Mađarski ministar vanjskih poslova Peter Szijjarto nije mogao odabrati bolji datum za posjetu Moskvi, neposredno nakon katoličkog uskršnjeg vikenda i kontroverznog putovanja Emmanuela Macrona u Peking.
S obzirom na to da mnogi zvaničnici Evropske unije još uvijek izgleda liječe "mamurluk od lova na uskršnja jaja", oni koji su se vratili na posao 11. aprila jedva da su slegli ramenima na posljednje putovanje na relaciji Budimpešta - Moskva.
Ako je i bilo nekakvih oglašavanja, radilo se o izjavama francuskog predsjednika nekolicini medija nakon prošlosedmične posjete Pekingu. Činilo se da se u njima ogradio od bilo kakve potencijalne evropske odgovornosti ili dužnosti u slučaju da dođe do sukoba između Kine i Tajvana, uz napomenu da je važno "da ne budemo uhvaćeni u krize koje nisu naše".
Na dnevnom brifingu Evropske komisije u podne novinari su "bombardirali" portparola pitanjima oko Macronovih komentara.
Da li je govorio u ime Evrope? Šta je predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen, koja ga je pratila na Dalekom istoku, mislila o cijeloj stvari? Da li EU ima jedinstven stav o Tajvanu? Tokom četrdesetak minuta na pitanja je djelimično odgovoreno, dijelom odbačeno.
Koliko je minuta trajao podnevni brifing u dijelu o pitanju o putovanja mađarskog šefa diplomatije Petera Szijjarta u Moskvu? Nula.
Naravno, možete reći da putovanje francuskog predsjednika u Kinu i njegovi naknadni komentari zahtijevaju mnogo veće preispitivanje nego odlazak mađarskog ministra vanjskih poslova u Rusiju.
Ali istina je da nezainteresovanost pokazuje kako se ljudi u Briselu sve više "mire sa sudbinom" kada se radi o Mađarskoj.
Kada sam pitao diplomate za nezvanične komentare o ovom pitanju, niko se nije previše zabrinuo oko toga. Zvaničnik iz jedne istočne države članice napomenuo je kako je to "veoma tužna vijest, ali oni su odabrali svoj put".
Drugi je još "kiselije" rekao "da to nije bilo prvo i nažalost nije posljednje putovanje tamo", dok je diplomata jedne zapadne države članice otvoreno priznao da mu je ova vijest potpuno promakla, ali je opravdao nedostatak informacija opaskom: "Svi smo pomalo otupili na sve slučajeve zbližavanja Budimpešte s Moskvom".
Mađarska nije obavijestila nikoga u Briselu o ovom putovanju; to je bilateralno pitanje i vanjska politika je još uvijek ljubomorno čuvana nadležnost svake od država članica EU.
Ljudi primjećuju da je slična priča bila i sa njegovim putovanjem u Bjelorusiju u februaru. Zvaničnik EU je priznao da bi bilo "lijepo" dobiti obavijest uoči putovanja, ali da je to daleko od obaveze, kao i da bi nakon posjete trebalo poslati informaciju ostalim državama članicama EU iako niko nije previše uzbuđen oko toga.
Osim rastuće izolacije Mađarske i sve manje važnosti u prijestonici EU, ovdje se reflektuju tri veća pitanja.
Prvo, nedostatak dometa EU ne samo kada su u pitanju vanjska politika, već i pitanja vezana za energetiku; drugo, sve manji prostor za značajnije sankcije EU prema Rusiji i treće: nedostatak stvarnog i trenutnog zahvata kada je u pitanju nedavni nalog Međunarodnog krivičnog suda (ICC) za hapšenje ruskog predsjednika Vladimira Putina.
Od ruske invazije na Ukrajinu u februaru prošle godine Budimpešta je postala još veća parija u krugovima EU. Godinama se sukobljavala sa Briselom oko raznih pitanja vladavine prava, ali nju je uvijek štitila Poljska koja je bila zaglibljena u sličnim kontroverzama.
Ruski napad ih je, međutim, doveo na različiteve puteve, s tim da je Varšava jedan od najvećih kremaljskih jastrebova u klubu i nesumnjivo jedan od najranijih evropskih saveznika Kijeva.
EU je donekle uspjela prevazići opstrukcije Mađarske prema pitanjima oko Rusije i Ukrajine. Novac za oružje ne treba odobrenje Mađarske, više novca EU za ranjenu ukrajinsku ekonomiju uspjelo je proći bez Mađarske nakon određene političke trgovine.
Ali, nije sve bilo jednostavno.
Dok su mnoge zemlje članice EU tokom prošle godine uspjele do danas razvodniti deset paketa sankcija, nema sumnje da je Mađarska bila glavna u tome. Uspjela je osigurati kontinuirani dotok ruskog plina u Mađarsku, držati rusku nuklearnu energiju "izvan stola" i tražiti razna popuštanja kada je u pitanju ruska nafta, korištenjem efikasnog oružja - potencijalnog veta da zaprijeti da će pokvariti cijeli proces.
Istina je da posljednja šačica restriktivnih mjera koje je Brisel nametnuo Kremlju nije imala pravi efekat dijelom zato što je Budimpešta nagovijestila da više neće dati zeleno svjetlo za energetske sankcije.
Vrijedi napomenuti da je granica cijene ruske nafte postavljena na 60 dolara po barelu. Čak je i nedavno objavljeni dokument za raspravu, koji su napisali Poljska i tri baltičke države, u kojem se sugeriše sankcionisanje ruskog nuklearnog giganta Rosatoma, naznačio specijalno izuzeće za Budimpeštu i njenu nuklearnu elektranu Paks, čiju ekspanziju finansira Rusija.
A pitanje energije ovdje jeste relevantno. Nije slučajno što je Szijjarto otišao da se sastane sa zamjenikom ruskog premijera za energetiku Aleksandrom Novakom i Aleksejem Lihačevim, glavnim izvršnim direktorom Rosatoma.
EU je možda preživjela ovu zimu bez nestanka struje, ali zvaničnici EU upozoravaju da je nadolazeća zima ta koja je ključna. Postoji bojazan da će cijene energije ponovo skočiti u nebo i da bi u narednim mjesecima mogle postati pravo političko pitanje u mnogim zemljama. Dakle, malo ko želi da se bori sa Budimpeštom, Moskvom ili ljutim biračkim tijelom.
Szijjartovo putovanje u Moskvu takođe dodatno naglašava da je nalog Međunarodnog krivičnog suda za sada samo simbolična stvar. On će izbjeći susret sa Putinom dok je tamo, što je značajno, ali ga to očigledno nije odvratilo od odlaska.
Iako bi ruski predsjednik mogao biti ograničen u njegovim putovanjima, taj nalog očigledno nije odvratio neke od odlaska u rusku prijestonicu. Mogao bi biti test ako bi mađarski premijer Viktor Orban odlučio posjetiti Kremlj, ali za sada postoje indicije da on priprema dugo očekivani put u Kijev, u drskom pokušaju da pokaže da je Ukrajina i dalje važna Budimpešti.
U međuvremenu, EU će nastaviti da ignoriše svoju odmetnutu državu članicu. Ne može je izbaciti ili sankcionisati. Umjesto toga, nastavlja da sprječava da značajan novac iz budžeta EU ide u Budimpeštu. Budimpešta je možda crna ovca, ali je ipak porodica. I kao takvoj, uvijek postoji put natrag.
