(Mišljenja izrečena u komentaru ne odražavaju nužno stavove RSE)
Posljednjih nekoliko dana razgovarao sam s brojnim zvaničnicima Evropske unije i predstavnicima država članica o tome kako će izgledati Evropa nakon korona virusa. I dok je gledanje u kristalnu kuglu u najboljem slučaju vrlo nesavršena nauka, uočavam neke zanimljive naznake o putovima napretka na kontinentu.
Čini se da postoji nekoliko stvari sa kojima se svi manje više slažu: da, puno je priče o trenutnoj propasti i sumraku, ali EU će se izvući iz zdravstvene krize u nekom trenutku. Vakcina će na kraju biti pronađena, virus će biti ukroćen.
Restriktivne mjere će preovladavati neko vrijeme - i mogle bi se ponovo nametnuti ako su bile prerano uklonjene - ali vjerovatno postoji medicinski izlaz. Ključno je kako će Evropa reagovati na nastalu ekonomsku krizu. Ovdje otprilike vidim tri jasna, ali vrlo različita načina na koja se to može riješiti - sva tri sa zamkama i kompromisima: povećana federalizacija, čvršći zagrljaj Kine, ili novo doba evropskog protekcionizma.
Međunarodne institucije su sve iskrenije u svojoj procjeni da će pandemija korone prouzrokovati najgori ekonomski udar nakon Velike depresije iz 1930-ih, Međunarodni monetarni fond je nedavno prognozirao ekonomski pad od 7,5 posto u 19 zemalja eurozone, te je više nego jasno da nešto treba da se uradi. EU je prošle sedmice pristala na programe hitnog pozajmljivanja sa potencijalnom vrijednošću od 540 milijardi eura za trenutne kratkoročne podsticaje u bloku.
Ali svi se slažu da je ovo tek početak. Neophodno je nešto više učiniti kako bi se ponovno pokrenulo jedinstveno tržište i jasno je da će rasprava o izdavanju zajedničkih obveznica i dalje ugrožavati blok i dijeliti ga ugrubo na južnu i sjeverni dio - baš kao što je to uradila financijska kriza prije desetak godina.
"Nema povjerenja između država članica, nema povjerenja u institucije, nema zajedničke vizije budućnosti" -rekao mi je jedan zvaničnik EU
Francuski predsjednik Emmanuel Macron, žestoki zagovornik takozvanih "korona obveznica", izbacio je novu salvu upozorenja u Financial Timesu prošle sedmice, nazivajući situaciju "trenutkom istine", koji će odrediti da li je EU nešto više od samo ekonomskog tržišta. On je upozorio da uočeni nedostatak solidarnosti sa zemljama poput Italije i Španije prijeti cijeloj EU porastom populističkog bijesa na jugu.
To će se pitanje ponovno postaviti na još jednoj videokonferenciji na samitu EU ove sedmice - ali sjeverne zemlje će oklijevati izvršiti taj skok ka federalizmu, u strahu da bi njihovi poreski obveznici mogli postati odgovorni za pozajmice drugim zemljama i da bi to izazvalo populistički bunt u njihovom vlastitom dvorištu.
Poput onog što mi je jedan zvaničnik rekao: "Nema povjerenja između država članica, nema povjerenja u institucije, nema zajedničke vizije budućnosti". "Nakon svake krize", dodao je, "EU dobija nekoliko novih ožiljaka. Nisam siguran da li se ovoga puta rane mogu lako zacijeliti."
Kako se prihodni sporovi između talijanskih državnih državnih obveznica i sigurnijih njemačkih obveznica povećavaju, Kini se posvećuje velika pažnja. Iako niko s kim sam razgovarao ne sugeriše da će EU potpuno pasti u zagrljaj Pekinga, većina se, čini se, pomirila sa činjenicom da će ta zemlja vjerovatno igrati veću ulogu u budućnosti EU. Kina je prije krize kupovala sve, od fudbalskih klubova, do luka i željeznica, te potpisivala ugovore za pružanje 5G infrastrukture.
Sada je zauzeta svojom "diplomacijom pod maskom" koju pruža nepripremljenom i nekoordiniranom kontinentu, pored zaštitne opreme. I dok je dio te opreme bio upitne kvalitete - mnogi ne vjeruju kineskim podacima i stručnosti u borbi protiv COVID-19, jasno je da se okreću na istok želeći bolje alternative - čak i Njemačka, industrijski i monetarni motor kluba, nedavno je dobila blizu 50 miliona maski za lice, u sporazumu Berlina i Pekinga, a što su omogućile njemačke kompanije.
Prisutan je strah da će se današnje kineske maske i respiratori pretvoriti u više zajmova i lakih kredita sutra, kada se EU bude borila da ekonomski ustane sa koljena. Kao što mi je jedan diplomata rekao: "Ako se to dogodi, ne samo na periferiji EU već i u glavnim zemljama članicama, možda ćemo imati EU gdje će Kina ima zadnju riječ".
Pandemija u svijetu iz minuta u minut
Možda bi, pak, mogao postojati alternativni put: protekcionistički. Kao prvak globalizacije i slobodne trgovine, blok se može okrenuti svojim internacionalističkim instinktima, u vrijeme agonijskog oslanjanja na Kinu za vrijeme ove krize.
Mnogi ljudi s kojima sam razgovarao u Briselu vjeruju da će novac do sada uložen na jedinstveno tržište ići u zaštitu "evropskih prvaka", velikih i malih na raznim poljima. Govori se o aktivnijoj evropskoj industrijskoj politici koja štiti kritične industrije ili ih preuzima u cijelosti.
A kad Brisel jednom zakorači u to možda uvide da će realizacija biti teška. Ali, iako bi to mogla biti muzika za uši lidera u većim evropskim silama koje mogu biti samozadovoljne, teško je shvatiti kako se izvozno orijentisane manje evropske nacije mogu dugoročno suočavati sa gladovanjem za međunarodnim lancima opskrbe.
Bez obzira na put kojim bi EU mogla krenuti u budućnosti, teške odluke se moraju donijeti.
Zašto podaci ne pokazuju cijelu sliku?
Dnevna kompilacija slučajeva zaraženih korona virusom koje objavljuje Univerzitet Johns Hopkins je najkompletnija na svijetu, ali se oslanja na informacije koje dostavljaju vlade pojedinih država.
U mnogim zemljama postoje restrikcije o objavljivanju takvih informacija ili drugi razlozi zašto se ne želi prikazati puna slika.
Metodologija, direktnost, transparentnost i kvalitet ovih podataka može dramatično varirati od zemlje do zemlje.
Facebook Forum