Svega nekoliko mjeseci prije kraja mandata, Vijeće ministara Bosne i Hercegovine (BiH) je 28. jula osnovalo Koordinacioni tim za saradnju s Narodnom Republikom Kinom.
Dok nadležni odbijaju govoriti o motivima osnivanja ovog tima, poznato je da je četveročlani tim osnovan je na inicijativu Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH.
Čine ga predstavnici državnih ministarstava nadležnih za: vanjsku trgovinu i ekonomske odnose; vanjske poslove; finansije i trezor; te komunikacije i promet.
"To nije posao za odlazeću strukturu, bez obzira ko će u budućnosti voditi Vijeće ministara BiH, jer vi znate da ste za dva mjeseca u tehničkom mandatu. Zato ne mislim da je osnivanje ovog tijela neka genijalna ideja", kaže Mirko Šarović, zastupnik u Parlamentu BiH.
Novi/stari Koordinacioni tim za saradnju s Kinom
Šarović je rukovodio Ministarstvom vanjskih poslova i ekonomskih onosa BiH tokom dva mandata, između 2012. i 2019. godine. Također je rukovodio Koordinacionim timom za saradnju s Kinom u prethodnom mandatu Vjeća ministara BiH.
Dodaje da ne očekuje neke rezultate od ovog tima, te da smatra da je njegovo osnivanje tek pokušaj Vijeća ministara da stvori privid da nešto radi na tom planu. Kaže da je saradnja sa Kinom stagnirala a Vijeća ministara u protekle četiri godine zaustavilo niz započetih procesa.
Kao primjer navodi proces dostizanja zdravstvenih, veterinarskih, fitosanitarnih i tehnički standarda Kine, koji bi omogućili domaćim kompanijama da izvoze hranu na to veliko tržište.
U odluci Vijeća ministara BiH piše da je novoosnovani Koordinacijski tim zadužen da komunicira i koordinira sve u vezi takozvane "17+1 saradnje", priprema sastanke i poslovne foruma, provodi zaključke tih sastanaka i o svemu izvještva Vijeće ministara.
Saradnja 17+1 je rezultat inicijative kineske vlade iz 2012. godine da promoviše i unaprijeđuje poslovne odnose sa državama srednje i istočne Europe, među kojima je i BiH. Saradnja je dio šireg kineskog projekta revitalizacije puta svile, koji nosi službeni naziv inicijativa Pojas i put.
Šta je "Kina + 17", a šta "Pojas i put"?
"Pojas i put" ili "Put svile" dvadesetprvog vijeka.
Više od 6.000 kilometara puta karavana od Kine sa Azijom i dijelovima Evrope iz XIX vijeka, danas je zamišljen kao projekt koji bi povezao Kinu i 65 država i međunarodnih organizacija, čime se moglo na bazi privrednih interesa uvezati 4,4 milijarde ljudi. U centru projekta stoji Kina.
Frazu je prvi put upotrebio kineski lider Si Đinping u govoru pred Parlamentom Indonezije 2013. godine. Promovišući politiku globalnog ekonomskog uvezivanja Đinping je predložio tri koraka, počevši sa utvrđivanjem sfera zajedničkog interesa, završno sa "uživanjem plodova rada".
Već tada je Evropu, uz SAD, označio kao dobrodošle.
Segment unutar ovog velikog koncepta, barem kada je o Starom kontinetu riječ, mogao bi biti "17+1". Uvezuje Kinu sa zainteresovanih 17 država Evrope, prvi put okupljenih zapravo prije Đinpingovog govora u Indoneziji, 2012. u Poljskoj.
Ključni samit odigrao se 12. aprila 2019. u Dubrovniku. Domaćin skupa bio je Li Kećang, premijer Kine od 2013. godine, koji je u svom govoru targetirao pitanje regulative kao ono koje se u budućnosti neće postavljati.
"Unaprjeđivaćemo saradnju na osnovu utvrđenih pravila", rekao je Kećang pokušavajući da otkloni zebnje zapadnih partnera zbog kineske sklonosti da "preskaču" lokalna pravila.
Kada je o Evropi riječ inicijativa je do sada okupila uglavnom države nekadašnjeg komunističkog bloka, poput Hrvatske, Slovenije, Češke, Slovačke, Poljske, Mađarske, Rumunije, Bugarske, te tri baltičke države koje su nekada bile dio Sovjetskog Saveza.
O motivima osnivanja Koordinacionog tima i njegovim članovima nisu pristali govoriti ni inicijator osnivanja ministar Staša Košarac, ni Vijeće ministara, niti zaposlenici ministarstava uključenih u rad tima.
Za koordinatora je imenovan Ahmet Halilović, pomoćnik ministra vanjskih poslova a zamjenik je Nemanja Pandurević, šef kabineta ministra Košarca. Članovi tima su Vojin Mitrović, ministar komunikacija i prometa BiH, i Dado Šarić, šef kabineta ministra finansija i trezora.
Koordinacioni tim je u BiH postojao od 2013. godine, pa do decembra 2019. godine, kada je imenovan aktuelni saziv Vijeća ministara BiH.
Zbog čega tajni ugovori?
Damir Miljević, ekonomski i energetski analitičar, kaže da je suštinsko pitanje žašto je Vijeće ministara uopšte osnovalo Koordinacioni tim, kada ni u dosadašnjim projektima BiH i Kine nije bilo koordinacije državnih vlasti, već su poslove dogovarale vlasti bh entiteta, Federacije BiH i Republike Srpske (RS).
"Kad je sklapan ugovor za autoput Banjaluka - Prijedor niko nikog nije ništa pito. Kad je potpisivan ugovor za izgradnju Bloka 7 Termoelektrane u Tuzli, niko nikoga nije ništa pito", kaže Miljević.
Dodaje da neki od poslova koje su sa vlasti RS-a sklapale kineskim partnerima nisu bili trasparentni te da su ugovori proglešeni tajnim, što je neprihvatljivo jer se radi o javnom novcu.
"Kažu ugovor je poslovna tajna. Kako za javni novac može ugovor biti poslovna tana? To može biti između dvije firme koje koriste svoje pare. Ali kad koristite moje pare, onda nema tajne", kaže Miljević.
Javnosti ni danas nije dostupan ugovor o izgradnju 297 miliona eura vrijedne dionice autoputa Banjaluka – Prijedor, na sjeverozapadu BiH, koju je sredinom jula započela kineska kompanija "Shandong Hi-Speed International (SDHS)".
Zbog sumnje na korupciju, nevladine organizacije i opozicija traže objavljivanje detalja tog ugovora o koncesiji iz decembra 2018. godine, koji je Vlada RS-a proglasila tajnom, uz obrazloženje da je to "zahtjev kineskog investitora".
Ko predstavlja BiH u Kini?
Anton Rill, bivši ambasador BiH u Kini, kaže da vlasti BiH osnivanjem Koordinacionog tijela pokušavaju stvoriti privid da nešto rade na jačanju odnosa sa Kinom, dok istovremeno zanemaruju Ambasadu BiH u Kini, u kojoj već duže od šest mjeseci nema ambasadora.
Kaže da BiH u Kini predstavlja samo jedan čovjek, i to treći sekretar, nakon što se ambasador povukao sa položaja zbog smrti bližeg člana porodice.
"Nepojmljivo je da jedan čovjek predstavlja ambasadu u tako jakoj zemlji", kaže Rill, i dodaje da BiH u diplomatske misije ne šalje vrhunske kadrove, kao što rade susjedne zemlje, u čijim ambasadama u Pekingu radi po petnaest do dvadeset stručnjaka.
"Umjesto da šaljemo stručne ljude koji će ocijeniti, napraviti određene komunikacije, korake, izbor projekata i sve ostalo, mi sad pravimo neko prividno tijelo, koje na kraju neće ništa uraditi", kaže Rill, i objašnjava da BiH ne koristi potencijale saradnje ni sa drugim svjetskim ekonomskim silama.
"Po meni, ne treba uplitati politiku i ekonomiju. Ekonomija je za nas mnogo bitnija u ovom trnutku krize nego politika, kaže on, i objašnjava da BiH ne radi dovoljno da privuče investitore iz Kine i drugih zemalja, jer se odnosi dižu na neke političke odnose između Evrope i Kine.
Mi ne bi to trebali posmatrati u tom pravcu. Mi bi trebali tražiti svoj interes za razvoj i realizaciju novih projekata", zaključuje Rill.
Politički i ekonomski interesi BiH u odnosima sa Kinom?
Miroslav Živanović, koordinator projekta Konfućijev institut na Univerzitetu u Sarajevu, kaže da bi BiH mogla i trebala mnogo bolje iskoristiti kinesku inicijativu Pojas i put i spremnost Kine podrži razvojne ambicije zemalja u razvoju.
"Bitno je da se u tom smislu maksimalno artikulišemo. Da jednostavno kažemo: u političkoj dimenziji se može očekivati to; u ekonomskoj smo zainteresovani za to i to; u akademskoj za to i to. Zahtjevno je to i mi se moramo ozbiljno presabrati i vidjeti šta očekuemo i šta želimo, a onda se tome ozbiljno posvetiti."
Podvlači da je BiH mala zemlja koja sebi ne može priuštiti da ignoriše bilo kojeg globalnog aktera, a naročito ne Kinu. Živanović dodaje da ambicije BiH da postane članica Evropske unije (EU), posvećena poštovanju ljudskih prava, nisu u suprotnosti sa razvijanjem dobrih i obostrano korisnih odnosa sa Kinom.
"Kina, bez obzira na sve, u ovom trenu sarađuje sa svim evropskim zemljama i sa Sjedinjenim Američkim Državama (SAD), i ta saradnja je međusobno toliko razvijena da ne vidim alternativu zapravo toj saradnji. Tu vidim i BiH". kaže on.
"I u tom smislu tu neku vrstu saradnje vidim kao neminovnu, samo je bitno koji smo potencijal te saradnje mi u stanju da iskoristimo."
Slobdan Šoja, bivši ambasador BiH u Kini, kaže da je Kina veliki, zahvalan i koristan partner, s kojim BiH dosad nije ostvarila ni pet posto mogućnosti saradnje jer se stidljivo upušta u saradnju, odveć oprezna da se ne zamjeri Zapadu, te puna predrasuda i straha.
"To je potpuno pogrešno i štetno za našu zemlju. Mudra državna politika će lako napraviti razliku između političkog približavanja Kini, koje ne odgovara Zapadu i koje uopšte nije prioritet spoljne politike BiH, i opšte saradnje s Kinom, protiv koje niko ne smije biti, i na koju svaka država ima suvereno pravo."
Šoja dodaje da postoje projekti i inicijative koje ne zaslužuju da ih jedno ministarstvo ili ambasada tretiraju rutinski a Saradnja 17+1 je tako velika i ozbiljna da spada u one koje potpuno izlaze iz okvira rutinskog i za koje je potrebno formirati poseban tim koji će se isključivo baviti samo tim pitanjem.
"Ja se čak plašim da bi i ovo imenovanje samo četiri osobe iz četiri ministarstva moglo biti nedovoljno. Već vidim jedan veliki propust, a to je odsustvo Ministarstva civilnih poslova u čijoj nadležnosti su obrazovanje, kultura, nauka, sport... A i ta saradnja s Kinom nam je neophodna i bila bi veoma korisna", kaže on i dodaje da se plaši da novo Koordinaciono tijelo neće imati ni kapacitet ni inventivnost da konstantno predlaže nove projekte.
Zoran Pavlović, ekonomski analitičar, kaže da su kineske firme vrlo disciplinovane i rade na vrhunski i profesionalan način te predstavljaju ozbiljnu konkurenciju kompanijama EU i SAD-a.
"Evropa se, štiteći svoje tržište za svoje firme, protivi ulasku kineskih firmi u evropsku teritoriju, a Balkan je Evropa", kaže on.
Dodaje da su četiri od deset najvećih svjetskih banaka u kineskom vlasništvu, što otvara priliku za BiH da investicijske cikluse koji su joj potrebni realizuje i na tom tržištu, naročito u velikim infrastrukturnim projektima u kakvim Kina najčešće učestvuje na Balkanu.
"Značaj investicija iz Kine je svakako mnogo veći od zvanično registrovanih iznosa kapitala", navode za RSE iz državne Agencije za unaprijeđenje stranih investicija BiH (FIPA).
Napominju da je uzrok činjenica da velike kineske kompanije često registruju svoje firme u BiH posredstvom svojih kompanija iz Evrope. Uz to, značajni energetski i infrastrukturni projekti se realizuju kroz direktnu saradnju kineskih partnera sa javnim ili privatnim kompanijama u BiH.
Prema podacima kojima operiše FIPA , kineske investicije u BiH se kreću između 1.9 i 2.9 milijarde eura a skoro svi projekti u aferama energetike i infrastrukture.
