Najvažnija stvar za Crnu Goru, kratkoročno i dugoročno, je što je članica NATO-a, jer bi u suprotnom bilo velikih problema po njenu bezbjednost, ocjenjuje predsjednik Atlantskog saveza u Crnoj Gori Savo Kentera za Radio Slobodna Evropa(RSE).
Crna Gora u trenutku jedne od najozbiljnijih političkih i vojnih kriza u Evropi ima vlast koju formalno čine proruske stranke, smatra istoričar Adnan Prekić.
Odgovarajući na pitanje može li na stabilnost Crne Gore uticati aktuelna invazija Rusije na Ukrajinu, Kentera ukazuje da bi upravo političke snage bliske Moskvi mogle pokušati destabilizaciju:
"Ne smijemo da se zavaravamo misleći da smo pošteđeni samo zato što smo članica NATO-a. Rusija će izunutra, potpomognuta lokalnim akterima koji su itekako privrženi Rusiji "i gledaju je kao boga" pokušati da destabilizuje Crnu Goru i da izazove situacije koje nijedan normalan građanin ne želi da vidi".
Činjenica da je vladajuća većina u Crnoj Gori, prije svega prosrpski i proruski Demokratski front, bliska politici srpskog predsjednika Aleksandra Vučića i zvaničnoj Moskvi.
Na izborima avgusta 2020, prozapadna vlast Mila Đukanovića zamijenjena je savezom dominantno prosrpskim, djelimično i proruskim snagama i jednim građanskim pokretom, koje su izabrale Vladu, kojoj je februara ove godine izglasano nepovjerenje. Pokušaju formiranja nove Vlade od građanskog pokreta URA i manjina uz podršku Đukanovićeve Demokratske partije socijalista oštro se protive prosrpski Demokratski front i Demokrate.
Njihove pristalice, ali dio stanovništva Crne Gore, gaje pozitivne emocije prema Rusiji.
Sociolog Andrija Đukanović za RSE kaže da su Crnogorci u velikoj mjeri rusofili zbog nekih tradicionalnih veza sa ovom zemljom.
"Jedan od razloga je i pripadnost pravoslavnoj vjeri, što je prihvatljivo. Međutim, ono što zabrinjava jeste da građani zbog te ljubavi ne vide neke činjenice. Tako većina smatra da je Rusija nas zaštitnik i da radi u našem interesu", kaže Đukanović.
Ko je na čelu institucija u Crnoj Gori?
Prekić ukazuje da su predstavnici prosrpskih i proruskih partija na nekim od ključnih državnih institucija:
"A da ne govorimo o nizu formalnih i neformalnih grupa, udruženja i pojedinaca koje Rusija u kontinuitetu finansira i usmjerava. Možda bi se moglo konstatovati i da su proruski interesi u Crnoj Gori već institucionalizovani i operativni, a da je aktuelna kriza samo pokazala njihovu snagu ".
Prekić kaže i da postoji evidentna opasnost po stabilnost države:
"Razvoj događaja u Ukrajini, ali prije svega procjena političkih elita iz Rusije i Srbije, koji afirmišu i podržavaju ovakvo djelovanje, pokazaće da li će se ove strukture i u narednom periodu ograničiti na izazivanje političke nestabilnost ili ćemo svjedočiti i nekim konkretnim akcijama", navodi Prekić.
Dodao je da će aktuelna kriza biti test za sve političke i društvene aktere u Crnoj Gori da preispitaju sopstveni odnos prema ključnim geostrateškim interesima države, ali i njihovu ulogu u tim procesima.
Kada su Crna Gora i Rusija "pokvarile" odnose
Crna Gora i Rusija do 2014. godine imale su dobre odnose i obostrane interes u zoni investicija.
Međutim, u vrijeme ruske aneksije dijela Ukrajine, Krima, odnosi su se pogoršali kada se Crna Gora, prateći politiku Evropske unije, pridružila sankcijama Rusiji. Istovremeno u Crnoj Gori je pokrenuta kampanja za priključenje NATO savezu.
Odnosi su dodatno pogoršani nakon pokušaja nasilne smjene vlasti u Crnoj Gori na izborima u oktobru 2016. čiji su organizatori, prema optužnici crnogorskog Specijalnog tužilaštva, bila dvojica ruskih državljana Eduard Šišmakov i Vladimir Popov. Uz njih, na listi optuženih su se našli osam srpskih državljana i lideri Demokratskog fronta Milan Knežević i Andrija Mandić. Nakon prvostepene presude, Apelacioni sud je slučaj vratio na ponovno suđenje, koje još nije počelo. Čitaj slučaj povezuje se sa sprečavanjem Crne Gore da se priključi Alijansi.
Kada je 2017. godine Crna Gora postala članica NATO-a a ministar spoljnih poslova Rusije Sergej Lavrov je izjavio da će Crna Gora zbog ulaska u NATO žrtvovati svoje ekonomske odnose sa Rusijom.
Sve vrijeme zategnutih odnosa između Crne Gore i Rusije, prosrpski Demokratski front je održavao političke veze sa Rusijom, zahtijevajući da joj Crna Gora ukine sankcije.
Otkud ljubav Crnogoraca prema Rusiji?
Sociolog Andrija Đukanović navodi da "oni koji se zaklinju u Putina treba da znaju da njega kao i sve lidere velikih sila vodi samo lični interes". On ukazuje na nekoliko primjera iz skorije istorije kada Rusija nije, shodno očekivanja, reagovala u korist srpskih nacionalnih interesa i Srbije.
"Rusija je tokom bombardovanja 1999. na SiCG (zajednica Srbija i Crna Gora) bila neutralna i nije priskočila u pomoć nego je čak odlučujuće učestvovala u kreiranju sporazuma kojim se srpska vojska i policija povukla sa Kosova ", ukazuje Đukanović.
U namjeri da spriječi zločine i egzodus albanskog stanovništva sa Kosova, NATO savez je 1999. pokrenuo tromjesečne vazdušne napade na ciljeve na prostoru Srbije i Crne Gore.
Đukanović podsjeća i na svjedočenja onih koji su bili za zajednicu Crne Gore sa Srbijom da je Rusija pomagala crnogorsku nezavisnost a bila je jedna od prvih država koja je priznala nezavisnost Crne Gore.
Kako kaže, kod većine građana Crne Gore prisutna pogrešna slika o Rusiji, odnosno o politici te zemlje:
"Tamo već skoro tri decenije vlada autokrata Putin. Opozicionari se tamo zatvaraju. Nema slobodnih medija. Ali naši građani vole autokrate, vole moć koju emituju i gomilu oružja koje posjeduju. Vide u Putinu zaštitnika pravoslavlja koji se suprostavlja "satanizmu" sa zapada".
Prema percepciji javnosti, smatra Đukanović, Putin je oličenje sistema vrijednosti koji naši građani poštuju - čvrsta ruka, jak uticaj crkve, odnosno blizak odnos crkve sa vlastima, gušenje prava i sloboda posebno ranjivih grupa, konzervativni sistem vrijednosti.
On je mišljenja da će se agresija Rusije u Ukrajini odraziti na nove podjele i u Crnoj Gori - ko je za Rusiju a ko za Ukrajinu.
"Eto još jedne podjela u nizu u raspolućenom crnogorskom društvu", zaključio je Đukanović.
Iako je crnogorska vlast od 1997. godine slovila kao prozapadna i proamerička, Rusija je prije Vašingtona i evropskih zemalja, 2006. godine priznala nezavisnosti Crne Gore, što govori o dobrim političkim i ekonomskom odnosima. Bilo je to vrijeme značajnih ruskih investicija, posebno na crnogorskom primorju od kojih je najveća bila privatizacija Kombinata aluminijuma u Podgorici čiji je vlasnik (2005) postao ruski biznismen Oleg Deripaska, blizak Vladimiru Putinu.
Crna Gora je 2012. otvorila je proces pregovaranja sa Briselom, a dvije godine kasnije se pridružila sankcijama koje je zvanični Brisel uveo Rusiji, zbog aneksije Krima.
Facebook Forum