Piše: Rikard Jozwiak | Priredio: Milad Obradović
Za vrijeme dužničke krize eurozone prije nekoliko godina, blok je bio oštro podijeljen između nesolventnog juga i štedljivog sjevera. Za vrijeme migrantske krize, nekoliko godina poslije, linija razdvajanja podijelila je istok i zapad. Zapadni dio je bio blagonaklon, dok je istočni bio hladnog srca. Sa pandemijom korona virusa, antagonizam sjever-jug ponovo se vratio.
U vrijeme kada bi se Evropska unija (EU) trebala zapitati zašto je iznenađena i uglavnom nedovoljno pripremljena za COVID-19, ono što briselske diplomate drži budnim noću je još jedno pitanje: novac i kako ga rasporediti unutar kluba. Ovo je dovelo do burnih rasprava posljednjih sedmica o tome trebaju li se u eurozoni uvesti "korona obveznice", kako bi se ublažio pritisak koji mnoge južne zemlje osjećaju zbog virusa.
Čitav ovaj spektakl pokazuje da možda EU nije skup nacija spojenih zajedničkim vrijednostima kakve bi mnogi željeli, već više grupacija neravnopravnih članova u divovskom zajedničkom tržištu, gdje je novac kralj.
Ideja "korona obveznica" nije nova.
Ranije su ih nazivali "euro obveznicama" i o njima se intenzivno raspravljalo tokom europske dužničke krize prije desetak godina. Radi se o ideji da bi svih 19 članica zajedničke valutne Unije mogle podići novi dug za koji bi svi bili solidarno odgovorni. To bi pomoglo Italiji i Španiji, koje su do sada podnijele najjači udar korone - da dobiju jeftiniji pristup novcu.
Za fiskalno stabilne zemlje sjeverne eurozone, posebno Austriju, Njemačku i Holandiju, ova ideja predstavlja anatemu. Njihov narativ je da bi njihov teško zarađeni novac od poreza nestao u jamama na jugu. Dogodio bi se "transfer" bogatstva od bogatih ka siromašnim članovima, a te dvije riječi ne idu zajedno ni u Berlinu, niti u Hagu.
Prošlosedmični samit lidera EU održan putem video-veze produžio se za dodatnih pet sati, zbog pitanja izdavanja "korona obveznica". Uoči virtualnog sastanka, devet lidera, uključujući one iz Španije i Italije, ali i Francuske, pisalo je predsjedniku Vijeća Charlesu Michelu navodeći da je "slučaj takvog zajedničkog (dug) instrumenta jak, jer smo svi suočeni sa ravnomjernim vanjskim šokom, za koji nijedna zemlja ne snosi odgovornost, ali čije negativne posljedice trpe svi".
Italijanski premijer Giuseppe Conte i njegov španjolski kolega Pedro Sanchez zaprijetili su da će blokirati konačno saopštenje ukoliko ne bude bilo kakve formulacije o konkretnoj financijskoj pomoći jugu od EU.
Na kraju su lideri spasili dan, ali tako što su samo "šutnuli limenku niz cestu" za naredne dvije nedjelje, naredivši ministrima finansija eurozone da do tada nešto smisle.
Ministre sada očekuje video-konferencija 7. aprila. Za očekivati je puno optužbi koje će letjeti u svim pravcima.
Južnjaci će, bez sumnje, podsjetiti Nijemce na evropsku solidarnost pokazanu prema njima nakon rata, kada su joj dugovi u potpunosti bili oprošteni ili restrukturisani.
Njemačka i Holandija će, zauzvrat, podsjetiti druge da "euro obveznice" nisu potrebne da bi se Kontinent izvukao iz krize eurozone i umjesto toga će se založiti za paket koji je tada stvoren da bi se sada koristio - Evropski mehanizam za stabilnost (ESM).
ESM je tjerao zemlje da stavljaju u fond ovisno o svojoj finansijskoj snazi, a zatim su novac pozajmljivale na tržištu pod povoljnim uslovima, da bi ga posuđivale zemljama u teškoćama. Procjenjuje se da ESM sada ima oko 400 milijardi eura u fondovima.
Italija, međutim, time nije oduševljena, jer zajmovi ESM-a Rim mogu učiniti financijski ranjivim, pogotovo što uz njih dolaze uslovi poput nametljivijeg nadzora EU nad trošenjem.
Na kraju će desiti neka vrsta briselske izmišljotine, sve dok je ne zovu "korona obveznice". Berlin je nagovijestio da bi moglo doći do odustajanja od nekih strogih uslova za korištenje ESM-a. Hag predlaže subvencije koje bi dolazile od doprinosa koji se temelje na bruto nacionalnom dohotku zemalja (BND), dok Pariz maše sa idejom zajedničkog, vremenski ograničenog fonda EU, u kojem bi se mogao prihvatiti zajednički dug.
Šta god da se desi od ovoga, jasno je da je eurozona i dalje izgrađena na pijesku. Postoji zajednička valuta, bankarska i kamatna stopa, ali bez potpunog bankarstva, tržišta kapitala i fiskalne unije. I jednom nakon što to postignete, mali je korak do vlade eurozone, sa blagajnikom i zakonodavnom vlasti.
To je, drugim riječima, federalizacija - malo je evropskih vlada koje to žele, a ni njihova populacija vjerovatno nije time oduševljena.
Ali, izuzetna vremena možda traže izuzetne mjere. Međutim, lideri su umorni. Populisti iza ugla čekaju svoju priliku.
Za svakog Mattea Salvinija, koji pada u gnjev zbog nedostatka solidarnosti u EU, postoji jedan Geert Wilders koji ima koristi od pritužbi da "naš novac" troše "rasipni južnjaci".
Facebook Forum