Crna Gora ulazi u još jedan izborni proces, predsjedničke izbore koji su zakazani za 19. mart, sa nesređenim biračkim spiskom.

Na njima se, prema posljednjim podacima Ministarstva unutrašnjih poslova, može izjasniti 543.175 građana, što je za preko tri hiljade birača više u odnosu na parlamentarne izbore odrane 2020. godine.

Prema Zavodu za statistiku, u Crnoj Gori živi oko 618.000 stanovnika, što govori da su oko 88 procenata građana - birači. Odnos broja birača i stanovnika u zemljama Evropske unije u prosjeku je 70 posto.

Upravo nesrazmjera između broja birača i ukupnog broja stanovnika Crne Gore i duplo upisani birači, glavni su problemi biračkog spiska, smatraju u Cetru za monitoring (CEMI) koji se godinama bavi analizom i praćenjem izbora.

Glasanje i u zemljama regiona

Duplo upisanim biračima se smatraju oni koji su, osim u biračkom spisku Crne Gore, i u biračkom spisku druge države.

Prema procjenama CEMI-ja, duplo upisanih birača koji osim u Crnoj Gori, biračko pravo ostvaruju i u Srbiji, je između pedeset i osamdeset hiljada.

"Na taj problem smo ukazivali godinama. Međutim, ne postoji spremnost država regiona da dostave podatke o upisanim biračima u njihovim državama, kako bi se upoređivanjem vidjelo koliko crnogorskih državljana istovremeno ostvaruje biračko pravo i u Crnoj Gori i državama regiona", kaže Ana Nenezić, izvršna direktorka CEMI-ja.

U slučaju preseljenja iz Crne Gore, crnogorski građani imaju zakonsku obavezu da u MUP-u odjave prebivalište. Iako je to obaveza građana, zakon ne propisuje kazne za neprijavljivanje, kaže Nenezić i dodaje:

"Imate veliki broj građana koji nisu u Crnoj Gori, a to nikada nisu prijavili."

Osim toga, dio građana koji se odselio, ali ne i odjavio iz Crne Gore, u susjednim državama dobio je državljanstvo i po tom osnovu glasa u tim državama. Crnogorski Ustav ne dozvoljava posjedovanje dva državljanstva, osim u specifičnim slučajevima.

Odgovarajući na pitanje može li više desetina hiljada građana koji ne žive u Crnoj Gori, uticati na politički rezultat izbora u toj zemlji, Nenezić kaže da je to očekivano:

"Postoji uticaj jer je to značajan broj. Države regiona se pozivaju na zaštitu tajnosti podataka o ličnosti, zbog čega ne dostavljaju Crnoj Gori potrebnu dokumentaciju, kako bi se riješio problem sa duplo upisanim biračima."

I doskorašnji zamjenik predsjednika Odbora za sveobuhvatnu izbornu reformu, Predrag Sekulić iz opozicione Demokratske partije socijalista, prepoznaje taj problem:

"U nekoliko navrata se u javnosti moglo čuti da neki funkcioneri parlamentarne većine imaju državljanstvo Srbije. Da bismo to mogli da dovedemo do kraja, morali bi da imamo saradnju sa, prije svega, državama iz okruženja jer se najčešće radi o državljanstvima Srbije ili Bosne i Hercegovine."

Nenezić problem vidi i u činjenici da institucije nemaju odgovor na pitanja koliko državljana živi van Crne Gore, kakav je njihov status u tim zemljama, koliko ih se trajno iselilo, koliko ima prebivalište i imaju li u tim zemljama biračko pravo.

Upitan broj državljanstava predsjedničkih kandidata

Ustav propisuje da za predsjednika Crne Gore može biti biran isključivo crnogorski državljanin, koji ima prebivalište u Crnoj Gori najmanje 10 godina u posljednjih 15 godina.

Dio političkih partija je problematizovao posjedovanje dvojnog državljanstva kod najmanje dva kandidata. Jedan je lider pokreta Evropa sad Milojko Spajić, koji se prema sopstvenoj javnoj biografiji u Crnu Goru vratio iz inostranstva 2020. godine. Drugi je aktuelni lider proruskog Demokratskog fronta Andrija Mandić.

Zbog toga je Državna izborna komisija (DIK) odlučila da se obrati Republičkoj izbornoj komisiji Srbije kako bi se utvrdilo da li Spajić i Mandić imaju biračko pravo i prebivalište u toj državi.

MUP je pokušao 2022. godine da utvrdi postojanje birača koji ostvaruju to pravo i u drugim državama regiona.

Međutim, taj postupak je prekinut nakon što je Agencija za zaštitu ličnih podataka Crne Gore upozorila da bi se time prekršio zakon kojim se štite lični podaci, međunarodni principi i standardi i pravo na privatnost crnogorskih građana.

Broj birača blizu broju stanovinika

Pojašnjavajući nesrazmjernost između broja birača i ukupnog broja stanovnika u Crnoj Gori, Ana Nenezić ukazuje da od 2008. godine raste broj birača u biračkom spisku, ali da se broj stanovnika ne povećava:

"Mi u biračkom spisku imamo 16.000 građana koji od 2008. godine nisu izvadili ni jedan novi dokument."

Ona kaže da nijedna institucija nije provjeravala da li se ti ljudi nalaze u Crnoj Gori.

"Imamo jedan broj opština u čijem biračkom spisku ima 80 posto više upisanih nego što ima stanovnika", navodi Nenezić dodajući da takve nelogične okolnosti moraju biti ispitane.

Predrag Sekulić iz opozicione DPS problem vidi u neblagovremenom brisanju preminulih iz biračkog spiska.

"Kada neko premine dobijete umrlicu, ali državni organi ne završe posao kako treba, ne izbrišu preminulog iz biračkog spiska. To ne znači da se izborni proces dovodi u pitanje, jer u njihovo ime ne može niko da glasa pošto imamo elektronske provjere identiteta (sa fotografijom) na biračkom mjestu."

Evropska komisija je u posljednjem izvještaju za 2022. godinu konstatovala da nije postignut nikakav napredak kad je u pitanju izborna reforma, te da je posebno sporno pitanje duplih birača.

Potrebno je da nadležni organi temeljno istraže "tvrdnje o dvostruko registrovanim glasačima u jednoj ili više zemalja regiona", navodi se u Izvještaju Evropske komisije za 2022. godinu.

Tokom posljednjih lokalnih izbora u Nikšiću i Herceg Novom problematizovano je postojanje visokog procenta birača koji imaju pravo glasa i u Srbiji. Prema podacima CEMI, u Herceg Novom je bilo 2.500 birača sa pravom glasa u Srbiji, a u Nikšiću oko hiljadu.