(Mišljenja izrečena u komentaru ne odražavaju nužno stavove RSE)
Nakon gotovo dva mjeseca cjenkanja, diplomatije i samita na visokom nivou, Evropska unija se napokon složila sprovesti ono što su već na početku bili i dogovorili - sankcije za bjeloruske vlast zbog falsifikovanja predsjedničkih izbora 9. avgusta i usmjeravanja brutalnih aktivnosti protiv svog građanstva.
Postavljat će se pitanja o tome šta je ova cijela priča uradila za, ionako sumnjivu vanjskopolitičku reputaciju bloka, ali i kao šta je Kipar, koji je dugo blokirao restriktivne mjere, dobio iz ovoga.
Zašto se tako naizgled lagan zadatak poput zabrana izdavanja viza i zamrzavanja imovine zvaničnicima iz diktature, pokazao tako teškim, pogotovo kada je to bilo dogovoreno među čelnicima EU sedam dana nakon namještenih izbora?
Pravilo o jednoglasnosti kada su u pitanju sankcije sigurno je djelimično krivo za to, kao i tvrdoglavi stav Kipra koji je želio povezati bjeloruske mjere sa potencijalnim mjerama u Turskoj zbog bušenja u istočnom Mediteranu.
Ali možda je glavni problem bio nedostatak jasnoće oko onoga šta je dogovoreno i kako to protumačiti - klasična briselska situacija.
Izgleda da se najveća komplikacija dogodila krajem avgusta u Berlinu na neformalnom sastanku ministara vanjskih poslova EU. Nisu dogovoreni stvarni zapisani zaključci jer ovi neformalni sastanci su namjenjeni da budu struktuirani kao opušteni razgovori, tokom kojih ministri raspravljaju o svjetskim problemima na više filozofski način, već da ulaze u sitne detalje politike. Razni ministri su izvukli različite zaključke sa tog sastanka. Ili su ih barem drugačije protumačili.
Većina je razumjela da postoji sporazum o bjeloruskim sankcijama i da bi radne grupe u Briselu što prije trebale da sastave liste osoba što prije.
Lista koja je na početku sadržavala nekoliko ljudi, početkom septembra porasla je na 20 do 30 osoba, a ambasadori EU u Briselu su je trebali usvojiti 9. septembra.
Ali u Berlinu je također bilo jasno da su glasine da Kipar i Grčka žele povezati Bjelorusiju i Tursku, tačne. Dok su neki mislili da to jednostavno znači da bi potencijalne sankcije trebale biti nametnute za nekolicinu turskih zvaničnika, Atina i Nikozija su bile stava da treba paralelno da se usvoje sankcije za oba režima.
Iza zavjese događali su se intenzivni diplomatski napori, uglavnom njemačke kancelarke Angele Merkel, da smiri Tursku.
Tokom mjeseca septembra, turski brodovi počeli su napuštati grčke vode, ako ne i kiparske. Odjednom nije bilo toliko žurbe ni apetita da se kazni Ankara.
Strah da će turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan upotrijebiti nove sankcije, bez obzira koliko one bile male, za ponovno rasulo bio je previsok.
Jedna za drugom, države članice su počele razgovarati o riziku kažnjavanja ključnog saveznika u NATO-u i razmišljati o migracijskom paktu, koji znači da Turska smješta potencijalne migrante koji žele u Uniju. Francuska je još uvijek, uglavnom retorički, optuživala zemlju za razna nedjela.
Kipar je u stvari bio sam. Ali mala zemlja je ukopala svoju poziciju. To je postalo pitanje nacionalnog ponosa te su tokom septembra blokirali bilo koji potez ka uspostavljanju sankcija Bjelorusiji.
Iako su, za sada, odustali od ideje o sankcijama, na samitu ove sedmice, još uvijek su željeli oštre pisane zaključke o Turskoj.
Devet sati su raspravljali. Nikozija je odbacila rani nacrt, spominjući potrebu da se razgovara o podijeli resursa ugljikovodika oko Kipra. Ali na kraju, prešli su na druge potencijalne “koristi” za Tursku, poput modernizacije carinske unije između Turske i EU, vizne liberalizacije i više novca za migrante. Sve ove stvari, osim novca, teško je postići u skorije vrijeme.
U zamjenu za to, Kipar je dobio odgovor u kojem stoji da će EU “iskoristiti sve instrumente i opcije koje ima na raspolaganju, u skladu sa Članom 29 i Članom 215, kako bi odbranili svoje i interese zemalja članica. Evropsko vijeće će nastaviti da pomno prati razvoje i obratit će se u skladu sa tim, kao i donositi prikladne odluke, najkasnije na sastanku u decembru.”
Navedeni članovi se tiču sankcija, sama rečenica je diplomatsko remek-djelo u kojem se ne navodi izričito, kako ne bi potaknuli Tursku.
Ali ne postoji automatizam za sankcije, niti kako će izgledati, a i vremenski raspored je prilično nejasan, osim spominjanja decembarskog samita Unije.
Pitanje koje se sada postavlja jeste da li je sve ovo bilo vrijedno za Kipar? Dobili su neki jezik solidarnosti iz Brisela sa obećanjem potencijalnih mjera, ali da li je to dovoljno? I da li će uopšte imati ikakav uticaj na Tursku?
U međuvremenu, lista osoba iz Bjelorusije za sankcije porasla je na 40, iako ne uključuje Aleksandra Lukašenka, mada se to može promijeniti u budućnost.
Na samitu se nije mnogo razgovaralo o toj temi. Nakon što je blokada oko Turske završena, sve je prošlo bez problema i mjere koje su mogle biti na snazi rano prošlog mjeseca, sada će napokon biti usvojene.
Za oslabljenju bjelorusku opoziciju to će vjerovatno biti “premalo i prekasno”, a za EU će biti olakšanje pomiješano sa gorkom dozom samorefleksije.
Facebook Forum