Sve zemlje Zapadnog Balkana trebaju ulaganja, posebno u infrastrukturu i trebaju ih čim prije, gdje Kina može brzo popuniti te praznine, kaže Erin Murphy, zamjenica direktora Centra za strateške i međunarodne studije (CSIS), u intervjuu za Radio Slobodna Evropa (RSE).
Europskim zemljama ili Sjedinjenim Državama treba mnogo više vremena da unaprijede tu infrastrukturu i to je ono što Evropska unija (EU) i Sjedinjene Američke Države (SAD) moraju promijeniti, dodaje ona.
CSIS je dvostranačka neprofitna organizacija iz Washingtona i jedna od vodećih svjetskih institucija za pitanja vanjske politike i nacionalne sigurnosti koja daje analize i preporuke Kongresu i izvršnoj vlasti SAD-a.
Murphy smatra da EU i SAD moraju preuzeti veći rizik i ulagati u velike projekte u zemljama s niskim ili srednje niskim prihodima "bez obzira na to što neće odmah vratiti ulaganje ili ga možda neće nikad vratiti".
Ona smatra da je osnovni cilj Kine ostvariti utjecaj i pridobiti glasove tih zemalja na međunarodnim forumima, poput Ujedinjenih nacija, dok istodobno treba lokaciju na koju će izvesti svoje radnike i domaću ekonomiju iz koje, kaže, stižu signali da se nalazi u velikim problemima.
Za inicijativu "Pojas i put", koja se u početku fokusirala na razvoj infrastrukture, Murphy kaže da je u jednakom problemu, jer više od 60 posto kredita postaje teško naplativo, što je problem za buduća kineska strana ulaganja.
Naglašava da "digitalni Pojas svile" više straši SAD i EU, posebno jer to može značiti tehnologije sigurnosnog nadzora, prikupljanja i pohrane podataka "za koje nikad nismo u potpunosti sigurni gdje će završiti".
"Ne mislim da je cilj Kine dominacija u Europi, ali jeste suprotstavljanje dominaciji SAD-a i stvaranje višepolarnog svijeta gdje ona može pisati pravila u trgovini, financijama i dobiti podršku za što god bili njeni napori, bilo da se radi o pitanju Tajvana ili Južnog kineskog mora", kazala je za RSE zamjenica direktora CSIS-a.
RSE: Koje metode i alate kineska vlada i ekonomska diplomacija koristi?
Murphy: Kad gledamo na kineska ulaganja i gospodarske angažmane, oni se usredotočuju na domaće i strano tržište. Tragaju za megaprojektima koje će graditi u korist vlastite ekonomije kroz zapošljavanje svoje radne snage, a ne nužno radnike iz zemlje u kojoj se ti projekti grade.
Gleda načine da izveze svoja državna poduzeća, uvozne i izvozne banke, ekspertizu i financije. Naravno, traže i utjecaj, kao i svaka druga država. Kina, također, radi na osiguranju pristupa, bilo da se radi pristupu transportnoj infrastrukturi, vađenju kritičnih minerala ili drugom prirodnom bogatstvu.
Međutim, usprkos kritikama, gdje god da Kinezi rade, dočekani su raširenih ruku.
Brzi su. To je kao prodavaonica gdje sve možete kupiti na jednome mjestu. Imaju građevinske konzorcije koje mogu nešto vrlo brzo izgraditi i imaju banke gdje možete brzo dobiti kredit. Tu nema mnogo dubinskih analiza.
Šta je "Kina + 17", a šta "Pojas i put"?
"Pojas i put" ili "Put svile" dvadesetprvog vijeka.
Više od 6.000 kilometara puta karavana od Kine sa Azijom i dijelovima Evrope iz XIX vijeka, danas je zamišljen kao projekt koji bi povezao Kinu i 65 država i međunarodnih organizacija, čime se moglo na bazi privrednih interesa uvezati 4,4 milijarde ljudi. U centru projekta stoji Kina.
Frazu je prvi put upotrebio kineski lider Si Đinping u govoru pred Parlamentom Indonezije 2013. godine. Promovišući politiku globalnog ekonomskog uvezivanja Đinping je predložio tri koraka, počevši sa utvrđivanjem sfera zajedničkog interesa, završno sa "uživanjem plodova rada".
Već tada je Evropu, uz SAD, označio kao dobrodošle.
Segment unutar ovog velikog koncepta, barem kada je o Starom kontinetu riječ, mogao bi biti "17+1". Uvezuje Kinu sa zainteresovanih 17 država Evrope, prvi put okupljenih zapravo prije Đinpingovog govora u Indoneziji, 2012. u Poljskoj.
Ključni samit odigrao se 12. aprila 2019. u Dubrovniku. Domaćin skupa bio je Li Kećang, premijer Kine od 2013. godine, koji je u svom govoru targetirao pitanje regulative kao ono koje se u budućnosti neće postavljati.
"Unaprjeđivaćemo saradnju na osnovu utvrđenih pravila", rekao je Kećang pokušavajući da otkloni zebnje zapadnih partnera zbog kineske sklonosti da "preskaču" lokalna pravila.
Kada je o Evropi riječ inicijativa je do sada okupila uglavnom države nekadašnjeg komunističkog bloka, poput Hrvatske, Slovenije, Češke, Slovačke, Poljske, Mađarske, Rumunije, Bugarske, te tri baltičke države koje su nekada bile dio Sovjetskog Saveza.
RSE: Kako donositelji odluka u Kini lobiraju za projekte na kojima će raditi kineske kompanije?
Murphy: Na mnogo načina. Sigurno je da provode mnoge studije izvodivosti kako bi uvidjeli koji su to vrijedni projekti. Posebno to rade sad kad je kineska industrija nekretnina u kolapsu.
Kina ima mnogo domaćih problema, a posebno ima problem s dugom.
Više od 60 posto primatelja sredstava iz inicijative "Pojas i put" su u dužničkim nevoljama. To je veliki problem za kineske projekte u inozemstvu.
RSE: Koliko se inicijativa "Pojas i put" u međuvremenu promijenila?
Murphy: Kad pogledamo na početni koncept inicijative "Pojas i put", vidimo da je to ponovno građenje fizičke infrastrukture na nekadašnjem "Putu svile" koja će dati Kini direktan pristup Europi, također i Africi.
To je nešto što oni znaju raditi i što rade dobro. Tad su imali mnogo onih koji su se željeli pridružiti.
Mislim da se Kinezi danas fokusiraju na "digitalni Put svile" gdje žele prodati svoje informacijske proizvode.
RSE: Zašto Kina ulaže u projekte, primjerice na Zapadnom Balkanu ili u Bosni i Hercegovini, regiji i zemlji koja se ne smatra stabilnom?
Murphy: Kina ne gleda na nestabilnost neke zemlje ili regije onako kako na njih gleda Europska unija ili Sjedinjene Države. One, naravno, uzimaju u obzir sigurnost projekta, ali gledaju i na to hoće li vlada biti dovoljno stabilna kako bi se nastavila potpora projektu, što je jako važno.
Međutim, mislim kako to počinje biti bitno i Kini, posebno ako pogledamo Šri Lanku ili smjene vlada u Mjanmaru od 2010. do 2020. što je mnoge projekte "stavilo na led" dok vlada istražuje prirodu tih projekata.
Što se tiče odnosa Kine prema Zapadnom Balkanu, ta regija ne mora nužno biti izravno strateški bitna za Kinu. Ako pogledamo Srbiju, gdje je, mislim, 80 posto kineskih ulaganja u ovoj regiji, kineske kompanije su tu dobrodošle, grade cestovne i druge transportne projekte.
Političari pred izbore mogu reći ljudima da su izgradili infrastrukturu. Kina treba lokaciju za svoju industriju tako da obje strane na to gledaju kao na situaciju u kojoj svi pobjeđuju.
Međutim, Kina se tu susreće s problemima s kojima se susreće i u drugim dijelovima svijeta, a to je problem vraćanja kredita.
RSE: Kako SAD i EU doživljavaju kineske inicijative poput 16+1 i inicijative "Pojas i put"?
Murphy: Mislim da SAD više nego EU to vidi kao prijetnju, kao i skoro sve što Kina čini. Godinama imamo rasprave o tome kako se nositi s inicijativom "Pojas i put".
Da budemo iskreni, "Pojas i put" je bio na vrhuncu 2016. godine. Najave megaprojekata imali smo prije toga, koji su se počeli realizirati u sklopu te inicijative i odjednom je sve postalo "Pojas i put".
SAD i EU, čini se, i dalje su više usredotočeni na stari "Pojas i put". Što se tiče bilo koje od tih organizacija, grupacija ili foruma, mislim da SAD na njih gleda kao na prijetnju ili mjesto gdje može izgubiti utjecaj.
RSE: Što smatraju najvećom prijetnjom?
Murphy: Digitalni razvoj više plaši SAD i EU, posebno, jer to može značiti uključivanje tehnologije sigurnosnog nadzora, prikupljanja i pohrane podataka za koje nikad nismo u potpunosti sigurni gdje će završiti.
Govorimo o tehnologiji visokorizičnih kineskih dobavljača, kao što su Huawei i ZTE, koji bi istisnuli američke i druge zapadne tehnologije. To nije bio slučaj s fizičkom infrastrukturom.
Što se tiče digitalne tehnologije, na Zapadu imamo principe koji se tiču 5G mreže gdje se inzistira na više privatnosti, sigurnosti i transparentnosti.
Kad imate veći angažman Kine u regiji, kao što je Zapadni Balkan, koja se nalazi u susjedstvu, mislim da to izaziva zabrinutost.
Na koncu, a mislim da se i SAD i EU muče s time, što je alternativa? Nema mnogo odgovora na ta pitanja.
RSE: Koje korake SAD i EU mogu poduzeti kako bi se suprotstavili kineskoj konkurenciji i rastućem utjecaju?
Murphy: Prvo se moraju vidjeti što te zemlje stvarno trebaju i brzo identificirati alternative. Možda Japan ima potrebnu tehnologiju, Ericsson, možda je SAD vrlo dobar u izgradnji zdravstvene infrastrukture ili nečem drugom.
Mislim da se G7 kreće u tom pravcu. Imate Partnerstvo za globalno ulaganje u infrastrukturu (PGII, formiran u junu 2022.) koje se primarno usredotočuje na IT, zdravstvo, rodna pitanja, fizičku infrastrukturu, ublažavanje klimatskih promjena.Mislim da još nismo vidjeli da se nešto rodilo iz toga.
Jako smo dobri u najavljivanju nečega, ali moramo više raditi na provedbi projekata.
RSE: Odobravaju li SAD i EU prešutno neke od tih projekata, jer, primjerice, zemlje Zapadnog Balkana imaju nizak BDP i trebat će desetljeća da dostignu razinu razvijenosti članica EU?
Murphy: To je točno. Mislim da bi za EU i SAD ulaganje u te zemlje bila dobit, gledano dugoročno. Moramo promijeniti i portfelj rizika i gledati na zemlje, poput Zapadnog Balkana, koje možda nisu nužno stabilne, koje imaju nizak GDP, možda i male kapacitete, ali nećete tamo biti prisutni dok stvarno ne odete tamo.
Kad gledamo na razvojne financijske korporacije, neke od njih imaju dobit od 30 milijardi dolara godišnje. To je uredu, ali ne mora se svake godine regenerirati toliko novac. Treba gledati koji su rezultati ili potencijalni rezultati.
To je nešto što Razvojna financijska korporacija (DFC, agencija savezne vlade SAD-a koja ulaže u razvojne projekte prvenstveno u zemljama s nižim i srednjim dohotkom, formirana 2019.) i druge razvojne financijske institucije namjeravaju raditi – postići dobre rezultate u radu s privatnim sektorom kako bi se stvorili dobri temelji.
RSE: Gdje leži stvarni interes Kine – na zajedničkom tržištu EU ili u susjednim regijama koje bi služile kao most prema Europi?
Murphy: Kina želi riješiti domaće prioritete, naći mjesto i tu generirati zaradu za svoje domaće kompanije, ali i uporište za ulazak u EU. Indo-pacifička regija je kinesko dvorište, ali ako želite biti globalna supersila, morate imati više utjecaja i u drugim regijama.
Kina sve više ulaže u Afriku, imate povećanje ulaganja u Južnoj Americi.
U Zapadnoj Europi mnogo joj je teže ostvariti utjecaj.
Međutim, ako se smjestite u Istočnu Europu ili na Zapadni Balkan imat ćete veću šansu da počnete ostvarivati utjecaj i u toj regiji.
RSE: Gledajući lekcije iz drugih regija svijeta koje su ulazile u aranžmane s Kinom, koje su ključne lekcije na koje bi vlade zemalja Zapadnog Balkana trebale obratiti pažnju?
Murphy: Bilo da investicija dolazi iz Kine ili SAD-a, moraju postojati određeni standardi kod izgradnje infrastrukture. Mora biti uključena lokalna radna snaga, i na pozicijama menadžera, a ne samo niskokvalificirane radnike. Moraju postojati zahtjevi da se zaštiti okoliš.
Ugovori moraju biti transparentni, bez aneksa o povjerljivosti. Možete imati kvalitetne kineske projekte, ali oni se moraju staviti u zakonske okvire, naravno ako već nemate alternativnog investitora.
RSE: Prema ocjenama, primjerice, Transparency International, zemlje Zapadnog Balkana su visokorumpirane što čini sivu zonu za mutne poslove, a usvajanjem europskih standarda, korupcija i "siva zona" bi se trebale smanjiti. Po Vama, da li Kini odgovara ubrzani put Zapadnog Balkana prema članstvu u EU?
Murphy: Ovdje se manje radi o napretku prema članstvu u EU, a više o kineskoj vanjskoj politici i zabrinutosti za nacionalnu sigurnost. Mislim da Kina ne vidi EU kao prijetnju, već se više radi o jačanju utjecaja na donošenje odluka, uključujući međunarodne forume. Također, radi se i o ublažavanju kritika prema Kini. Tu je i pomoć vlastitoj ekonomiji.
Bit će jako zanimljivo vidjeti kako će to sve skupa ići u Kini s njihovim bruto domaćim dohotkom (GDI) sljedeće godine, posebno, jer vidimo signale da postoji jako puno problema. Možda ćemo imati rast i ubrzanje ekonomije, možda nećemo. Naravno, ne očekujemo transparentnost. Međutim, to će imati utjecaja i na njena ulaganja u inozemstvu.
Facebook Forum