Najmanje 100 miliona ljudi bilo je prisiljeno napustiti svoje domove tokom posljednjih deset godina, tražeći utočište bilo unutar ili izvan granica svoje zemlje, navodi Agencija Ujedinjenih nacija za izbjeglice (UNHCR) u posljednjem izvještaju Globalni trendovi (Global Trends) za 2019. godinu.
UNHCR navodi kako je nekoliko velikih kriza pridonijelo masovnom raseljavanju tokom proteklog desetljeća, a brojke uključuju ljude koji su raseljeni više puta.
Među njima su i izbijanje sirijskog sukoba početkom desetljeća, koji se nastavlja i danas, kriza u Južnom Sudanu koja je uslijedila nakon proglašavanja njegove neovisnosti, sukob u Ukrajini, dolazak izbjeglica i migranata u Europu morskim putem, ogroman protok izbjeglica bez državljanstva iz Mjanmara u Bangladeš, odljev Venezuelanaca širom Latinske Amerike i Kariba, kriza u afričkoj regiji Sahel gdje sukob i klimatske promjene ugrožavaju mnoge zajednice, obnovljeni problemi i sukobi u Afganistanu, Iraku, Libiji i Somaliji, sukob u Srednjoafričkoj republici, unutarnje raseljavanje u Etiopiji, obnovljene borbe i nasilje u Demokratskoj Republici Kongo te velika humanitarna i raseljenička kriza u Jemenu.
Što se tiče zemalja regije Zapadnog Balkana, UNHCR navodi kako je u Bosni i Hercegovini krajem 2019. godine bilo 5.248 izbjeglica, u Hrvatskoj 916, u Crnoj Gori 662, Sloveniji 751, Srbiji uključujući Kosovo 26.443 te Sjevernoj Makedoniji 208 i Albaniji 128 izbjeglica.
Egzodus Venezuelanaca, malo ko se vraća
Krajem 2019. godine broj prisilno raseljenih ljudi zbog rata, sukoba, progona, kršenja ljudskih prava i događaja koji ozbiljno narušavaju javni red porastao je na 79,5 miliona, što je najveći broj zabilježenih prema dostupnim podacima ili gotovo dva puta veći nego 2010. godine kad je on iznosio 41 milion. Krajem 2018. broj prisilno raseljenih iznosio je oko 70,1 milion ljudi.
Od tih gotovo 80 miliona raseljenih osoba, oko 45,7 miliona čine interno raseljeni, 26 miliona su izbjeglice, a 4,2 miliona je podnijelo negdje zahtjev za azil.
UNHCR procjenjuje da je među 79,5 miliona prisilno raseljenih osoba od 30 do 34 miliona djece ili između 38 i 43 posto. Oko 85 posto izbjeglica smješteno je u zemljama u razvoju, a oko 73 posto izbjeglo je u susjedne zemlje. Oko 68 posto, od 72,5 miliona ukupno raseljenih, dolazi iz Sirije, Venezuele, Afganistana, Južnog Sudana i Mijanmara.
Tokom 2019. godine, procjenjuje UNHCR, došlo je do povećanja od oko 11 miliona novo raseljenih. Dok je 2,4 miliona zatražilo zaštitu izvan svoje zemlje, oko 8,6 miliona je raseljeno unutar granica svojih zemalja.
Samo se 317.200 izbjeglica moglo vratiti u zemlju porijekla. Tokom 2019. godine oko 5,3 miliona interno raseljenih osoba vratilo se u mjesto prebivališta, uključujući 2,1 milion u Demokratskoj Republici Kongo i 1,3 miliona u Etiopiji.
Na kraju 2019. godine Sirijci su i dalje bili daleko najveće prisilno raseljeno stanovništvo u svijetu (13,2 miliona, uključujući 6,6 miliona izbjeglica i više od šest miliona interno raseljenih osoba). Kada se gleda međunarodno raseljavanje, Sirijci su također bili na prvom mjestu sa 6,7 miliona osoba, a slijede ih Venezuelanci sa 4,5 miliona. Afganistan i Južni Sudan imali su tri, odnosno 2,2 miliona osoba koje su napustile svoje zemlje.
Turska je ugostila najveći broj raseljenih osoba sa 3,9 miliona, od kojih su većina bile sirijske izbjeglice s 92 posto. Slijedi Kolumbija koja ugošćuje gotovo 1,8 miliona Venezuelanaca. Njemačka je domaćin trećeg najvećeg broja, gotovo 1,5 milijuna, a sirijske izbjeglice i azilanti čine najveće grupe ili ukupno oko 42 posto. Pakistan i Uganda bili su četvrti i peti po redu s oko 1,4 miliona. Slijede ih Sjedinjene Američke Države s oko 1,1 milion izbjeglica i tražitelja azila, Sudan sa 1,1 milion, Iran sa milion, Libanon s oko 900.000 te Peru s oko 500.000. Među izbjeglicama je registrirano i oko 153.300 djece bez pratnje.
Do kraja 2019. desio se najveći egzodus u novijoj povijesti Južne Amerike i jedno od najvećih raseljavanja na svijetu. Oko 4,5 miliona Venezuelanaca napustilo je svoju zemlju, otišavši uglavnom u druge dijelove Južne Amerike i Kariba. U posljednje tri godine više od 900.000 Venezuelanaca zatražilo je azil, uključujući 430.000 koji su podnijeli zahtjeve za azil samo u 2019. godini.
Zemlje Južne Amerike odobrile su više od 2,4 miliona dozvola boravka i drugih oblika legalnog boravka Venezuelancima do kraja 2019., što im omogućuje pristup nekim osnovnim uslugama. Međutim, krajem 2019. godine više od 50 posto venezuelanskih izbjeglica i migranata u Kolumbiji bilo je u nereguliranoj situaciji i statusu, napominje UNHCR.
Ova UN-ova agencija navodi da nitko nije mogao predvidjeti toliki porast raseljenih osoba u proteklom desetljeću. UNHCR navodi kako je od sredine 1990-ih godina prošlog stoljeća do oko 2010. godine, broj raseljenih osoba ostao relativno stabilan, iako su se nova raseljavanja nastavila, u isto vrijeme mnogi raseljeni ljudi na kraju su se vratili, izgradili stalne domove u zemljama domaćina ili se doselili u treće zemlje.
Na primjer, nakon ranih balkanskih ratova i genocida u Ruandi, primjerice, podaci o globalnom raseljenju i dalje su ispod 40 miliona osoba, a prema procjenama u 1997. godini taj broj je iznosio 34 miliona. Između 2000. i 2009. broj raseljenih uglavnom se kretao između 37 i 42 miliona, navodi UNHCR.
Zadnje desetljeće je, navodi ova UN-ova agencija, donio veliki skok. Više je ljudi tražilo utočište, a oni koji su raseljeni imali su manje mogućnosti za obnovu svog života.
Kako su se ratovi i sukobi zaustavljali, sve se manje izbjeglica i interno raseljenih ljudi uspjelo vratiti kući, zemlje su prihvatile ograničeni broj izbjeglica radi preseljenja, a zemlje domaćini borile su se za integraciju raseljenog stanovništva. Primjerice, samo 3,9 miliona izbjeglica moglo se vratiti u zemlju porijekla između 2010. i 2019. godine. Radi usporedbe, u prethodnom desetljeću u domovinu se vratilo oko deset miliona, a desetljeće ranije oko 15 miliona izbjeglica.
Na kraju desetljeća osam od deset osoba (83 posto) raseljenih preko granica potječe iz samo deset zemalja. Sirija je glavna zemlja porijekla izbjeglica od 2014. Na kraju 2019. u svijetu je bilo 6,6 miliona sirijskih izbjeglica u 126 zemalja. Početkom desetljeća bilo je tek 6.700 venezuelanskih izbjeglica. Na kraju desetljeća Venezuelanci su činili drugu najveću skupinu, s 93.300 priznatih izbjeglica i dodatnih 3,6 miliona Venezuelanaca koji su raseljeni u inozemstvo.
Osim toga, na kraju 2019. bilo je 794.500 venezuelanskih azilanata. Od početka 1980-ih, broj afganistanskih izbjeglica ostao je značajan. Taj broj premašio je s krajem 2019. godine šest miliona.
U Iranu i Pakistanu i dalje boravi 87 posto afganistanskih izbjeglica. Tri najčešće zemlje azila ugostile su ljude gotovo isključivo iz jedne države: Turska s 3,6 miliona Sirijaca; Kolumbija s 1,8 miliona Venezuelanaca i Pakistan, s 1,4 miliona Afganistanaca.
Na kraju 2019. godine Kolumbija je ostala zemlja koja ima najveći broj interno raseljenih osoba, s blizu osam miliona, prema vladinoj statistici. Slijedi Sirija s više od šest miliona. U Demokratskoj Republici Kongo interno je raseljeno oko pet miliona ljudi. Na vrhu ljestvice su i Jemen s 3,6 miliona, Somalija s 2,6 miliona, Afganistan s oko 2,6 miliona i Nigerija s oko 2,2 miliona interno raseljenih osoba.
Budućnost teško predvidiva
Klimatske promjene i prirodne katastrofe mogu pojačati prijetnje koje prisiljavaju ljude da bježe unutar svoje zemlje ili preko međunarodnih granica. Međusobna povezanost klime, sukoba, gladi, siromaštva i progona stvara sve složenije izvanredne situacije, navodi UNHCR.
Međunarodni savez koji čine Ujedinjene nacije te vladine i nevladine agencije koje rade na rješavanju temeljnih uzroka ekstremne gladi izvijestile su da je na kraju 2019. godine 135 miliona ljudi u 55 zemalja i teritorija iskusilo "akutnu nesigurnost u hrani". Pored toga, 75 miliona djece imalo je zaustavljeni rast, a 17 miliona pate od gubitka težine zbog neuhranjenosti.
UNHCR napominje kako se COVID-19, bolest koju uzrokuje novi korona virus SARS-Cov-2, pojavio krajem 2019. na koju se izvještaj odnosi, ali da se već tad pokazao njen globalni i društveni utjecaj. Osim što je zatvaranje granica zbog pandemije ograničilo i protok izbjeglica i migranata, ali je manje raseljenih registrirano i budući da su se zemlje fokusirale na borbu s pandemijom pa UNHCR predviđa da će ove godine biti zvanično registrirano manje raseljenih osoba, ali da to neće biti realna brojka.
Ova UN-ova agencija navodi kako je fokusirana na traženje trajnog rješenja koja, tradicionalno, uključuju dobrovoljnu repatrijaciju, preseljenje u treću zemlju i lokalnu integraciju.
U 2019. godini preseljeno je samo pola posto svjetskih izbjeglica. Tokom posljednjih deset godina preseljeno je nešto više od milion izbjeglica, u usporedbi s 3,9 miliona izbjeglica koje su se vratile u svoju zemlju. Tako na svaku izbjeglicu koja je izmještena od 2010. dolazi otprilike četiri osobe koje su se vratile u domovinu.
To je u velikoj suprotnosti s onim prethodnog desetljeća kad je na jednu preseljenu izbjeglicu u domovinu vraćeno 12 izbjeglica, odnosno kada je gotovo deset miliona izbjeglica vraćeno kroz repatrijaciju i 810.400 izbjeglica preseljeno. To je prema ocjeni UNHCR-a snažan znak da se, budući da sukobi neprestano izbijaju, dobrovoljna repatrijacija kao rješenje za izbjeglice smanjuje s vremenom.
U izvještaju ove UN-ove agencije se navodi i da je globalno 4,2 miliona ljudi širom svijeta koji nemaju državljanstvo bilo koje zemlje. Najviše ih je u Obali Slonovače, Mjanmaru, Bangladešu i Tajlandu.
Facebook Forum