bi mogle zadovoljiti strože poslovne i ekološke standarde Europske unije i natjecati se na njezinom jedinstvenom tržištu.

Ali rasprostranjena korupcija i popustljiv pristup ekološkim i poreznim pitanjima na Balkanu doveli su do raznih skandala u koje su upletene kineske tvrtke, od onečišćenja okoliša u Crnoj Gori i navodne zlouporabe državnih sredstava za subvencioniranje kineskih ulaganja u Albaniji i Srbiji.

Sada se diljem Bosne i Hercegovine odvija sličan obrazac, s projektima poput onoga na brdu Ivovik.

Dok tobože plaćaju naknade i poreze poput PDV-a, vjetroelektrane kojima upravljaju Kinezi u zemlji mogu prodavati električnu energiju raznim subjektima - uključujući lokalne elektroprivrede, velike potrošače kao što je tvornica aluminija u Mostaru - ili je izvoziti u obližnju Hrvatsku ili čak u Zapadnu Europu. Ostvarena dobit omogućuje kineskim tvrtkama daljnja ulaganja i širenje u regiji.

Kupnja dobrog PR-a

Kineski vlasnici pristali su plaćati 1,5 posto svoje dobiti od energije proizvedene na brdu Ivovik - nekoliko stotina tisuća eura godišnje - pri čemu će 50 posto ići u kantonalni, a ostalih 50 posto gradovima Livno i Tomislavgrad.

To predviđaju koncesijski ugovori potpisani 2008. godine kada je tvrtka Ivovik još bila u vlasništvu bosanskohercegovačkih investitora.

Kineski vlasnici Ivovika dali su nekoliko donacija školama u blizini vjetroelektrane 2023. godine i najavili da će omogućiti srednjoškolcima i studentima da posjete njihov operativni centar kako bi naučili kako vjetroturbine proizvode električnu energiju.

Takve donacije i pozivi uobičajeni su način za kineske tvrtke u stranim zemljama da stvore dobre odnose s lokalnim zajednicama.

Tomislavgradski načelnik Buntić kaže da, kada su transparentni, ovi poslovi mogu biti blagodat za lokalne zajednice, od kojih su mnoge ekonomski depresivne. Kaže da je još jedan projekt vjetroelektrana, koji vodi državna Elektroprivreda HZHB, omogućio općini da izgradi nove ceste i obnovi svoj vodovodni i kanalizacijski sustav.

Ali, sklopljeni poslovi nisu uvijek izvanredni.

Prijatelji na visokim položajima

Neki kineski projekti u Bosni i Hercegovini povezani su s političarima i gospodarstvenicima s jakim kontaktima u vladi.

Jedan od primjera je memorandum o razumijevanju koji su 2016. godine sklopili privatna tvrtka Gradina – koja je iz Tomislavgrada – i China Machinery Engineering Corporation (CMEC) i China-Africa Investment and Development Corporation.

Posao je trebao omogućiti izgradnju vjetroelektrane u Tomislavgradu čija se vrijednost procjenjuje na oko 150 milijuna eura.

Svečanosti potpisivanja u Mostaru - stotinjak kilometara jugoistočno od Tomislavgrada - nazočili su kantonalni premijer Ivan Vukadin, gradonačelnik Livna Ivan Čondrić i bivši predsjednik Federacije BiH i visoki dužnosnik Hrvatske demokratske zajednice u BiH Marinko Čavara.

Podsjetivši na koncesijsku praksu i projekt brda Ivovik, direktor Gradine Mate Dukić rekao je da je desetak godina ranije dobio koncesiju po kojoj će se graditi vjetropark.

Tijekom posjeta Kini 2015., Mostarac Dragan Čović - čelnik moćne Hrvatske demokratske zajednice i bivši član tročlanog predsjedništva BiH- sastao se s kineskim čelnikom Xi Jinpingom kako bi razgovarali o bilateralnim odnosima, ali i kako bi se udvarao ulaganjima Pekinga.

Čović je tamo razgovarao s nizom kineskih tvrtki, uključujući CMEC, jednu od tvrtki koja je potpisala ugovor o izgradnji vjetroelektrane za Gradinu.

Taj je projekt još uvijek u procesu osiguravanja više od 100 dozvola potrebnih za početak, zbog složene i zamršene birokraciju u zemlji u kojoj to često može trajati godinama.

Damir Miljević, energetski konzultant koji je radio na projektima na Balkanu koje su financirali Svjetska banka, EU i Ujedinjeni narodi, kaže da su poslovi poput Gradine i Ivovik, u koje su uključene kineske tvrtke, posebno zabrinjavajući, jer mnogi sporazumi sklopljeni između bh. dužnosnika i kineskih kompanija nose oznaku "tajno" i ne objavljuju se.

Kaže da nedostatak transparentnosti stvara plodno tlo za korupciju i loše upravljanje.

Prema koncesijskim ugovorima potrebnim za izgradnju vjetroelektrana, kineske tvrtke po zakonu moraju plaćati godišnji porez od deset posto na dobit koju ostvare.

Ali, Miljević kaže da postoje ograničene mjere zaštite za osiguranje točnog poreznog izvješćivanja i praćenje bilo kakvih odstupanja ili moguće korupcije.

"Što ako ne prijave nikakvu dobit, što će se vjerojatno dogoditi u prvim godinama nakon izgradnje?", rekao je Miljević za RSE.

Most na Neretvi

Miljević kaže da je ugovor za autocestu Banja Luka-Prijedor, koju koncesijskom pogodbom 2018. godine gradi kineska kompanija Shandong Hi-Speed International, još jedan primjer koji naglašava netransparentnost.

Prema službenim izjavama, kineska tvrtka pristala je graditi autocestu pod uvjetom da će ostvariti određenu dobit. Ali, ako projekt ne ostvari navedeni profit, tada će Vlada Republike Srpske - entiteta u kojem se autocesta nalazi - morati pokriti manjak do određenog iznosa.

Takav dogovor - bez otkrivanja pojedinosti - mogao bi biti prilično skup za porezne obveznike.

U drugom slučaju koji uključuje Sinohydro, kinesku korporaciju koja gradi vjetroelektranu Ivovik, tvrtka je kao dio konzorcija potpisala ugovor vrijedan 30 milijuna eura s javnim poduzećem Autoceste Federacije BiH za izgradnju mosta Počitelj u Hercegovini.

Most je dio ogromnog europskog prometnog koridora poznatog kao Vc koji bi pomogao povezati Bosnu i Hercegovinu s Hrvatskom s Mađarskom i jedan je od najviših mostova u regiji.

U svibnju 2023. četiri tvrtke uključene u projekt - uključujući Sinohydro i još jednu kinesku kompaniju - došle su na crnu listu Autocesta Federacije BiH "zbog negativnog iskustva s njima".

Konzorcij je propustio rok za izgradnju u ožujku 2022. zbog "pandemije COVID-19 i brojnih prepreka", a u kolovozu 2023. objavili su da je most Počitelj napuknut, što će dovesti do daljnjih odgoda.

U slučaju projekta vjetroenergije, nedavne promjene u vlasničkoj strukturi pokrenule su zabrinjavajuća pitanja o transparentnosti i mogućim poreznim prijevarama.

U rujnu 2022. godine Sinohydrova bosanskohercegovačka tvrtka prenijela je svoj udio od 51 posto u vjetroelektrani na novoosnovanu tvrtku pod nazivom Ivovik Wind Power sa sjedištem u Luksemburgu.

Ovom prijenosu prethodio je niz prijenosa imovine sa sjedištem u Luksemburgu između fiktivnih tvrtki povezanih s bosanskom vjetroelektranom i kineskih državnih tvrtki.

U listopadu 2021. tvrtka PCR Energy sa sjedištem u Luksemburgu osnovala je Ivovik Wind Power. Dva mjeseca prije toga, kompanija Sinohydro sa sjedištem u Hong Kongu osnovala je PCR Energy.

Sinohydro je državna prekomorska podružnica Power China, velike kineske tvrtke u potpunom državnom vlasništvu kojom upravlja državna tvrtka odgovorna za upravljanje kineskim državnim poduzećima i izravno je pod Državnim vijećem, najvišim administrativnim tijelom Kine i izvršne vlasti Nacionalnog narodnog kongresa.

Ivovik Wind Power iz Luksemburga sada posjeduje 51 posto projekta energije vjetra u Bosni, dok China National Technical Import and Export Corporation (CNTIC) posjeduje 39 posto udjela.

CNTIC je državna inženjerska tvrtka s navodnim vezama s kineskim Ministarstvom državne sigurnosti, glavnom civilnom stranom obavještajnom agencijom u Kini.

Preostalih deset posto u vlasništvu je Ekrema Nanića, poduzetnika s adresom u Banjoj Luci. O njegovim privatnim poslovima malo se zna, a Nanić nije odgovorio na upit RSE-a za komentar.

"Građani BiH imaju pravo znati kako se troši njihov porezni novac i koje obaveze država preuzima u njihovo ime", kazao je Miljević za RSE.

Republika Srpska se snažno oslanja na Kinu

Vjetroelektrana Ivovik trebala je biti dovršena do prosinca 2023., no trenutačno je nedovršena bez novih informacija o roku završetka.

U drugim dijelovima Bosne postoji sve veći popis kineskih projekata koji bi mogli naići na slične probleme vezane uz zemljišne sporove i mutne poslove.

Budući poslovi s kineskim tvrtkama poseban su cilj Republike Srpske, čiji je protuzapadni predsjednik Milorad Dodik s drugim najvišim dužnosnicima pod sankcijama Sjedinjenih Država.

Budući da je, uglavnom, odsječen od zapadnih izvora financiranja, Dodik je rekao da će se obratiti Kini da "pruži potrebnu potporu" i najavio da će "njegovi ljudi" u državnoj vladi "podnijeti zahtjev za članstvo BiH u BRICS-u", bloku koji čine ekonomije u usponu koji predvodi Peking, a koji uključuje i Brazil, Rusiju, Indiju i Južnoafričku Republiku.

Kineska banka već je 2012. godine financirala izgradnju ogromne termoelektrane u Republici Srpskoj pod nazivom Stanari, procijenjene vrijednosti na oko 580 milijuna eura i koja ima ogroman proizvodni kapacitet od 300 MW.

Taj projekt omogućen je povoljnim prilagodbama za kinesku banku godinu ranije od strane najviših dužnosnika RS-a koji su izmijenili ranije podzakonske akte koji su onemogućavali financijeru projekta da eventualno dobije i koncesiju.

Ova promjena učinila je Republiku Srpsku privlačnijom za kineske zajmodavce i tvrtke, a godinu kasnije, Komisija za koncesije potpisala je podugovor između privatne tvrtke Stanari i Vlade Republike Srpske s Kineskom bankom koji je toj banci dao nove zaštitne mjere.

Prema ovom ugovoru, u slučaju da Termoelektrana Stanari, koja je puštena u rad 2016. godine, ne bude mogla vratiti posuđeni novac, banka bi preuzela vlasništvo nad termoelektranom i koncesiju za lokalni rudnik ugljena.

Šest drugih projekata - uključujući dvije termoelektrane na ugljen i dvije hidroelektrane koje su dogovorile Kina i Republika Srpska te jedna termoelektrana dogovorena između Kine i Federacije BiH - trenutačno su u zastoju.

Termoelektrane se suočavaju s neizvjesnom budućnošću nakon što je predsjednik Xi 2021. objavio da Kina više neće graditi i financirati termoelektrane na ugljen u inozemstvu.
Prije te najave, Vlada i Parlament Federacije BiH pristali su na zajam od oko 700 milijuna eura od Izvozno-uvozne banke Kine (EXIM) za taj projekt.

No, unatoč neuspjeha s tim poslovima, dužnosnici Republike Srpske još uvijek traže dogovore s kineskim tvrtkama i kreditorima.

U travnju 2023. premijer Republike Srpske Radovan Višković, iz Dodikovog Saveza nezavisnih socijaldemokrata, posjetio je Kinu i sastao se s direktorom PowerChina, matične kompanije Sinohydra, kako bi razgovarali o projektu solarne elektrane koji entitetska elektroprivreda namjerava pokrenuti.

Otvorena vrata za više ponuda

U međuvremenu, Komunistička partija Kine aktivno njeguje veze s vodećim političkim strankama u Bosni i Hercegovini.

Asim Mujkić, profesor na Univerzitetu u Sarajevu, sugerira da Kina nastoji ostvariti strateška ulaganja u regiji s "autoritarnim političkim skupinama na vlasti".

"Ovaj je pristup u skladu s kineskom strategijom promicanja svojih interesa u središnjoj i istočnoj Europi", rekao je za RSE.

Napomenuo je da fokus Kine na zemlje poput BiH, koje se često nazivaju "sivom zonom", naglašava njezinu odlučnost da uspostavi značajnu prisutnost u dijelovima Europe koji još nisu dio Europske unije.

Čini se da su bosanskohercegovačke stranke širom političkog spektra jednako željne suradnje.

Halid Genjac, generalni sekretar Stranke demokratske akcije, rekao je za RSE da je njegova, vodeća bošnjačka, stranka najviše fokusirana na Kinu kao način da se potakne rast i otvore radna mjesta za posrnulu ekonomiju u cijeloj državi.

Gradonačelnik Pala Boško Jugović - član predsjedništva vodeće etnički srpske političke stranke, Saveza nezavisnih socijaldemokrata – naveo je u izjavi za RSE "važnost kulturne razmjene, trgovine, turizma i, što je najvažnije, ekonomske i financijske pomoći iz Kine".

Za ovu puzajuću kinesku ekspanziju Jugović je rekao da je "počela pomalo stidljivo" u BiH, "ali da se s vremenom stalno povećavala".

Pale trenutačno pregovaraju s kineskim tvrtkama o izgradnji tunela od Pala do Sarajeva čija vrijednost se procjenjuje na oko 100 miliona eura. Jugović kaže da očekuje da će projekt "financirati kineske banke". Kineske tvrtke u državnom vlasništvu do sada su prvenstveno bile izvođači na infrastrukturnim projektima koji su se financirali iz proračuna ili putem zapadnih kredita.

Prema podacima državnog Ministarstva financija i trezora ustupljenih RSE-u, BiH i njeni entiteti ne duguju kineskim bankama ni eura.

Međutim, postoje znakovi da bi se to mogli promijeniti, jer vlasti na raznim razinama jure za više kineskog kapitala.

Fadil Novalić - premijer Federacije BiH od 2015. do 2022. koji je u siječnju ove godine proglašen krivim za korupciju vezanu uz kupnju i uvoz kineskih respiratora tijekom pandemije COVID-19 - rekao je za RSE da je njegova vlada napravila popis od 100-tinjak projekata i dala ga potencijalnim investitorima.

Kaže da bi to moglo dovesti do veće prisutnosti Kine u zemlji, ali da "među stranim ulagačima Srbija, Hrvatska i Austrija [još uvijek] vode".

Nermin Džindić, bivši ministar energetike, rudarstva i industrije u Novalićevoj vladi, rekao je za RSE da je "više od 100 domaćih i stranih subjekata podnijelo zahtjev za energetske dozvole i trenutno čekaju odobrenje".

Većina njih nisu Kinezi.

Napominjemo, s Fadilom Novalićem je RSE razgovarao 2023. prije nego je u martu 2024. otišao u zatvor na izvršenje kazne zbog zloupotrebe položaja zbog je osuđen na četiri godine kazne.

Krajem 2023. bilo je najmanje deset projekata u Bosni i Hercegovini u različitim fazama dovršenosti, koji su uključivali bh. vlade, javne ili privatne tvrtke u partnerstvu s kineskim - ukupne vrijednosti od približno 2,75 milijardi eura.

Ali neki sadašnji i bivši bh. dužnosnici također su izrazili frustraciju što nije više kineskog kapitala došlo u zemlju.

Osim vjetroparka Ivovik, izravna kineska ulaganja u BiH ograničena su na izgradnju Termoelektrane Stanari uz potporu kineskog kredita i na tri dionice autoputa u Republici Srpskoj.

Gotovo isključivo fokusiran na infrastrukturne projekte, kineski kapital je, uglavnom, zaobišao ostale sektore bh. gospodarstva.

Mirko Šarović, bivši ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH koji je potpisao sporazum o suradnji s Kinom 2017. godine, ocijenio je za RSE da je suradnja između BiH i Kine "stagnirala od 2018. do danas", te da su mnogi projekti zaustavljeni i ocijenio da je krivica na strani BiH.

"Na primjer, proces usklađivanja s kineskim zdravstvenim, veterinarskim, fitosanitarnim i tehničkim standardima - koji bi domaćim kompanijama omogućio izvoz hrane na golemo kinesko tržište - je u zastoju", rekao je Šarović, koji je prethodno bio na čelu vladinog koordinacijskog tima za suradnju s Kinom.

Od siječnja 2022. do kraja 2023. godine Bosna i Hercegovina nije imala ni veleposlanika u Kini. Siniša Berjan, kadar Dodikove stranke, na tu je funkciju imenovan u siječnju.

"Ne činimo dovoljno da privučemo investitore iz Kine i drugih zemalja, budući da se odnosi često promatraju kroz prizmu političke dinamike između Europe i Kine", rekao je za RSE Anton Rill, bivši veleposlanik BiH u Kini koji je blizak HDZ-u, vodećoj stranci među Hrvatima u BiH.

"Umjesto toga, trebali bismo se usredotočiti na ostvarivanje naših interesa u razvoju i provedbi novih projekata."

Ovo ostavlja vjetroelektranu Ivovik kao jedan od rijetkih projekata za bh. dužnosnike da prodube kineska izravna ulaganja i ekonomski trag u zemlji.

Anti Ivkoviću, njegovoj obitelji i drugim seljanima preostaje da nastave vršiti pritisak na lokalnu vlast preko svojih odvjetnika i na sudu.

Stojeći ispod velikog križa u blizini vjetroelektrane, izgrađenog kao spomenik vojnicima iz tog kraja poginulim 1990-ih u ratu protiv tadašnje Jugoslavenske Narodne Armije, Ivković kaže da je zemljište bilo u vlasništvu njegove obitelji unatoč ratovima, okupacijama i promjenama vlasti - od Osmanlija preko Austro-Ugarske i jugoslavenskih komunista.

"Zemlju nam je sad oduzela izabrana, demokratska, narodna vlast, i dala je Kinezima", rekao je Ivković. On kaže da je njemu i njegovoj rodbini glavni cilj povrat imovine, a potom tužba protiv vlasti.

"Ako Bog da, netko će odgovarati. Na ovom ili na onom svijetu."