Pišu: Farangis Najibullah i Kirgistanski servis RSE
Mušaraf Kosimova radi kao čistačica i dadilja za mladu porodicu u odmaralištu Antalija otkako se prije skoro sedam godina preselila u Tursku u potrazi za boljom zaradom, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.
Plate su male, a posao je teško naći u njenom rodnom gradu Dušanbeu, glavnom gradu Tadžikistana, gdje je radila na prijemu u bolnici.
"U Tursku sam došla sa svojim rođakom, koji je državljanin Uzbekistana i poznaje mnoge uzbekistanske porodice u Turskoj. Preko njihovih prijatelja smo našli posao i mjesto za život", rekla je Kosimova. "Sretni smo, iako je postalo mnogo teže živjeti ovdje otkako su porasle cijene gotovo svega."
Top destinacija
Stotine hiljada stanovnika Centralne Azije, uključujući mnoge žene, rade u Turskoj, koja je poslije Rusije i Kazahstana postala treća najpopularnija destinacija za migrante.
Podaci koje je objavilo uzbekistansko ministarstvo rada pokazuju da je u prvom kvartalu ove godine skoro 145.000 uzbekistanskih migranata radilo u Turskoj. To je više od šest odsto od oko 2,4 miliona Uzbekistanaca koji rade u inostranstvu.
Oko 30.000 migranata iz Kirgistana radi u Turskoj i s oko 230.000 Turkmena čine najveću centralnoazijsku zajednicu u Turskoj.
Prema podacima turske vlade, skoro 120.000 državljana Turkmenistana koji žive u Turskoj dobilo je tursku boravišnu dozvolu, a oko 95.000 drugih ima kratkoročne vize.
Smatra se da je stvarni broj migranata iz Centralne Azije u Turskoj mnogo veći, jer mnogi rade ilegalno, s isteklim vizama u Turskoj.
Neki Turkmeni u Turskoj nemaju važeće nacionalne pasoše, jer represivna vlada u Ašgabatu ne dozvoljava svojim ambasadama da obnove istekla ili izgubljena dokumenta građana.
'Slabljenje lire'
Migranti su teško pogođeni finansijskom krizom s kojom se Turska suočava od 2018., i od kada se inflacija popela na iznad 80 odsto, što je najviše u posljednje dvije decenije.
Cijene robe široke potrošnje su doživjele neviđen rast. Egzodus dobrostojećih Rusa nakon rata Kremlja u Ukrajini i vojna mobilizacija - mnogi od njih su se preselili u Tursku - doveli su posljednjih mjeseci do porasta cijena u stambenom sektoru u Antaliji i nekoliko drugih turskih gradova.
Kolaps vrijednosti nacionalne valute, lire, znači manje novca za doznake za porodice migranata kod kuće. "Primam platu u lirama i mijenjam svoj novac u dolare da ih pošaljem kući", rekla je Kosimova. "Lira brzo slabi."
Međutim, uprkos finansijskim previranjima, mnogi migranti iz centralne Azije kažu da ne planiraju da napuste Tursku. Surova realnost je da nemaju mnogo boljih opcija za izbor.
Rusija je i dalje najveća zemlja domaćin za radnike iz bivšeg sovjetskog regiona, ali je izgubila privlačnost nakon februarske invazije Moskve na Ukrajinu. Mnogi migranti su oprezni zbog ekonomske neizvjesnosti u Rusiji jer međunarodne sankcije i dalje pogađaju zemlju, a mnogi muškarci strahuju da bi, ako ostanu tamo, mogli biti poslati u rat.
Ograničeni broj stanovnika centralnoazijskih zemalja posljednjih godina je pronašao sezonske poslove u Britaniji, dok su drugi uspjeli otići u Evropsku uniju (EU) i Sjedinjene Države.
- Broj tražilaca azila u Evropi dostigao maksimum u posljednjih šest godina
- 'EU i Zapadni Balkan moraju u suzbijanju migracije da usklade politiku viza'
Međutim, mnoge zapadne zemlje, koje se već bore s velikim brojem migranata iz drugih dijelova svijeta, ne žele prihvatiti više migranata.
Siromaštvo kod kuće
Uz hroničnu nezaposlenost i mizerne plate u centralnoj Aziji, povratak u svoje matične zemlje nije poželjna opcija. Mnoga domaćinstva u Kirgistanu, Tadžikistanu i Uzbekistanu skoro u potpunosti zavise od doznaka.
Sadat Omurbekova, bivša učiteljica iz Kirgistana, stigla je u Tursku prije četiri godine tražeći bolje prilike za zaposlenje. Omurbekova je tri godine radila kao njegovateljica za starije i bolesne osobe prije nego što je našla posao u jednom kafiću u Antaliji.
"U Kirgistanu sam radila u svojoj struci, ali moja plata je bila veoma mala. Trebala sam da platim školovanje svoje djece, pa sam napustila posao i preselila se u Tursku da zaradim više novca", rekla je ona za RSE.
Mnogi migranti iz Centralne Azije u Turskoj su žene koje rade u privatnim kućama kao njegovateljice, sobarice i dadilje širom zemlje. Neke rade u ugostiteljskim i uslužnim sektorima, dok su druge otvorile u velikim turskim gradovima vlastita preduzeća, kao što su kozmetički saloni ili prodavnice odjeće.
Međutim, rad u Turskoj ima i svojih izazova.
Neke radnice su za RSE ispričale da su imale probleme uglavnom zbog nepoznavanja turskog jezika, zakona zemlje i vlastitih prava.
Migrantica iz Kirgistana Merim Ašarbek-Kizi kaže da su je njen bivši poslodavac, turska porodica, eksploatisali kada je prvi put stigla u Istanbul prije četiri godine.
"Tjerali su me da radim do kasno u noć. Radila sam sve što su tražili", rekla je.
"Nisam govorila turski i nisam im mogla reći šta želim. Na primjer, nisam im mogla reći da mogu da radim samo toliko i toliko vremena."
Na kraju je Ašarbek-Kizi dala otkaz i vratila se u Kirgistan. Ali nakon što nije našla dobar posao kod kuće, odlučila je da još jednom pokuša Turskoj. Sada radi kao sobarica za porodicu u Istanbulu za koju kaže da se prema njoj ponašaju "kao prema vlastitoj kćerki".
Ipak, jedan radnik iz centralne Azije u Turskoj upozorio je da migranti – posebno žene koje planiraju ići u Tursku na posao – nikada ne bi smjele vjerovati sumnjivim oglasima za posao i da trebaju ići tamo samo ako imaju pouzdane ponude za zaposlenje ili pouzdane kontakte u Turskoj.
Facebook Forum