Bivši logoraš Fikret Alić podigao je tužbu kojom traži da mu se prizna status žrtve ratne torture.
Alić je 27. juna za Radio Slobodna Evropa (RSE) izjavio da mu je Ministarstva rada i boračko invalidske zaštite Republike Srpske (RS), jednog od dva entiteta u Bosni i Hercegovini (BiH) odbilo priznati taj status.
Alić je zatočenik čija je fotografija snimljena kroz žičanu ogradu prijedorskog logora Trnopolje obišla svijet 1992. godine i podsjetila na koncentracione logore iz Drugog svjetskog rata.
U Rješenju Odjeljenja za boračko-invalidsku zaštitu Gradske uprave Prijedor se navodi da se iz potvrda koje je priložio Alić ne vidi da je on između jula i avgusta 1992. godine boravio u Keratermu i Trnopolju, niti da je nad njim vršen bilo kakav oblik ratne torture.
Alić se žalio na takvo rješenje, ali je entitetsko ministarstvo odbilo njegovu žalbu. Sad je na Osnovnom sudu u Prijedoru podnio tužbu protiv takvog rješenja.
"Nemam nikakav status, pa sam pokušao da dobijem status civilne žrtve, kako bih imao barem zdravstveno osiguranje ili neku pomoć države", kazao je Alić za RSE i dodao da je tužba podnesena prošle sedmice.
Fotografija izmučenog i izgladnjelog Fikreta Alića dok stoji iza žice logora Trnopolje obišla je svijet u ljeto 1992. godine i bila je na naslovnici "Time" magazina.
Stoga Alić kaže da je nerazuman stava Ministarstva da on ne posjeduje dokaz te da kao logoraš nije zaveden u službenu evidenciju.
Alić kaže da je kao logoraš evidentiran za vrijeme posjete Crvenog križa, da i fotografije pokazuju da je bio logoraš te da se nada da će se tužbom izboriti za kakvu-takvu pravdu i naknadu.
Nakon tortura u logorima “Keraterm” i “Trnopolje”, Alić spašava život bježeći u Dansku, gdje mu je ukazana stručna zdravstvena pomoć i gdje osniva porodicu.
Sa suprugom i troje djece tu živi do 2010. godine, kada se vraća u rodni Kozarac, gdje i danas živi.
Izabran je za predsjednika Udruženja logoraša “Kozarac” 2017. godine i aktivno se zalaže za očuvanje sjećanja na žrtve, posebno logoraše.
Institucije u BiH i danas negiraju patnje brojnih građana koji su tokom rata bili zatvarani i mučeni, isključivo zbog svoje etničke pripadnosti.
Brojni su neuspješno tužili entitet Republika Srpska (RS) zbog čega su kasnije bili prisiljeni da plate troškove postupka, a mnogima je zbog toga zaplijenjena imovina.
U Izvještaju o napretku BiH za 2021. godinu, koji je objavila Evropska komisija u oktobru ove godine, ukazuje se na potrebu hitnog rješavanja ovog problema.
Evropska komisija pozvala je entitetske vlade u BiH da odustanu od potraživanja troškova parničnog postupka od žrtava ratnih zločina.
Na ovu neprihvatljivu praksu upozorio je i Fabian Salvioli, ekspert Ujedinjenih naroda (UN) za tranzicijsku pravdu i specijalni izvjestitelj za promoviranje pravde, reparacija i garancije neponavljanja zločina.
Tokom prošlogodišnje posjete BiH, Salvioli je istakao kako je zabrinut zbog alarmantnog broja slučajeva u kojima su žrtve bile prisiljene platiti visoke sudske troškove.
"U nekim slučajevima naknade su, navodno, iznosile od 6.000 do 10.000 maraka (od 3.000 do 5.000 eura), a nekim žrtvama je oduzeta imovina", rekao je tada Salvioli.
Ocijenio kako je ova praksa neetična i protivna međunarodnim standardima o zaštiti žrtava kršenja ljudskih prava, a njegova zapažanja i preporuke biće predstavljeni Vijeću za ljudska prava Ujedinjenih naroda.
Prema podacima Saveza logoraša BiH, više od 30.000 bh. državljana podnijelo je tužbe protiv entiteta i države BiH zbog ratne torture.
Ovim tužbama zatražena je naknada nematerijalne štete zbog neopravdanog lišavanja slobode, zatočeništva i mučenja u logorima.
