(Mišljenja izrečena u komentaru ne odražavaju nužno stavove RSE)
Priredio:Milad Obradović
Avgust je uvijek čudno vrijeme za Brisel. Za početak, rijetko da je ijedan političar ili diplomata prisutan cijeli mjesec. Uobičajeno prometna odjeljenja EU u kojima su smještene sve važne institucije - sa hiljadama eurokrata, stručnjaka i lobista - u ovo doba godine su potpuna pusta, jer svi uzimaju više sedmica odmora za ponovno punjenje baterija, najčešće negdje na Mediteranu.
Međutim,u avgustu skoro uvijek pojave se odnekud neka hitna politička pitanja. Poplave, šumski požari, migracijski valovi, ili čak rat i revolucije širom svijeta. Događaji izgleda često uhvate nespremnu EU-kao da se Brisel čudi što mu se ostatak svijeta nije pridružio za praznike.
To je jedno od objašnjenja zašto je EU tako sporo reagovala na tekuću postizbornu krizu u susjednoj Bjelorusiji, ove sedmice.
Ali , dok početnu šutnju iz Brisela možete objasniti činjenicom da su usred sezone odmora, postoje i druga objašnjenja koja su jednako vrijedna. Jedno od njih jeste da Bjelorusija zaista nije na visokom mjestu proriteta u Briselu. Primjera za to ima dosta.
Kada su se ministri vanjskih poslova EU u julu sastali, na posljednjem vijećanju prije ljetne pauze, Bjelorusija nije ni pomenuta, uprkos činjenici da je bilo naznaka u toku izbora - sa masovnim hapšenjima i represijama - da se nešto kuha u Minsku.
Kada su neki članovi Evropskog parlamenta ove sedmice sastavile otvoreno pismo, zahtijevajući strožiju politiku EU protiv bjeloruskog režima nakon izbora, uspjeli su prikupiti samo 23 potpisa kolega, poslanika u Evropskom parlamentu. To je prilično skromna brojka s obzirom da ih je ukupno 751.
Niti jedan visokopozicionirani političar iz EU nije ove sedmice čak ni pokušao otići u Bjelorusiju s posredničkim kapacitetom.
Suprotno tome jeste brza reakcija predsjednik Evropskog vijeća Charlesa Michela koji je odmah sletio u Bejrut nakon smrtonosnih eksplozija u glavnom gradu Libana, prošle sedmice. Michel, kao i predsjednica Komisije Ursula Von der Leyen i dva komesara,koja su direktno odgovorna za pitanja vanjske politike, visoki predstavnik Josep Borrell i komesar za susjedstvo Oliver Varhelyi, potpuno su zaobišli medije kada je u pitanju razgovor o Bjelorusiji.
Drugo objašnjenje jeste da je politički alat Brisela kada je u pitanju Bjelorusija prilično ograničen. Bilateralna pomoć EU Bjelorusiji kreće se u iznosu od oko 30 miliona eura godišnje, što je premalo u poređenju s drugim istočnim susjedima poput Ukrajine i Gruzije. Veći dio te pomoći je usmjeren za podršku civilnom društvu, tako da se nema šta uskraćivati, čak i ako postoji želja za tim.
Olakšavanje viznog režima bjeloruskim državljanima koji putuju u većinu zemalja članica EU uvedeno je prošlog mjeseca, i koristi uglavnom običnim ljudima koje EU ne želi kazniti. Potpuna liberalizacija viza je godinama daleko, tako da to predstavlja sasvim malu vrijednost za pregovore.
Tu su onda i politički odnosi. EU i Bjelorusija nemaju sporazum o slobodnoj trgovini i pridruživanju, kao što su to učinile Ukrajina, Gruzija i Moldavija i koji je taj trio povezao u ekonomski i politički blok. Godinama su Brisel i Minsk pregovarali o smanjenim prioritetima partnerstva između EU i Bjelorusije, koji bi ojačali političke veze.
Posao je poprilično dovršen, ali konačni dogovor još uvijek je na čekanju, nakon izražene zabrinutosti Litvanije zbog nedavnog otvaranja bjeloruske nuklearne elektrane Astravets, koja je udaljena samo 40 kilometara od litvanske prijestolnice Vilniusa. Drugim riječima, ovdje ne postoji ni malo manevarskog prostora.
Najizgledniji alat su stoga sankcije. U iznenađujuće oštroj i jasnoj izjavi svih 27 država članica EU-a, samo dva dana nakon glasanja, blok je otvorio put restriktivnim mjerama protiv Minska, navodeći „da ćemo procjenjivati postupke bjeloruskih vlasti u trenutnoj situaciji, te provesti dubinsko ispitivanje odnosa EU-a s Bjelorusijom. To, između ostalog, može uključivati preduzimanje mjera protiv odgovornih za nasilje, neopravdana hapšenja i falsifikovanje izbornih rezultata."
EU je uvela zabrane izdavanja viza i zamrzavanje imovine predsjedniku Aleksandru Lukašenku i njegovim najbližim pristalicama, nakon falsifikovanih predsjedničkih izbora u decembru 2010. godine. Te mjere ostale su do 2016., kada je EU procijenila da su svi politički zatvorenici pušteni.
Ostaje embargo na oružje, koji je posljednjih godina ublažen zbog mađarskog pritiska. Uz sankcije donesene jednoglasno, Budimpešta, koja posljednjih godina njeguje čvršće veze s Minskom, biće glavni grad koji treba posmatrati. Ali, čak i ako Mađarska pristane na vraćanje sankcija u narednim sedmicama, one će vjerojatno biti simbolične, baš kao i prije. Oštrije ekonomske sankcije nisu razmatrane.
Budući da je EU sazvala vanredni video-konferencijski sastanak ministara vanjskih poslova, 14. avgusta, kako bi razgovarali o Bjelorusiji, zatim isti ministarski sastanak ponovo u Berlinu krajem mjeseca, kako bi dalje raspravljali o tome, očekuje se da se Brisel polako probudi iz ležaljke za sunčanje, te malo ozbiljnije razmotri situaciju u toj zemlji.
Ali nemojte očekivati da će blok uskoro postati odlučujući igrač kada je u pitanju budućnost režima u Minsku. I nemojte takođe očekivati da će EU početi da napušta svoj dugi avgustovski odmor.