Potez Poljske i Mađarske u subotu da blokiraju sve ukrajinske poljoprivredne proizvode, uključujući artikle koji su samo u tranzitu, možda je šokirao Brisel iako ne bi trebao.
Ne samo da su Varšava i druge istočne prijestolnice Evropske unije više puta u posljednjih šest mjeseci upozoravale na posljedice davanja pristupa robi iz Ukrajine na tržište bloka bez carine i na efekte koje to ima na domaće poljoprivrednike, već pokazuje i granicu evropske solidarnosti sa Ukrajinom.
Poljska vjerovatno najvatrenije podržava Kijev u EU otkako je počela invazija Rusije prije više od godinu dana. Primili su izbjeglice i olakšali Ukrajincima koji bježe od rata da odu drugdje u Evropi i dalje. Snažno su zagovarali da Ukrajina postane kandidat za članstvo u EU, da se uvede više sankcija Rusiji i tražili bolje i veće isporuke oružja ukrajinskoj vojsci.
Dok historijske nesuglasice i dalje postoje između Varšave i Kijeva, ovo je navodno bio početak novog poglavlja prijateljstva i sve bližih veza između država.
Zalažući se za sva pitanja koja se odnose na Ukrajinu u Briselu, Poljska je također bila veoma glasna, često uznemirujući druge zemlje članice EU, ukazujući da su neke zemlje bile spore u pomaganju Kijevu.
To što je Mađarska uvela zabranu nikoga nije iznenadilo. Ali, da je i Poljska to učinila vrlo je ironično, ako ne i zabavno za mnoge diplomate EU koji su navikli da im Varšava drži predavanja o potrebi solidarnosti sa Ukrajinom u proteklih godinu dana.
Pa zašto se to dogodilo?
Politička blizina Poljske i Ukrajine možda će nadživjeti ovu posljednju svađu, ali to je prvi znak pucanja. I biće ih još –iz dva razloga.
Prvi je vremenski ograničen: U Poljskoj ove jeseni su parlamentarni izbori. Bit će to tijesna utrka u kojoj će se konzervativna Pravo i pravda (PiS) suočiti s pravim izbornim izazovom po prvi put otkako je došla na vlast 2015. Stranka je izgradila svoje političke uspjehe posljednjih godina pobjedom u ruralnim dijelovima Poljske, često uz velikodušne donacije EU u obliku regionalnih i poljoprivrednih fondova.
Drugim riječima, od suštinske je važnosti da se farmeri – što je važan kamen temeljac svake poljske izborne utrke – budu sretni.
Sama činjenica da je poljski ministar poljoprivrede Henryk Kowalczyk morao da se povuče krajem marta usred protesta farmera zbog jeftinog uvoza iz Ukrajine pokazuje koliko je ovo pitanje važno u poljskoj politici.
Drugi razlog se odnosi na put Ukrajine ka članstvu u EU. Kao što je spomenuto, Poljska se najviše zalagala da se Kijevu da status kandidata za članstvo u EU prošle godine, a također će se snažno zalagati da zemlja počne pregovore o pristupanju što je prije moguće.
Ali, zvaničnici EU koji su se već dugo bavili proširenjem, strahuju da bi Varšava mogla biti sve manje od pomoći što se Ukrajina više bude približavala EU u budućnosti.
Napominju da je Njemačka sklopila tešku pogodbu kada su joj se Poljska i druge zemlje srednje i istočne Evrope pridružile 2004. godine, osiguravajući da njena industrija uživa maksimalne koristi. Slovenija je odgađala ulazak Hrvatske da bi riješila pomorske granice, dobro znajući da ima prednost sve dok su u Uniji, a Zagreb izvan nje.
Da li su Poljska, kao i druge relativno siromašnije zemlje članice u centralnoj i istočnoj Evropi, zaista spremne da se odreknu pogodnosti koje nudi EU za Ukrajinu – mnogo većeg i siromašnijeg susjeda kome je potrebna velika finansijska pomoć? Da li će one biti spremne da počnu doprinositi u budžet EU nakon što su decenijama bile neto primaoci, jer će velike svote novca biti usmjerene ukrajinskim regijama i poljoprivrednicima?
To vrijeme još nije došlo, ali će doći kako se Kijev bude približavao bloku i ova prepirka se vrlo dobro može vidjeti kao pokazatelj budućih borbi.
Šta je rješenje?
Trgovinska politika je u nadležnosti EU, što znači da pojedine države članice ne mogu postupati kao Poljska i Mađarska.
Evropska komisija prijeti "mjerama", a to će najvjerovatnije biti prekršajni postupci, što znači da će Budimpeštu i Varšavu odvesti pred Evropski sud pravde (ECJ). ECJ može, ako ih proglasi krivim, nametnuti skupe dnevne kazne.
Ali ovaj proces traje mjesecima, a poljske i mađarske mjere trajat će samo do kraja juna, što znači da bi Brisel mogao samo da skrene pogled na neko vrijeme umjesto da se upusti u dugu, pravnu borbu.
Poljska i Mađarska također tvrde da imaju pravo da idu ovim putem zbog sigurnosne klauzule u trgovinskoj politici, što znači da se uvoz može zabraniti ako postoji opasnost po javno zdravlje. Argument je da je dio ukrajinskih žitarica koji bi trebalo da se koristi za stočnu hranu pomiješan sa žitom namijenjenim ljudima.
Da li je to tačno ili ne, ostaje da se provjeri, ali otvara put za kompromis u kojem se ukida opšta zabrana za sve osim za žito.
Ili bi moglo doći do još većeg dogovora kada bi se svim robama omogućio tranzit, ako bi se mogao uspostaviti poboljšani mehanizam da se osigura da roba ne ostane na tržištu EU.
Zatim postoji mogućnost da Varšava i drugi samo traže da iz Brisela izvuku još kompenzacijskih sredstava. Evropska komisija je u martu ponudila ukupno 56,3 miliona eura pogođenim poljoprivrednicima, uglavnom u Poljskoj, Rumuniji i Bugarskoj, a priprema veće pakete.
Već u srijedu će ambasadori 27 zemalja članica EU odlučiti hoće li produžiti šemu od prošle godine u kojoj se još godinu dana suspenduju sve carine i kvote na izvoz ukrajinske robe, uključujući poljoprivredne proizvode. Smatralo se da će ovo biti laka procedura, ali to možda više nije slučaj.
Što se tiče trgovinskih pitanja, nije potrebna jednoglasna odluka, već kvalifikovana većina, što znači da 55% država članica (otprilike 15 od 27) koje predstavljaju 65% ukupnog stanovništva EU glasa za.
Šveđani, koji trenutno predsjedavaju rotirajućim predsjedavajućim EU, uvjereni su da će imati ovu većinu, iako žele postići neku vrstu konsenzusa o ovom pitanju. U svakom slučaju, stvari će vjerovatno postati napetije jer solidarnost sa Ukrajinom ima cijenu – čak i za najbliže pristalice zemlje.
